Arhive za ‘tefsir’ kategoriju

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!
2. Zar lukavstvo njihovo nije omeo
3. i protiv njih jata ptica poslao,
4. Koje su na njih grumenje od gline pečene bacale,
5. pa ih On, kao lišće koje su crvi istočili, učinio?

Sura El-Fil je objavljena u Mekki i ima pet ajeta. Riječi Uzvišenog: ”Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!”, tj. zar nisi vidio o Muhammede šta je tvoj Gospodar uradio sa vlasnicima slona koji su došli iz pravca Jemena iz Abesinije pod vođstvom Ebrahe el-Ešrema želeći da sruše Ka'bu. ”Zar lukavstvo njihovo nije omeo”, tj. zar nije trud Abesinaca, vlasnika slona učinio uzaludnim, tj. uzaludnim u njihovom nastojanju da sruše Ka'bu. ”i protiv njih jata ptica poslao”, tj. poslao na njih ptice, u skupinama koje su dolazile jedna iza druge, sa različitih strana, raštrkane i razasute. Ibn Abbas r.a. u tumačenju riječi ”Ebabil” spomenute u ajetu kaže: ”Tj. dolazile su jedne iza drugih”. Sei'd ibn-Abdu-r-Rahman el-Ebzi o značenju ove riječi kaže: ”Tj. dolazile su raštrkane”. El-Hasen kaže da ova riječ znači: ”Mnoge”. Dahhak kaže: ”Ebabil- tj. dolazile su jedne iza drugih”. Neki kažu da su te ptice izašle iz mora. Drugi kažu da su došle iz pravca mora. Učenjaci se također razilaze u opisu tih ptica. Jedni kažu da su bile bijele, drugi kažu da su bile crne a treći da su bile zelene. Ikrime u tumačenju ovog ajeta veli: ”Bile su zelene boje, izašle su iz mora i imale su glave poput zvijeri”. Ubejd ibn-Umejr kaže: ”Bile su to crne morske ptice. U kljunovima i kandžama su držale kamenje”. ”Koje su na njih grumenje od gline pečene bacale”, tj. ove ptice koje je Allah dž.š. poslao na vlasnike slona su bacale kamenje od ”Sidžila”. Ibn Abbas r.a. kaže: ”Tj. kamenje od gline”. Ikrime kaže: ”Kada bi ih pogodilo kamenje, koje su ptice nosile, na njihovom tjelu bi se istog momenta pojavila šuga i to je bio prvi put da se ta bolest pojavila”. Musa ibn-Ebi-Aiše kaže: ”To kamenje je bilo veće od leće a manje od leblebije”. Katade veli: Bile su to bijele ptice koje su došle iz pravca mora. Svaka ptica je sa sobom nosila tri kamenčića, dva u kanđama i jedan u kljunu. Koga god je pogodio jedan od tih kamnečića napravio bi mu ranu na tijelu”. Drugi kažu da ovaj ajet znači da su ih gađale s kamenjem iz visine. ”pa ih On, kao lišće koje su crvi istočili, učinio?”, tj. učinio ih je poput usjeva koje su crvi izjeli, i koji su se kasnije osušili i raspršili na sve strane, pa su Ebrehini vojnici, čija su se tijela raspadala nakon što su pogođena s kamenjem, uspoređeni sa liščem koje pojedu crvi i koje se poslije toga raspadne. Mudžahid kaže: ”Riječi ‘Ke'asfimme'kul’ znače: poput lišća pšenice”. Katade kaže: ”Ke'asfimme'kul” tj. poput slame”. Dahhak veli: ”Ke'asfimme'kul” tj. poput pljeve”. Drugi kažu da ove riječi znače: ”Poput pojedene hrane”.

Prema tefsiru: ”Džami'u–l-Bejan an te'vili aji-l-Kur'an” od imama Taberija.

Priredio: Zijad Dervić

Fakultet Kur'ana Časnog
Islamski Univerzitet, Medina

(Sura El-ihlas)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog


1. Reci: »On je Allah – jedan!
2. Allah je Utočište svakom!
3. Nije rodio i rođen nije,
4. i niko Mu ravan nije!

Sura Ihlas je objavljena u Mekki i ima četiri ajeta. Učenjaci kada govore o povodu objave ove sure navode da su mnogobošci upitali Allahovog poslanika,sallallahu alejhi we sellem,o kakvoći i porijeklu Allaha dž.š., pa je objavljena ova sura kao odgovor njima. Drugi kažu da je povod objave ove sure bio to što su jevreji upitali Allahovog poslanika,sallallahu alejhi we sellem,o Allahu,pa su rekli: ”Allah je stvorio sva stvorenja,a ko je stvorio Allaha?“, pa im je kao odgovor objavljena ova sura. Imam Taberi navodi predaje u kojim se navodi da su mnogobošci rekli Allahovom poslaniku,sallallahu alejhi we sellem: ”Obavijesti nas o svom Gospodaru, opiši nam Ga. Šta je u stvari On, i od čega je?”, pa je objavljena ova sura. U jednoj predaji se bilježi da je došla neka skupina jevreja Allahovom poslaniku,sallallahu alejhi we sellem,pa su rekli: ”Muhammede, Allah je stvorio sva stvorenja,a ko je stvorio Allaha?

Poslanik sallallahu alejhi we sellem se na te riječi žestoko naljuti,tako da mu se boja lica promijeni,i on ih za te riječi,koje su o njegovom Gospodaru govorili,ukori. Nakon toga mu dođe Džibril,a.s.,umiri ga i reče mu: ”Smiri se,o Muhammede!”. Nakon toga mu Allah ,dž.š.,objavi odgovor za ono što su ga pitali. Kada im je proučio ovu suru,oni ponovo rekoše: ”Opiši nam svoga Gospodara. Od čega je stvoren, kakvi su Njegovi organi, kakve su Njegove ruke?”. Poslanik,sallallahu alejhi we sellem,se na ove riječi još više naljuti i žestoko ih ukori,pa mu dođe Džibril,a.s.,na isti način ga umiri,a Allah,dž.š.,mu objavi slijedeći ajet: ”Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati; a čitava Zemlja će na Sudnjem danu u vlasti Njegovoj biti, a nebesa će u moći Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!”. Tumačenje ove sure,na osnovu ovih zapitkivanja, će biti: Reci, Muhammede, onima koji te pitaju o tvome Gospodaru: On,Allah,je Jedini koji zaslužuje da bude obožavan. Obožavati bilo koga drugog osim Njega je zabranjeno i neispravno.

Značenje riječi ”Es-Samed”: Učenjaci se razilaze oko značenja ove riječi. Neki kažu da ona znači:Onaj koji ne jede hranu, niti pije piće. Drugi kažu da ona označava Onog koji nema šupljine u sebi. Treči kažu da ona označava Onog iz koga ništa ne izlazi i Koji nije rodio,niti je rođen”. Ebu Alije kaže: ”Es-Samed” je Onaj koji nije rodio,niti je rođen jer ne postoji ništa što je rođeno,a da neće biti naslijeđeno,i ništa se nije rodilo a da neće umrijeti”. Drugi kažu da ”Es-Samed” znači: Jedini istinski Vladar i Posjednik svega. Ibn Abbas o ovoj riječi kaže:”Es-Samed je Onaj čija je vlast potpuna, Ugledni, Čije su odlike savršene i potpune, Veličanstveni, Kome niko nije ravan, Blagi, Koji je savršen u Svojoj blagosti, Neovisni, Koji ni od koga ne zavisi, Znani, Čije je znanje savršeno, Silni, Čija je moć savršena, Mudri, Čija je mudrost potpuna i On je Taj Kome pripada savršenstvo u odlikama, vlasti i On je Allah ,Čija svojstva ne posjeduje niko drugi osim Njega”. Jedni kažu: ”Es-Samed je onaj koji će vječno biti i nikada neće nestati”.

Riječi Uzvišenog ”Nije rodio” znače: neće nikada nestati jer sve što druge rađa nekada će nestati. ”i rođen nije” znači: Nije postao nakon što nije postojao ,jer sve što je rođeno postalo je nakon što se rodilo. Allah,dž.š.,je oduvijek i zauvijek i nikada neće nestati.

Riječi Uzvišenog: ”i niko Mu ravan nije!”. Učenjaci se razilaze oko značenja ovog ajeta. Jedni kažu da ovaj ajet znači: Niko Mu nije sličan i ništa nije poput Njega. Gejlan Es-Sekafi prenosi da je Ka'b rekao: ”Allah ,dž.š., je spomenuo ono na čemu počiva sedam nebesa i sedam zemalja u slijedećim ajetima: ”Nije rodio i rođen nije i niko Mu nije ravan”,a Allahu ,dž.š., niko od Njegovih stvorenja nije ravan”. Ibn Abbas o ovim riječima kaže: ”Ništa nije poput Njega, pa neka je slavljen Allah Jedini i Moćni”. Drugi kažu da ovaj ajet znači da Allah dž.š. nema suprugu. Ovo mišljenje zastupa Mudžahid.

(Sura El-Felek)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog


1. Reci: »Utječem se Gospodaru svitanja
2. od zla onoga što On stvara,
3. i od zla mrkle noći kada razastre tmine,
4. i od zla smutljivca kad smutnje sije
5. i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!

Sura El-Felek je objavljena u Mekki. Mufessiri kada govore o povodu objave sura El–Felek i En-Nas navode da je bio jedan dječak, jevrej, koji služio kod Allahovog Poslanika ,sallallahu alejhi we sellem. Njemu je došla skupina jevreja i neprestano su ga nagovarali, sve dok im nije dao nekoliko zubaca od Poslanikovog, sallallahu alejhi we sellem, češlja na koje su oni- Allah ,dž.š., ih prokleo – napravili sihr Allahovom Poslaniku ,sallallahu alejhi we sellem. Onaj koji se prihvatio tog gnusnog posla je bio Lubejd bin Easam El-Jehudi. Taj sihr su zakopali u bunar Benu Zurejka ,koji se zvao ”Zervan”. Poslanik ,sallallahu alejhi we sellem, se razboli, kosa sa glave mu poče opadati ,i činilo mu se da je prilazio svojim ženama a u stvari se to nije dešavalo. Tako provede izvijesno vrijeme, ne znajući šta ga je zadesilo. Jednom,dok je spavao,došla su mu dva meleka. Jedan je sjeo kod Poslanikove, sallallahu alejhi we sellem, glave ,a drugi kod njegovih nogu. Onaj koji mu je sjeo kod glave upita: ”Šta je sa ovim čovjekom?“Drugi reče: ”Napravljen mu je sihr”. Ovaj kod glave ponovo upita: ”Ko mu je to uradio?“A drugi melek reče: ”Lubejd Easam El- Jehudi”. Reče: ”Na koji način mu je načinio sihr?” Drugi melek odgovori: ”Pomoću njegovog češlja i dlaka”. Melek upita: ”Gdje se nalazi taj sihr?“Drugi odgovori: ”Nalazi se pod jednim kamenom u bunaru Zervan”. Poslanik sallallahu alejhi we sellem se na te riječi probudi i reče: ”Aiša, zar nisi primjetila, Allah, dž.š., me je obavjestio o uzroku moje bolesti!”. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, zatim posla Aliju, Zubejra i Ammara bin Jasira koji se spustiše u bunar, čija se voda bila ustajala i požutila. Oni podigoše kamen i izvadiše kožni mjeh, u kojem se nalazio vrh češlja i njegovi zubci, a dlake iz kose su bile svezane u jedanest čvorova ,i u njih je pobodena igla. Nakon toga je Allah, dž.š.,objavio sure ”Mu'avizetejni”, Suru El-Felek i En-Nas. Kad god bi Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, proučio jedan ajet, odvezao bi se jedan čvor. Kad je proučio zadnji ajet Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, osjeti olakšanje i ustade sasvim zdrav i raspoložen. Džibril, a.s., mu je govorio: ”Sa Allahovim imenom tražim za tebe zaštitu od svega što te uznemirava i od svakog zavidljivca i oka urokljivog”. Ashabi rekoše: ”Allahov poslaniče, zar nećemo ubiti poganca?” Allahov Poslanik ,sallallahu alejhi we sellem, im odgovori: ”Što se mene tiče Allah me je izliječio, a ne bih ni volio da ikome učinim nešto loše”.

Učenjaci se razilaze u značenju riječi ”felek” spomenutoj u drugom ajetu ove sure. Neki kažu da je ova riječ ime jednog od Džehennemskih zatvora. Prenosi se da je ibn Abbas rekao: ” ”Felek” je jedan od Džehennemskih zatvora.“ Avam bin Abdu-l- Džebbar El-Džejlani kaže: ”Jedan od drugova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, je došao u Še'mu, i kad je vidio kako lagodnim životom žive kršćani u tom mjestu, u izobilju i raskoši ,rekao je: ”Nemoj da te to zavara, zar njih ne očekuje ”felek”“? Neko upita: ”A šta je to ”felek”?“ Taj ashab reče: ”Kuća u Džehennemu, kada se otvori stanovnici vatre od straha zacvile”. Sedijj kaže: ”Felek je Džehennemska jama”. Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem, rekao: ”Felek je pokrivena i mračna Džehennemska jama”. Ebu Ubejd prenosi da je Ka'b ušao u jednu crkvu i njezina unutrašnja ljepota ga zadivi, pa on reče: ”Nisam vidio ljepšu građevinu ,niti naroda da je u većoj zabludi. Ali ja sam zadovoljan da vi budete ti kojima će pripasti ”felek”. Neko upita: ”A šta je to ”felek”?“ Ka'b reče: ”Kuća u Džehennemu ,kada se otvori svi njegovi stanovnici zaviču i zacvile od žestine njezine vatre”.

Drugi, pak, kažu da je ova riječ jedno od imena Džehennema. Hajsem bin Abdullah je upitao Abdu-r-Rahmana El-Hubelija o značenju riječi ”felek” pa mu je on odgovorio: ”Felek je, u stvari, Džehennem”. Jedni kažu da riječ ”felek” znači– svitanje. Ovog mišljenja su Džabir bin Abdullah, Sei'd bin Džubejr, ibn Abbas, Mudžahid, Katade, i dr. Drugi, pak, smatraju da riječ ”felek ” označava sva Allahova dž.š. stvorenja tako da bi značenje ovog ajeta bilo: ”Reci: Utječem se Gospodaru svih stvorenja. Na kraju bi bilo ispravno da kažemo da je Allah, dž.š., naredio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem ,da kaže:“ Utječem se Gospodaru ”Feleka”“, a ova riječ u arapskom jeziku može značiti: jutarnje svjetlo, kao što može značiti da u Džehennemu postoji zatvor po imenu ”Felek”, a pošto nam Allah, dž.š., nije dao dokaz koje značenje je podrazumijevao u ovom ajetu, onda se ova riječ može odnositi na sva značenja koja smo ovdje spomenuli, jer Allah dž.š. je Gospodar svega toga.

Uzvišeni kaže u slijedećem ajetu: ”od zla onoga što On stvara”. Ovdje je Allah dž.š.naredio svom Poslaniku ,sallallahu alejhi we sellem, da traži utočište od zla svega što je stvorio ,a sve drugo mimo Allaha je ono što je On stvorio.

”i od zla mrkle noći kada razastre tmine” – kažu da ovaj ajet znači: Od zla tmine kada se spusti na nas i kada nas opkoli”. Međutim, razilaze se u značenju riječi ”tmina”, koja se spominje u ovom ajetu i od koje je naređeno Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem ,da se utječe. Jedni kažu da je to noć ,i u prilog svom mišljenu navode predaju od ibn Abbasa koji je rekao: ”Min šerri gasikin iza vekab”,znači od noći”. El-Hasen u tumačenju ovog ajeta kaže: ”Gasikun iza vekab ” je početak spuštanja noći- prvi sumrak”. Kurezijj kada tumači ovaj ajet kaže: ”To je dan kada ulazi u noć”. Muhammed bin Ka'b kaže: ”Gasikun iza vekab” je zalazak Sunca i trenutak kada nas noć obavija svojom tminom”. Jedan broj učenjaka kaže da se ” Gasikun iza vekab” odnosi na zvijezdu. A drugi kažu da se pod tom zvijezdom misli na sazviježđe- Plejade ili na arapskom ”Surejja”. Taberi navodi predaju od Ebu Hurejre, koji je rekao:“ ”Gasikun iza vekab” je zvijezda.” Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem ,rekao: ”Gasikun iza vekab“je zvijezda koja pada”. Jedni kažu da je ”Gasikun iza vekab” Mjesec ,i za to navode predaju od Allahovog Poslanika ,sallallahu alejhi we sellem, koju prenosi Aiša, r.a.,a koja kaže: ”Jedne noći me je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem ,uzeo za ruku, zatim je pogledao u Mjesec i rekao: ”Aiša, traži utočište kod Allaha od ”Gasikin iza vekab” ,a ovo je (Mjesec) ”Gasikin iza vekab”. Imam Taberi kaže: ”Po mom mišljenju je ispravno da kažemo da je Allah, dž.š., naredio svom Poslaniku da traži utočište od svega što ova riječ podrazumjeva”.

”i od zla smutljivca kad smutnje sije” Kaže: ”Od zla sihirbaza kada pušu u čvorove od konaca kada vračaju”. U jednoj predaji ibn Abbas kaže: ”Od čarolija sihirbaza”.

”i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!” Mufessiri se razilaze od kojeg zavidnika je naređeno Poslaniku ,sallallahu alejhi we sellem, da traži utočište. Neki kažu da se to odnosi na to da traži utočište od njegovog urokljivog oka i od njega samog. Katade kaže: ”Tj. Da traži utočište od njegovog oka i od njega samog”. Tawus prenosi da je njegov otac rekao: ”Urok je istina. Da postoji išta što može prestići Allahov kader, tj. Njegovu odredbu bio bi to urok. Kada vas neko urekne tražite od njega da se okupa, a zatim se i vi okupajte sa tom istom vodom”. Drugi kažu da je u ovom ajetu naređeno Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem , da traži utočište kod Allaha ,dž.š., od jevreja koji su mu zavidjeli. Oni koji zastupaju ovo mišljenje navode predaju od ibn Zejda koji je rekao: ”Tj. naređeno mu je da traži utočište od jevreja jer njih nije ništa drugo spriječilo da vjeruju Muhammedu, sallallahu alejhi we sellem ,osim zavist prema njemu”. Imam Taberi kaže: ”Smatram da su ispravna oba mišljenja, jer Allah dž.š. nije imenovao nekog zavidljivca posebno, nego je općenito naredio svome Poslaniku sallallahu alejhi we sellem, da traži utočište od zla svakog zavidljivca.

(Sura En-Nas)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog


1. Reci: »Tražim zaštitu Gospodara ljudi,
2. Vladara ljudi,
3. Boga ljudi,
4. od zla šejtana-napasnika,
5. koji zle misli unosi u srca ljudi –
6. od džinova i od ljudi!«

Sura En-Nas je objavljena u Mekki. U ovim ajetima Allah, dž.š., je naredio svome Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, da traži zaštitu kod Gospodara ljudi i Vladara ljudi koji je Vladar svih stvorenja, ljudi i džinna i dr. Njegovih robova, podučavajući ga da je On Vladar koga svi veličaju i da je sve u Njegovoj vlasti i moći te da je Muhammed ,sallallahu alejhi we sellem ,preči da Ga veliča i obožava od drugih ljudi koji obožavaju Allaha ,dž.š.

”Boga ljudi” tj. Onaj Koga obožavaju i Kome jedino i pripada obožavanje.

”Od zla šejtana-napasnika” tj. od zla šejtana koji bježi (Hannas u arapskom jeziku znači: onaj koji bježi kada se Allahovo ime spomene, opp. prev.) i koji ljudima ružne misli donosi. Ibn Abbas kaže: ”Nema nikoga ko se rodio da mu u srce nema pristup onaj ko ružne misli donosi. Kada odraste i stekne sposobnost da razlučuje razumom, ako spomene Allaha taj napasnik pobjegne, a ako bude nemaran tada mu u srce ružne misli donese. Na to se odnose riječi Allaha džellešanuhu: ”Od zla šejtana- napasnika”. Katade kaže: ”Vesvas je šejtan, a ”hannas” se odnosi na šejtana koji pobjegne kada čovjek spomene svoga Gospodara tako da je on taj koji donosi ružne misli i koji bježi”.

”koji zle misli unosi u srca ljudi” Ebu Sevr prenosi da je njegov otac rekao: ”Šejtan donosi čovjeku ružne misli kada je u kakvoj brigi ili veselju ,a kada čovjek spomene Allaha on pobjegne”.

”od džinova i od ljudi!” Neki kažu da su šejtani od ljudi gori po ljude od šejtana od džinna. Šejtan od džinna ti donosi ružne misli ,ali ga ne vidiš dok ti čovjek- šejtan otvoreno prilazi.

Priređeno prema tefsiru:
”Džami'u–l-Bejan an Te'vili aji–l-Kur'an”
Imam Taberi rhm.

Priredio: hfz. Zijad Dervić

Fakultet Plemenitog Kur'ana
Islamski Univerzitet, Medina

 (Sura El-Kurejš)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog


1 Zbog navike Kurejšija,
2. navike njihove da zimi i ljeti putuju,
3. neka se oni Gospodaru hrama ovoga klanjaju,
4. koji ih gladne hrani i od straha brani.

Sura El-Kurejš je objavljena u Mekki i ima četiri ajeta. Neki komentatori Kur'ana kažu da se prvi ajet ove sure nadovezuje na posljednji ajet sure El-Fil (pa ih On kao lišće koje su crvi istočili učinio), tj. vlasnike slona koji su krenuli da sruše Ka'bu ,te da riječ ”Li ilafi” označava blagodat. Na osnovu ovog tumačenja ovi ajeti bi značili: Uradili smo to sa vlasnicima slona kao blagodat prema vama i uz to vam podarili blagodat putovanja ljeti i zimi. Harf ”lam” u ovoj riječi ukazuje na blagodat uz blagodat. Mudžahid u tumačenju ovog ajeta kaže: ”Iz blagodati prema njima učinismo da im putovanje ljeti i zimi ne pričinjava nikakvu poteškoću”. Takođe kaže: ”Iz Moje blagodati prema Kurejšijama.” Drugi kažu da je Allah dželle šanuhu ovim ajetom htjeo da zadivi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i da ga začudi Svojim blagodatima prema Kurejšijama. Kao da je rekao: ”Divi se, o Muhammede, blagodatima koje sam podario Kurejšijama, a koje se ogledaju u tome što putuju ljeti i zimi.

Zatim je u ajetu ”neka se oni Gospodaru hrama ovoga klanjaju ” upozorio Kurejšije da to ih to ne smije odvrati od obožavanja Allaha, dželle šanuhu, i slijeđenja Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Imam Taberi kaže: ”Smatram da je ispravno to da kažemo da harf ”Lam” ima za cilj podstači na čuđenje prema blagodatima Kurejšija, on bi tada značio: Čudite se blagodatima Kurejšija koji putuju ljeti i zimi, a koji pored tih blagadati ne obožavaju Gospodara ovog Svetog hrama, koji ih hrani i štiti od straha. Učenjaci su se složili da su ove dvije sure, El-Fil i El-Kurejš, zasebne sure, što ukazuje na neispravnost ovog mišljenja. Komentarišući ovaj ajet Ibn-Abbas kaže: ”Zabranio im je putovanje i naredio da obožavaju Gospodara Svetog hrama i na taj način ih oslobodio poteškoće koju su doživljavali na svojim putovanjima. Nisu se odmarali ni ljeti ni zimi. Allah, dželle šanuhu, ih je iz Svoje blagodati nahranio i zaštititio od straha tako da im kasnije nije bilo neophodno da putuju – ako su htjeli, putovali su, u suprotnom, ostajali su kod kuće”. Katade kaže da ovaj ajet znači: ”Zbog navike Kurejšija, navike da putuju ljeti i zimi”. Kurejšije su putovali u dva pravca: ljeti su putovali u Šam a zimi u Jemen, zbog toga što su u Šamu zimi vladale velike hladnoće. Ibn-Abbas u tumačenju ovog ajeta veli: ”Zimu su provodili u Mekki a ljeto u Taifu”.

”Neka se oni Gospodaru hrama ovoga klanjaju ”, tj. neka ostanu u svom mjestu i domovini, Mekki i neka obožavaju Gospodara ove kuće – Ka'be. Ibrahim prenosi da je Omer ibn el-Hattab jedne prilike klanjao akšam u Mekki i da je učio suru Kurejš. Kada je došao do ajeta ”neka se oni Gospodaru ovog hrama klanjaju” naišaretio je rukom na Ka'bu.” Ibn-Abbas je u tumačenju ovih ajeta rekao: ”Naređeno im je da se naviknu obožavati Gospodara ovog hrama ko što su se navikli da putuju ljeti i zimi”.

”Koji ih gladne hrani”, tj. Kurejšije zbog dove Ibrahima alejhi selam: ”Opskrbi ih svakovrsnim plodovima …”

”I od straha brani”, mufessiri se razilaze oko značenja ovih riječi. Jedni kažu da ih brani od onog čega se boje oni koji nisu stanovnici Mekke, kao što su: pljačka, ratovi, ubistva i druge stvari kojih su se arapi pribojavali da ih neće zadesiti jedne od drugih. Ibn Abbas, radijallahu anhu, o ovim riječima kaže: ”Štiti ih od straha zbog dove Ibrahima, alejhi selam, : « Gospodaru, učini ovaj grad sigurnim.» Mudžahid kaže: «Štiti ih od svakog neprijatelja u njihovom Svetom mjestu.» Katade veli: «Stanovnici Mekke su bili trgovci i bezbjedno su se kretali među ostalim arapima. Arapi, koji su u to vrijeme napadali i pljačkali jedni druge nisu imali tu bezbjednost i nisu se mogli slobodno kretati. Ako bi se desilo da neko od stanovnika Mekke bude napadnut čim kaže da je iz Mekke, istog trenutka ostavljen je na miru i njegov imetak je bio ostavljen iz poštovanja prema stanovnicima Mekke, i to je sigurnost koju im je podario Allah, dželle šanuhu.»

Ibn-Zejd kaže: ”Arapi su se međusobno napadali i pljačkali dok su Kurejšije bili toga pošteđeni. Nakon toga je proučio ajet: ”Zar im Mi ne pružamo priliku da borave u svetom i bezbjednom mjestu gdje se, kao Naš dar, slivaju plodovi svakovrsni.” Drugi kažu: ”Sačuvao ih je od plemena Džuzam iz Jemena.” Ovo mišljenje zastupaju Ibn-Abbas, Dahhak, Sufjan i dr. Imam Taberi veli: ”Ispravno je da kažemo da ih je Allah dželle šanuhu sačuvao od svakog straha i neprijatelja ne izuzimajući ništa od ostalih opasnosti kojima su drugi bili izloženi”.

(Sura El-Ma'un)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog


1 .Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče?
2. Pa to je onaj koji grubo odbija siroče,
3. i koji da se nahrani siromah – ne podstiče.
4. A teško onima koji, kada molitvu obavljaju,
5 .molitvu svoju kako treba ne izvršavaju,
6. koji se samo pretvaraju
7. i nikome ništa ni u naruč ne daju!

Sura El- Ma'un je objavljena u Mekki i ima sedam ajeta.

”Znaš li ti onog koji onaj svijet poriče?” Imam Taberi kaže: ”Ajet znači: ”Vidiš li ,o Muhammede, onog koji niječe Allahovu, dželle šanuhu, nagradu i kaznu i ne pokorava mu se u njegovim naredbama i zabranama. Ibn-Abbas veli: ”Tj. onoga koji niječe Allahovu, dželle šanuhu, vlast.” Ibn-Džurejdž kaže: ”Tj. niječe Sudnji dan”.

”Pa to je onaj koji grubo odbija siroče”, tj. onaj koji poriče Sudnji dan je onaj koji ne daje siročetu njegovo pravo i čini mu nepravdu. Ibn Abbas kaže: ” To je onaj koji ne daje siročetu njegovo pravo”. Mudžahid kaže: ”To je onaj koji grubo odbija siroče i ne hrani ga”. Katade kaže: ”To je onaj koji ponižava siroče i čini mu nepravdu”.

” i koji da se nahrani siromah – ne podstiče” tj. ne podstiče ni druge da hrane one kojima je hrana potrebna.

”A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju” – riječ ” Fe vejlun ” može značiti i dolina tj. koja će biti puna gnjoja stanovnika džehennema će pripasti licemjerima koji sa obavljanjem namaza ne žele Allahovo zadovoljstvo i koji su nemarni prema svom namazu. Učenjaci se razilaze o značenju ajeta ”molitvu svoju kako treba ne uzvršavaju”.

Jedni kažu da to znači da oni odgađaju klanjanje namaza pa ga klanjaju tek onda kada mu prođe vrijeme.

Mus'ab bin Sa'd kaže: ”Pitao sam svoga oca o značenju ajeta: ”molitvu svoju kako treba ne uzvršavaju”, je li to znači da ostavljaju namaz?“ On mi reče: ”Ne, nego ne obavljaju namaz u njegovo vrijeme”.

Drugi kažu da to znači da oni ostavljaju namaz i nikako ga ne klanjaju.

Ibn Abbas kaže: ”To su munafici koji su pred ljudima obavljali namaz, a kada su sami ne bi klanjali”.

Mudžahid kaže: ”Tj. ostavljali su namaz”.

Treći pak smatraju da to znači da olahko shvataju dužnost namaza, nemarni su prema njemu i da se sa svojim namazom poigravaju.

Mudžahid kaže: ”Tj. poigravaju se sa namazom”.

Katade veli: ”Tj. nemarni su prema njemu”.

Katade također veli: ”tj. svejedno mu je klanjao ili ne klanjao”.

Imam Taberi kaže: ”Smatram da je ispravno da kažemo da ovaj ajet znači: da su nemarni prema namazu i da olahko shvaćaju obaveznost njegovog obavljanja, te da su im druge stvari preče od namaza, ponekad ga klanjaju kada prođe namasko vrijeme, a ponekad ga nikako i ne klanjaju”.

Ukoliko prethodno navedeno uzmemo kao tačno, onda ovaj ajet se može odnositi i na one koji ne obavljaju namaz u njegovo pravo vrijeme i na one koji ga ne obavljaju redovno.

Sa'd bin Ebi Vekkas, r.a., kaže: ”Upitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o značenju ajeta ”molitvu svoju kako treba ne uzvršavaju” pa mi je odgovorio: ”To su oni koji ne obavljaju namaz u njegovo pravo vrijeme”.

Ebu Berze El-Eslemij r.a., prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao nakon što je objavljen ovaj ajet: ”Allahu Ekber (Allah je Najveći), ovaj ajet vam je vrijedniji od čitavog dunjaluka. To je onaj koji kada obavi namaz ne nada se nikakvu dobru od toga namaza i koji kada ne obavi namaz ne boji se svoga Gospodara”. Obije predaje prenešene od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mogu podrazumjevati značenje ovog ajeta.

”koji se samo pretvaraju ” tj. oni koji se samo pretvaraju pred ljudima da obavljaju namaz, jer se oni ne nadaju nikakvoj nagradi niti se boje kazna zbog ostavljanja namaza. Oni obavljaju namaz samo da bi ih vjernici vidjeli i pomislili da su od njih i da ne bi prolijevali njihovu krv. To su licemjeri, koji su za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem ,skrivali u svojim prsima nevjerstvo, a javno ispoljavali Islam. Ibn Abbas veli: ”To su munafici, koji su pred ljudima obavljali namaz ,a kada su bili sami ne bi to činili”.

”i nikome ništa ni u naruč ne daju! ” tj. spriječavaju ljude da osjete bilo kakvu korist od njih. Značenje riječi ” Ma'un” spomenute u ajetu je: korist koja se može pribaviti iz svake stvari. Učenjaci se razilaze u tome na šta se odnosi ova riječ u ovom ajetu. Jedni kažu da se to odnosi na zekat. Alija, r.a., kaže: ” i nikome ništa ni u naruč ne daju! ” tj. ne daju zekat”. Ibn Mejere, r.a., prenosi ,da je neki čovjek upitao ibn Umera o značenju ovog ajeta ,pa mu je on odgovorio: ”To je imetak na koji ne daje zekat”. Čovjek mu reče: ”Ali ibn Ummi Abd kaže da su to stvari koje ljudi međusobno jedni drugima posuđuju”. Ibn Umer r.a., mu reče: ”Ovaj ajet znači ono što sam ti ja rekao”. Ebu-l-Mugire kaže: ” upitao sam ibn Umera o značenju ovog ajeta pa mi je rekao: ”To je spriječavanje nečijeg prava”. Ibn Mes'ud r.a., veli: ”To je lonac, kofa, sjekira i dr.”. Ibn Zejd o značenju ovog ajeta kaže: ”To su munafici koji ne daju zekat na svoj imetak”. Drugi kažu da su to stvari koje ljudi međusobno jedni drugima posuđuju. Neki čovjek iz plemena Benu Temim je upitao ibn Mes'uda o značenju ovog ajeta, pa mu je on odgovorio: ”To je da ne posudiš nekom svoju sjekiru ili posudu”. Se'd bin Ajjad prenosi da ovo mišljenje zastupaju još neki drugovi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ibn Abbas r.a., kaže: ”El-Maun je pozajmljivanje”. Ibn Abbas također veli: ”To su kućne potrepštine”. Određen broj učenjaka veli da to znači da odbijaju pokornost. Drugo, kažu da je to odbijanje naređivanje dobra. Neki kažu da ova riječ označava imetak. Seid bin Musejjeb kaže: ”Riječ ”Ma'un” u narječju Kurejšija znači: imetak. Imam Taberi, pak, smatra da ova riječ podrazumjeva sva značenja i mišljenja koja su prethodno spomenuta.

(Sura El-Kevser)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog


1. Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali,
2. zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji,
3. onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez pomena ostati.

Sura El- Kevser je objavljena u Mekki i ima tri ajeta. Učenjaci se razilaze u značenju riječi ”Kevser”. Jedni kažu da je to rijeka u Džennetu, koju je Allah dželle šanuhu podario Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem. Ibn Umer r.a. kaže: ”Kevser je rijeka u Džennetu, obale su joj od zlata i srebra, teče po biserju i draguljima. Voda joj je bjelja od mlijeka i slađa od meda”. U drugoj predaji od Ibnu Umera se još dodaje: ”A zemlja oko nje ima ugodniji miris od mirisa miska”. Mudžahid prenosi da je neki čovjek upitao Aišu r.a. o značenju riječi ”Kevser ” pa mu je ona rekla: ”To je rijeka u Džennetu. Čak i onaj ko stavi prste u uši čuće njen žubor”. Aiša ,r.a., također veli: ”Kevser je rijeka u Džennetu, na kojoj ima posuda koliko zvijezda na nebu”. Ibn Abbas r.a., kaže: ”Kevser je rijeka koju je Allah podario Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, u Džennetu”.

Enes bin Malik, r.a., kaže: ”Kada je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uzdignut na zemaljsko nebo krenuo je sa Džibrilom, sallallahu alejhi ve sellem, i naišao na rijeku pored koje je bio dvorac sagrađen od bisera i crvekanstog zlata. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ode i pomirisa zemlju okolo njega i vidje da miriše poput miska. On upita: ”Džibrile, kakva je ovo rijeka?“, a Džibril, sallallahu alejhi ve sellem, mu odgovori: ”To je ” Kevser”, koji ti je podario Allah, dželle šanuhu”. Drugi kažu da ”Kevser” znači mnogo dobro. Ibn Abbas kaže: ”To je mnogo dobro ,koje je Allah podario Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem”. Ebu Bišr kaže: ” Rekao sam Seidu bin Džubejru: ”Ali neki kažu da je to rijeka u Džennetu”. Se'id bin Džubejr reče: ”Rijeka u Dženetu spada u dobro koje mu je Allah podario”. Ikrime kaže: ” To je vjerovjesništvo i mnogo dobro koje mu je Allah ,dželle šanuhu, podario”. Ikrime također veli: ”Kevser je mnogo dobro, Kur'an i Mudrost (tj. Sunnet) Sei'd bin Džubejr o značenju ovog ajeta kaže: ”Allah, dželle šanuhu, mu je podario mnogo blagodati”. Hilal mu reče: ”Je li to rijeka u Džennetu? Se'id mu reče: ”Da, rijeka u Džennetu i druge blagodati koje su mu darovane”. Mudžahid kaže: ”Kevser je svako dobro”. Mudžahid također kaže: ”To je dobro na ovom i na onom svijetu”. Drugi kažu da je to ”Havd” vrelo koje će pripasti Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, u Džennetu. ‘Ata u tumačenju ovog ajeta kaže: ”To je vrelo u Džennetu, koje je darovano Allahovom Poslaniku ,sallallahu alejhi ve sellem”.

Imam Taberi kaže: ”Smatram da je ispravno da kažemo da je Kevser ime rijeke, koja je darovana Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, u Džennetu, koju je Allah opisao mnogim dobrom, jer je to uistinu velika blagodat. To kažem na osnovu predaja koje su prenešene od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koje potvrđuju ovo mišljenje. Katade prenosi da je Enes bin Malik rekao: ” Kada je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uzdignut u noći” Mi'radža” u Džennet, pokazana mu je rijeka čije su obale bile od šupljikavog bisera. Melek koji je bio sa njim udari po tom biseru i iz njega se pojavi miris miska. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, upita meleka koji je bio sa njim: ”Šta je ovo?’’ a, melek mu odgovori: ”Ovo je Kevser koji ti je podario Allah ,dželle šanuhu”. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o Kevseru, pa je rekao: ”To je rijeka koju mi je Allah podario u Džennetu. Zemlja oko nje je od miska, bjelja je od mlijeka i slađa od meda, iznad nje su ptice čiji su vratovi poput vratova deva. Ebu Bekr, r.a., reče: ”Allahov Poslaniče, one su onda zaista predivne”. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu odgovori: ”Onaj koji će ih jesti je još bolji od njih”. Ata bin Es-Saib prenosi da ga je Muharib bin Dessar upitao: ”Šta kaže Se'd bin Musejjeb o Kevseru? Ata bin Es-Saib mu odgovori: ”Prenio nam je da je ibn Abbas rekao da je Kevser mnogo dobro koje je darovano Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem ,Muharib bin Dessar reče: ”Istinu je rekao, tako mi Allaha, to je uistinu veliko dobro, ali ibn Umer nam je pripovjedao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem ,kada je objavljen ovaj ajet rekao: ”Kevser je rijeka u Džennetu. Obale su joj od zlata i teče iznad bisera i dragulja”.

”zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji” – učenjaci se razilaze koja molitva je naređena Allahovom Poslaniku ,sallallahu alejhi ve sellem, u ovom ajetu i u značenju riječi ” venhar”. Jedni kažu da ga Allah, dželle šanuhu, podstiče u ovom ajetu da ustraje u obavljanju propisanih namaza, da ih čuva i klanja u njihovom vremenu. Alija ,r.a., kaže da ovaj ajet znači: ”Da stavi desnu ruku preko lijeve u namazu”. Drugi kažu da se pod riječima ” zato se Gospodaru svome moli” misli na propisane namaze, a da riječ ”venhar” znači da treba da podigne ruke u visini ramena prilikom početnog tekbira u namazu. Neki pak smatraju da se pod riječima ” zato se Gospodaru svome moli” misli na propisane namaze , a da riječ ” venhar” znači: kolji kurban. Seid bin Džeubejr i Hadžadž o značenju riječi ” venhar” kažu: ”tj. kolji kurbane na Mini”. Ata o značenju ovog ajeta veli: ”tj. klanjaj sabah namaz i kolji kurbane”. Ibn Abbas o ovom ajetu veli: ”tj. obavljaj propisane namaze, a riječ ”venhar” znači obavljaj obrede hadža i kolji kurban na dan kurban- bajrama”. Neki učenjaci smatraju da ovaj ajet znači: ”Klanjaj na dan kurban- bajrama bajram i zakolji kurban”. Neki pak, kažu da je to rečeno Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, jer su se neki molili i klali kurban drugima mimo Allaha, pa mu je naređeno: Ako se drugi klanjaju i kolju kurban drugima mimo Allaha, ti svoju molitvu i klanje kurbana posveti samo Allahu”. Neki kažu da je ovaj ajet objavljen na dan Hudejbije kada su Allahov Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi drugovi spriječeni da dođu do Ka'be, pa mu je Allah naredio da tu obavi namaz i zakolje kurbane i da se vrati u Medinu. Ovo mišljenje zastupa Seid bin Džubjer. Neki učenjaci u arapskom jeziku riječ ”venhar” (Riječ ” nahr ” u arapskom jeziku označava mjesto između prsa i grla a na tom mjestu se kolju i deve. ( opp. prev)), tumače tako da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, s njom naređeno da okrene svoje prsa prema Ka'bi.

Imam Taberi Kaže: ”Smatram da je ispravno mišljenje onih koji kažu da ovaj ajet znači: obavljaj svoju molitvu isključivo radi Allaha, iskreno mu ispovjedajući vjeru i kloni se lažnih božanstava i idola. Isto tako, posveti svoje klanje kurbana samo Allahu iz zahvalnosti za počasti i dobro koje ti je dao i iz zahvalnosti za ”Kevser” koji ti je podario i i skojim te odlikovao nad ostalim ljudima. To kažem zbog toga jer je Allah ,dželle šanuhu ,obavjestio svoga Poslanika ,sallallahu alejhi ve sellem,o darovima i poklonima koje mu je dao, a nako toga mu je naredio da se samo Njemu moli i kurban kolje iz zahvalnosti za te blagodati … Značenje ovih ajeta na osnovu ovog tumačenja bi bilo: Mi smo ti, o, Muhammede, dali ”Kevser”, iz blagodati i počasti prema tebi, zato ti svoga Gospodara iskreno obožavaj i samo se Njemu moli i kolji Mu kurban …”.

” onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez pomena ostati ” – učenaci se razilaze o značenju ovog ajeta. Jedni kažu da se on odnosi na El-Asa bin Vaila Es- Sehmija. Ibn Abbas kaže: ” onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati ” tj. El-As bin Vail Es- Sehmi”. Mudžahid prenosi da je El-As bin Vail Es- Sehmi rekao: ”Ja mrzim Muhammeda”, a za onog koga ljudi mrze se kaže da je ”Ebter”. Katade o značenju ove riječi kaže: ”El-Ebter je onaj koji je prezren, ponižen i odbačen”. Ibn Zejd o značenju ovog ajeta kaže: ”Muhammed je bez spomena, kao što vidite on nema potomstva koje će ga naslijediti, pa je Allah objavio ” onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati ” . Drugi kažu da je ovaj ajet objavljen povodom Ukbe bin Muita. On je često govorio: ”Muhammedu su pomrla sva djeca, nema niko da ga naslijedi, on će biti bez spomena”, pa je Allah, dželle šanuhu ,objavio: “Zaista, Ukbe bin Muit, koji te mrzi ,će bez spomena ostati.“ Neki kažu da se ovaj ajet odnosi na skupinu Kurejšija. Ikrime u tumačenju ajeta: ”Zar ne vidiš one kojima je dat jedan dio Knjige kako u kumire i šejtana vjeruju, a o neznabošcima govore: »Oni su na ispravnijem putu od vjernika”. ( En-Nisa:51) kaže: ”Objavljen je povodom Ka'ba bin el- Ešrefa kome su Kurejšije rekle: ”Jesmo li mi bolji ili ovaj bijednik koji nema nasljednika i otpadnik je od svog naroda (tj. misleći na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem), a mi smo ti koji se brinu o hadžijama i o klanju kurbana”? Ka'b bin el-Ešref im reče: ”Vi ste bolji”. Nakon toga je Allah dželle šanuhu, objavio o njemu ovaj ajet, a o onima koji su o Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, rekli ove ružne riječi je objavio ajet: ”onaj koji tebe mrzi, sigurno će on bez spomena ostati”.

Imam Taberi kaže: ”Ono što ja smatram za ispravno u vezi ovog ajeta je da je Allah, dželle šanuhu, obavjestio da je svako onaj ko mrzi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, omražen, prezren i bez spomena. To je svojstvo svakog onog ko bude mrzio Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ako je ajet objavljen o određenim pojedincima.

Prema tefsiru ”Džami'u-l- Bejan an te'vili aji–l-Kur'an”
Imam Taberi rhm.

Priredio: hfz. Zijad Dervić

Islamski Univerzitet, Medina

Muhammed Džemil Zejno

Tefsir Kur’ana Kur’anom je najbolja vrsta tefsira, jer Kur’an pojašnjava (tumači) sam sebe. 

 1. Jedan od primjera su riječi Uzvišenog Allaha: “ I neka se ničeg ne boje i ni za čim ne tuguju Allahovi štićenici (evlije).” [5] Ko su Allahovi štićenici (evlije) pojašnjeno je slijedećim riječima: “ i oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali.” [6] Ovo tumačenje je odgovor onima koji kažu da je evlija onaj ko zna gajb, ili mu se dešavaju kerameti, ili mu je sagrađeno turbe. To su pogrešna uvjerenja. Svaki vjernik koji se pokorava Allahovim naredbama i kloni se onoga što je On zabranio je Allahov štićenik (evlija). Kerameti nisu uslov da neko bude evlija, jer kerameti mogu biti vidljivi (očiti) i skriveni. Nekim sufijama i novotarima se dešavaju čudne stvari. To je u stvari sihr, za koji Allah kaže: “ i odjednom mu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću.” [7] Stvari poput ovih postoje kod medžusija (vatropoklonika), u Indiji i dr.

2. Slijedeći primjer: Od Abdullah ibn Mesuda, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Kada je objavljen ajet: “ oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s nepravdom ne mješaju.”, to je teško palo muslimanima, pa su upitali: “ A ko to ne čini nepravdu ?”, pa je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: “ To se odnosi na širk. Zar niste čuli Lukmanove riječi koje uputio svome sinu: “ O sine, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda (zulum). ”[8] (muttefekun alejhi)

Pouke koje možemo izvući iz navedenog ajeta i hadisa su da ima više kategorija nepravde, da se grijesi ne nazivaju širkom, i da je onaj koji ne bude nikoga Allahu ravnim smatrao siguran i na pravom putu. 

FUSNOTE: 

[5] Junus, 62.

[6] Junus, 63.

[7] Ta ha, 66.

[8] Lukman, 13.

Sa arapskog: Zahirović Munir

fakultet šerijatskog prava, Islamski Univerzitet u Medini

_________________________

Tefsir II dio
“UČI, U IME GOSPODARA TVOGA KOJI STVARA …”
(Prijevod značenja – Alek, 1.)
Ono što jasno vidimo iz poruke prve objave i što je karakteristika samog Islama jeste da je prožet rahmetom (milošću), kako opštim tako i posebnim. Čak i čin objave ukazuje na neizmjernu blagodat i želju Svevišnjeg da ukaže čovječanstvu na pravi put, kako bi im život bio u pokornosti Stvoritelju, a plodove toga, na kraju opet požnjeli ljudi. Na ahiretu će mu'mini dobiti svoju nagradu, kao što kaže Uzvišeni: “i vaše nagrade tek će vam se na Sudnjem danu dati.” (Prijevod značenja – Ali Imran, 185.) a na dunjaluku rade i trude se da zadobiju Allahovo zadovoljstvo i posebnu milost koja je ograničena samo za prave i iskrene vjernike. Kaže Uzvišeni: “A one koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, Našim stazama naputiti, a Allah je doista sa dobročiniteljima.” (Prijevod značenja – El-Ankabut, 69.)
Ta milost je hidajet Allahova uputa ljudima na pravi put, učvršćenje na njemu i usmjerenje ka svakom dobru, te olakšanje istog, kao i omražavanje puta kufra, grijeha i nepokornosti i udaljavanje od njega.  Kaže Uzvišeni za najbolju generaciju vjernika, ashabe Svog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji su primjer za ugledanje u svakom dobru: “Ali Allah je vama pravo vjerovanje omilio i lijepim ga u srcima vašim učinio, a nevjerstvo vam i razvrat i neposluh omrznuo. Eto, takvi su na pravom putu, dobrotom i blagodati Allahovom. Allah sve zna i mudar je.” (Prijevod značenja – El-Hudžurat, 7.-8.)
Dunjalučki život je pun iskušenja i ispita da se pokaže i dokaže kome se čovjek u biti opredijelio. Uzvišeni Allah nam postavlja te ispite i iskušenja u našem životnom hodu sa jedne strane, a podučio nas je propisima i pravilima svega sa druge strane. Da li ćemo vjerovati Svevišnjeg Allaha i u Njegovu riječ, da li ćemo uzeti za uzor nam Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i postupiti po njegovom primjeru, da li smo djelima spremni potvrditi naše vjerovanje i riječi?! Kaže Uzvišeni: “Elif Lam Mim, Misle li ljudi da će biti ostavljeni ako kažu: “Mi vjerujemo” i da na kušnju neće biti stavljeni. A Mi smo na kušnju stavljali i one prije njih, pa je Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu a ukazao je i na lažljivce. Zar misle oni koji loša djela rade da će nama umaći!? Loše li prosuđuju! A ko žudi susretu sa Allahom pa od Allaha određeno vrijeme će doći. On sve čuje i sve zna. A onaj ko se bori za sebe se bori. Doista je Allah neovisan od svih svjetova. Onima koji vjeruju i rade dobra djela preći ćemo sigurno preko ružnih djela njihovih i za ono što su radili doista ćemo ih najljepšom nagradom nagraditi.” (Prijevod značenja – El-Ankebut, 1.-7.) 
Mu'min nije došao na ovaj svijet da bi uživao, provodio se i ugađao svojim prohtjevima, već da bi dobrim djelima, trudom i zalaganjem, žrtvom i odricanjem, naporom i borbom došao do Božije milosti i zadovoljstva. Naći ćemo neke koje je ovaj svijet zavarao i zanio pa su mu se predali i priklonili ne gledajući na Allahove propise i ne mareći za njih. Vjeru “upražnjavaju” kada, kako i koliko hoće. Za njih je ispravno samo ono što oni misle i zamišljaju, bez obzira što to nema nikakve osnove u islamu i što se suprotstavlja jasnim dokazima vjere. Din je kod njih u stvari igra i zabava, nešto što je neobavezno i prepušteno svakom da ga prilagođava sebi, da uvodi u njega što mu odgovara, a ostavlja što ne želi. Kaže Uzvišeni: “Ostavi one koji vjeru svoju za igru i zabavu uzimaju i koje je život na ovom svijetu obmanuo, a opominji Kur'anom da čovjek, zbog onoga što radi, ne bi stradao, jer osim Allaha ni zaštitnika ni zagovornika neće imati, jer se od njega nikakva otkupina neće primiti.” (Prijevod značenja – El-En'am,  70.)
Ima i onih koji živeći u izobilju, dunjalučkoj sreći i užicima, misle da je to zbog njihove zasluge kod Uzvišenog i Njegovog zadovoljstva njima i njihovim postupcima, a pri tome ne osvrćući se na svoja loša djela i njihove posljedice, na to da su vjeru zapostavili i dunjalukom se zabavili. Kaže Uzvišeni: “I oni govore: “Mi imamo više imetka i djece i mi nećemo biti mučeni.” Ti reci Gospodar moj daje obilnu opskrbu kome On hoće, a i uskraćuje, ali većina ljudi ne zna. Ni bogatstva vaša ni djeca vaša neće vas učiniti Nama bliskim osim onih koji vjeruju i dobra djela čine. Njih čeka višestruka nagrada za ono što su radili i oni će u džennetskim odajama sigurni biti.” (Prijevod značenja – Seb’e, 35.-37.)
Dakle opštim rahmetom Uzvišeni Allah ukazuje svim ljudima na pravi put, uči ih i obavještava, a posebnim upućuje samo vjernike na put spasa i uspjeha. Objavom se jasno odvaja istina od neistine, a to je posebno vidljivo u prvoj objavi koja imperativom naređuje učenje i saznavanje poruka ove Časne Knjige. To je sušta istina i iz nje mu'min crpi trajnu snagu svog imana. Da spomenemo nekoliko hadisa koji govore o važnosti učenja i širenja ovog čistog znanja. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko se uputi putem na kome traži znanje, Allah mu tim olakša put do Dženneta. Kada se sastane jedan narod u nekoj od Allahovih kuća (džamija) učeći Allahovu Knjigu, proučavajući je međusobno, na njih se spusti smirenost, prekrije ih milost, okruže ih meleki i spomene ih Allah među onima koji su kod Njega. (Muslim) I kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: “Prenesite od mene makar jedan ajet. (Buhari) I kaže: “Ko ukaže na dobro ima sličnu nagradu onome ko ga uradi.” (Muslim) I kaže: “Prvi čovjek kome će biti presuđeno na Sudnjem danu je onaj koji je posjedovao znanje i podučavao druge i učio Kur'an, pa će biti doveden i pokazane mu blagodati pa će ih poznati. Kaže: “Šta si radio njima? A ovaj će odgovoriti: Naučio sam znanje i druge podučavao i učio sam Kur'an u Tvoje ime, pa će reći: Slagao si, ti si učio da se kaže da si alim i učio si Kur'an da se kaže da si karia (učač Kur'ana), a to je već rečeno, zatim će biti naređeno pa će biti vučen na licu dok ne bude bačen u vatru. (Muslim) I kaže: “Allah neće znanje dići odjednom i iznenada od svojih robova, već će dići znanje (dati da ga nestane)  dizanjem (nestankom) uleme sve dok ne ostavi ni jednog alima pa će ljudi uzimati za svoje starješine džahile (neznalice u vjeri), pa će biti pitani te će davati fetve (govoriti o vjeri) bez znanja (zasnovanog na Kur'anu i Sunnetu, tj. po svom mišljenju) pa će zalutati i druge na krivi put odvesti.” (Buhari i Muslim) I kaže: “Ko nauči nauku kojom se postiže Allahovo zadovoljstvo, ne uči je osim da dobije neku ovosvjetsku korist, neće naći Džennetskog mirisa na Sudnjem danu.” (Ahmed, Ebu Davud, Ibn Madže-Sahih)
Najvrijednije znanje je ono kojim čovjek spoznaje svoga Gospodara, Uzvišenog Allaha, Njegova lijepa imena i savršena svojstva, Njegovu jednoću i pravo da jedino On bude obožavan i samo Njegov Zakon da vlada među ljudima. Put do toga je znanje Kur'ana i Sunneta.
Nastaviće se inša'Allah !
 hfz. mr. Muhamed Porča
Tefsir II dio
“UČI, U IME GOSPODARA TVOGA KOJI STVARA …”
(Prijevod značenja – Alek, 1.)
Ono što jasno vidimo iz poruke prve objave i što je karakteristika samog Islama jeste da je prožet rahmetom (milošću), kako opštim tako i posebnim. Čak i čin objave ukazuje na neizmjernu blagodat i želju Svevišnjeg da ukaže čovječanstvu na pravi put, kako bi im život bio u pokornosti Stvoritelju, a plodove toga, na kraju opet požnjeli ljudi. Na ahiretu će mu'mini dobiti svoju nagradu, kao što kaže Uzvišeni: “i vaše nagrade tek će vam se na Sudnjem danu dati.” (Prijevod značenja – Ali Imran, 185.) a na dunjaluku rade i trude se da zadobiju Allahovo zadovoljstvo i posebnu milost koja je ograničena samo za prave i iskrene vjernike. Kaže Uzvišeni: “A one koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, Našim stazama naputiti, a Allah je doista sa dobročiniteljima.” (Prijevod značenja – El-Ankabut, 69.)
Ta milost je hidajet Allahova uputa ljudima na pravi put, učvršćenje na njemu i usmjerenje ka svakom dobru, te olakšanje istog, kao i omražavanje puta kufra, grijeha i nepokornosti i udaljavanje od njega.  Kaže Uzvišeni za najbolju generaciju vjernika, ashabe Svog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji su primjer za ugledanje u svakom dobru: “Ali Allah je vama pravo vjerovanje omilio i lijepim ga u srcima vašim učinio, a nevjerstvo vam i razvrat i neposluh omrznuo. Eto, takvi su na pravom putu, dobrotom i blagodati Allahovom. Allah sve zna i mudar je.” (Prijevod značenja – El-Hudžurat, 7.-8.)
Dunjalučki život je pun iskušenja i ispita da se pokaže i dokaže kome se čovjek u biti opredijelio. Uzvišeni Allah nam postavlja te ispite i iskušenja u našem životnom hodu sa jedne strane, a podučio nas je propisima i pravilima svega sa druge strane. Da li ćemo vjerovati Svevišnjeg Allaha i u Njegovu riječ, da li ćemo uzeti za uzor nam Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i postupiti po njegovom primjeru, da li smo djelima spremni potvrditi naše vjerovanje i riječi?! Kaže Uzvišeni: “Elif Lam Mim, Misle li ljudi da će biti ostavljeni ako kažu: “Mi vjerujemo” i da na kušnju neće biti stavljeni. A Mi smo na kušnju stavljali i one prije njih, pa je Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu a ukazao je i na lažljivce. Zar misle oni koji loša djela rade da će nama umaći!? Loše li prosuđuju! A ko žudi susretu sa Allahom pa od Allaha određeno vrijeme će doći. On sve čuje i sve zna. A onaj ko se bori za sebe se bori. Doista je Allah neovisan od svih svjetova. Onima koji vjeruju i rade dobra djela preći ćemo sigurno preko ružnih djela njihovih i za ono što su radili doista ćemo ih najljepšom nagradom nagraditi.” (Prijevod značenja – El-Ankebut, 1.-7.) 
Mu'min nije došao na ovaj svijet da bi uživao, provodio se i ugađao svojim prohtjevima, već da bi dobrim djelima, trudom i zalaganjem, žrtvom i odricanjem, naporom i borbom došao do Božije milosti i zadovoljstva. Naći ćemo neke koje je ovaj svijet zavarao i zanio pa su mu se predali i priklonili ne gledajući na Allahove propise i ne mareći za njih. Vjeru “upražnjavaju” kada, kako i koliko hoće. Za njih je ispravno samo ono što oni misle i zamišljaju, bez obzira što to nema nikakve osnove u islamu i što se suprotstavlja jasnim dokazima vjere. Din je kod njih u stvari igra i zabava, nešto što je neobavezno i prepušteno svakom da ga prilagođava sebi, da uvodi u njega što mu odgovara, a ostavlja što ne želi. Kaže Uzvišeni: “Ostavi one koji vjeru svoju za igru i zabavu uzimaju i koje je život na ovom svijetu obmanuo, a opominji Kur'anom da čovjek, zbog onoga što radi, ne bi stradao, jer osim Allaha ni zaštitnika ni zagovornika neće imati, jer se od njega nikakva otkupina neće primiti.” (Prijevod značenja – El-En'am,  70.)
Ima i onih koji živeći u izobilju, dunjalučkoj sreći i užicima, misle da je to zbog njihove zasluge kod Uzvišenog i Njegovog zadovoljstva njima i njihovim postupcima, a pri tome ne osvrćući se na svoja loša djela i njihove posljedice, na to da su vjeru zapostavili i dunjalukom se zabavili. Kaže Uzvišeni: “I oni govore: “Mi imamo više imetka i djece i mi nećemo biti mučeni.” Ti reci Gospodar moj daje obilnu opskrbu kome On hoće, a i uskraćuje, ali većina ljudi ne zna. Ni bogatstva vaša ni djeca vaša neće vas učiniti Nama bliskim osim onih koji vjeruju i dobra djela čine. Njih čeka višestruka nagrada za ono što su radili i oni će u džennetskim odajama sigurni biti.” (Prijevod značenja – Seb’e, 35.-37.)
Dakle opštim rahmetom Uzvišeni Allah ukazuje svim ljudima na pravi put, uči ih i obavještava, a posebnim upućuje samo vjernike na put spasa i uspjeha. Objavom se jasno odvaja istina od neistine, a to je posebno vidljivo u prvoj objavi koja imperativom naređuje učenje i saznavanje poruka ove Časne Knjige. To je sušta istina i iz nje mu'min crpi trajnu snagu svog imana. Da spomenemo nekoliko hadisa koji govore o važnosti učenja i širenja ovog čistog znanja. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko se uputi putem na kome traži znanje, Allah mu tim olakša put do Dženneta. Kada se sastane jedan narod u nekoj od Allahovih kuća (džamija) učeći Allahovu Knjigu, proučavajući je međusobno, na njih se spusti smirenost, prekrije ih milost, okruže ih meleki i spomene ih Allah među onima koji su kod Njega. (Muslim) I kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: “Prenesite od mene makar jedan ajet. (Buhari) I kaže: “Ko ukaže na dobro ima sličnu nagradu onome ko ga uradi.” (Muslim) I kaže: “Prvi čovjek kome će biti presuđeno na Sudnjem danu je onaj koji je posjedovao znanje i podučavao druge i učio Kur'an, pa će biti doveden i pokazane mu blagodati pa će ih poznati. Kaže: “Šta si radio njima? A ovaj će odgovoriti: Naučio sam znanje i druge podučavao i učio sam Kur'an u Tvoje ime, pa će reći: Slagao si, ti si učio da se kaže da si alim i učio si Kur'an da se kaže da si karia (učač Kur'ana), a to je već rečeno, zatim će biti naređeno pa će biti vučen na licu dok ne bude bačen u vatru. (Muslim) I kaže: “Allah neće znanje dići odjednom i iznenada od svojih robova, već će dići znanje (dati da ga nestane)  dizanjem (nestankom) uleme sve dok ne ostavi ni jednog alima pa će ljudi uzimati za svoje starješine džahile (neznalice u vjeri), pa će biti pitani te će davati fetve (govoriti o vjeri) bez znanja (zasnovanog na Kur'anu i Sunnetu, tj. po svom mišljenju) pa će zalutati i druge na krivi put odvesti.” (Buhari i Muslim) I kaže: “Ko nauči nauku kojom se postiže Allahovo zadovoljstvo, ne uči je osim da dobije neku ovosvjetsku korist, neće naći Džennetskog mirisa na Sudnjem danu.” (Ahmed, Ebu Davud, Ibn Madže-Sahih)
Najvrijednije znanje je ono kojim čovjek spoznaje svoga Gospodara, Uzvišenog Allaha, Njegova lijepa imena i savršena svojstva, Njegovu jednoću i pravo da jedino On bude obožavan i samo Njegov Zakon da vlada među ljudima. Put do toga je znanje Kur'ana i Sunneta.
Nastaviće se inša'Allah !
 hfz. mr. Muhamed Porča


” Kad se Zemlja najžešćim potresom svojim zatrese” /1/ “i kada Zemlja izbaci terete svoje” /2/ “i čovjek uzvikne: ‘Šta joj je?'”, /3/ “toga Dana će ona vijesti svoje kazivati” /4/ “jer će joj Gospodar tvoj narediti”, /5/ “Toga Dana ljudi će se odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova”: /6/ “onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga”, /7/ “a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga.” /8/

 

Ibn-Abbas kaže da riječi Uzvišenog: “Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim zatrese”, znače: Kad ga odozdo pokrene, a “…i kad Zemlja izbaci terete svoje”, kad iz sebe mrtve izbaci. Ovakvo mišljenje zastupa više ranijih učenjaka. U ovom značenju, Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “I kada se Zemlja rastegne i izbaci ono što je u njoj i potpuno se isprazni.” /84:3-4/

 

U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /675/ “Zemlja će svoja blaga izbacivati u vidu zlatnih i srebrenih stupova. Ubica će doći i reći: ‘Zbog ovoga sam ubijao.’ Zatim će doći onaj koji je prekidao rodbinske veze i reći: ‘Zbog ovoga su prekinute moje rodbinske veze.’ Zatim će doći kradljivac i reći: ‘Zbog ovoga su mi odsječene ruke.’ Zatim će biti pozvani, ali niko ništa neće uzimati.” “…i čovjek uzvikne: ‘Šta joj je?'”, tj. začudit će joj se kako je, nakon što je bila mirna i stabilna, postala uznemirena. Zatim će iz svoje utrobe izbaciti sva ranije i kasnije pomrla tijela. “…toga Dana će ona vijesti svoje kazivati”, tj. kazivat će šta je sve na njoj činjeno.

 

Imam Ahmed od Ebu-Hurejrea navodi da je rekao: /676/ “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je proučivši ajet: ‘..toga Dana će ona vijesti svoje kazivati’, rekao: ‘Znate li šta su njene vijesti?’ Rekli su: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju’, pa je rekao: ‘Njene vijesti bit će da će svakom čovjeku i ženi svjedočiti šta su na njoj počinili i govoriti: ‘Taj i taj je tada i tada uradio to i to.’ To će biti njene vijesti i kazivanje.'” Ovaj hadis prenosi i Et-Tirmizi i kaže: “Ovo je hasen, sahih i garib hadis.” “…jer će joj Gospodar tvoj narediti”, tj. naredit će joj da se rascijepi pa će se rascijepiti, i da govori pa će govoriti. “Toga Dana ljudi će se odvojeno pojaviti”, tj. u različitim grupama i skupinama, sretni i nesretni”, “…da im se pokažu djela njihova”, tj. da više šta su radili i budu nagrađeni za dobro dobrim, a kažnjeni za zlo zlim. Zato Uzvišeni kaže: “Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga.” Imam Ahmed preko El-Hasana navodi da je /677/

 

 Sa’saa ibn Muavija, El-Ferezdekov amidža došao Božijem Poslaniku, s.a.v.s., i da mu je proučio: “Onaj ko bude uradio koliko trun dobra vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga”, pa je rekao: “Dovoljno mi je ovo da drugo ništa nisam čuo.” U Buharijinom Sahihu nalazi se hadis u kome stoji: /678/ “Sačuvajte se od Vatre, makar sa jednom polovicom hurme, ili lijepom riječi!” U Buharijinom Sahihu, također, stoji hadis u kome se kaže: /679/ “Nipošto ne potcijeni učinjeno dobro, ma koliko sitno bilo; makar da isprazniš kofu vode u sud onoga ko traži vodu, ili da svoga brata sretneš vedra i nasmijana lica.” U vjerodostojnom hadisu, također, stoji: /680/ “O žene, vjernice! Neka nipošto komšinica ne potcjenjuje pruženu pomoć od svoje komšinice, makar to bio ovčiji papak!” U jednom drugom hadisu stoji: /681/ “Podajte prosjaku makar izgorjeli papak!” Imam Ahmed od Aiše prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao običaj reći:/682/ “Aiša, nipošto ne potcijeni sitne grijehe! I za njih će neko pred Allahom tražiti svoje pravo.” Imam Ahmed od Abdullah ibn Mesuda navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /683/”Čuvajte se potcjenjivanja sitnih grijeha. Oni se nagomilavaju dok čovjeka ne unište…”

 

Tefsir: Ibn Kesir


Ovim se, zahvaljujući Allahu, završava kratki komentar poglavlja “Zemljotres” .


” Kad se Zemlja najžešćim potresom svojim zatrese” /1/ “i kada Zemlja izbaci terete svoje” /2/ “i čovjek uzvikne: ‘Šta joj je?'”, /3/ “toga Dana će ona vijesti svoje kazivati” /4/ “jer će joj Gospodar tvoj narediti”, /5/ “Toga Dana ljudi će se odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova”: /6/ “onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga”, /7/ “a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga.” /8/

 

Ibn-Abbas kaže da riječi Uzvišenog: “Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim zatrese”, znače: Kad ga odozdo pokrene, a “…i kad Zemlja izbaci terete svoje”, kad iz sebe mrtve izbaci. Ovakvo mišljenje zastupa više ranijih učenjaka. U ovom značenju, Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “I kada se Zemlja rastegne i izbaci ono što je u njoj i potpuno se isprazni.” /84:3-4/

 

U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /675/ “Zemlja će svoja blaga izbacivati u vidu zlatnih i srebrenih stupova. Ubica će doći i reći: ‘Zbog ovoga sam ubijao.’ Zatim će doći onaj koji je prekidao rodbinske veze i reći: ‘Zbog ovoga su prekinute moje rodbinske veze.’ Zatim će doći kradljivac i reći: ‘Zbog ovoga su mi odsječene ruke.’ Zatim će biti pozvani, ali niko ništa neće uzimati.” “…i čovjek uzvikne: ‘Šta joj je?'”, tj. začudit će joj se kako je, nakon što je bila mirna i stabilna, postala uznemirena. Zatim će iz svoje utrobe izbaciti sva ranije i kasnije pomrla tijela. “…toga Dana će ona vijesti svoje kazivati”, tj. kazivat će šta je sve na njoj činjeno.

 

Imam Ahmed od Ebu-Hurejrea navodi da je rekao: /676/ “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je proučivši ajet: ‘..toga Dana će ona vijesti svoje kazivati’, rekao: ‘Znate li šta su njene vijesti?’ Rekli su: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju’, pa je rekao: ‘Njene vijesti bit će da će svakom čovjeku i ženi svjedočiti šta su na njoj počinili i govoriti: ‘Taj i taj je tada i tada uradio to i to.’ To će biti njene vijesti i kazivanje.'” Ovaj hadis prenosi i Et-Tirmizi i kaže: “Ovo je hasen, sahih i garib hadis.” “…jer će joj Gospodar tvoj narediti”, tj. naredit će joj da se rascijepi pa će se rascijepiti, i da govori pa će govoriti. “Toga Dana ljudi će se odvojeno pojaviti”, tj. u različitim grupama i skupinama, sretni i nesretni”, “…da im se pokažu djela njihova”, tj. da više šta su radili i budu nagrađeni za dobro dobrim, a kažnjeni za zlo zlim. Zato Uzvišeni kaže: “Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga.” Imam Ahmed preko El-Hasana navodi da je /677/

 

 Sa’saa ibn Muavija, El-Ferezdekov amidža došao Božijem Poslaniku, s.a.v.s., i da mu je proučio: “Onaj ko bude uradio koliko trun dobra vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga”, pa je rekao: “Dovoljno mi je ovo da drugo ništa nisam čuo.” U Buharijinom Sahihu nalazi se hadis u kome stoji: /678/ “Sačuvajte se od Vatre, makar sa jednom polovicom hurme, ili lijepom riječi!” U Buharijinom Sahihu, također, stoji hadis u kome se kaže: /679/ “Nipošto ne potcijeni učinjeno dobro, ma koliko sitno bilo; makar da isprazniš kofu vode u sud onoga ko traži vodu, ili da svoga brata sretneš vedra i nasmijana lica.” U vjerodostojnom hadisu, također, stoji: /680/ “O žene, vjernice! Neka nipošto komšinica ne potcjenjuje pruženu pomoć od svoje komšinice, makar to bio ovčiji papak!” U jednom drugom hadisu stoji: /681/ “Podajte prosjaku makar izgorjeli papak!” Imam Ahmed od Aiše prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao običaj reći:/682/ “Aiša, nipošto ne potcijeni sitne grijehe! I za njih će neko pred Allahom tražiti svoje pravo.” Imam Ahmed od Abdullah ibn Mesuda navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /683/”Čuvajte se potcjenjivanja sitnih grijeha. Oni se nagomilavaju dok čovjeka ne unište…”

 

Tefsir: Ibn Kesir


Ovim se, zahvaljujući Allahu, završava kratki komentar poglavlja “Zemljotres” .


“Tako mi onih koji dahćući jure”, /1/ “pa varnice vrcaju”/2/ “i zorom napadaju”/3/ “i dižu tada prašinu”/4/ “pa u njoj u gomilu upadaju”, /5/ “čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan”, /6/ “i sam je on, doista, svjedok toga”, /7/ “i on je, zbilja za bogatstvom pohlepan.” /8/ “A zar on ne zna da će, kada budu oživljeni oni koji su u grobovima”/9/ “i kada iziđe na vidjelo ono što je u srcima”,/10/ “Gospodar njihov toga Dana sigurno sve znati o njima.”/11/

 

Uzvišeni se kune konjima koji, kad krenu na Njegovom putu, jure i dašću. Dahtanje je glas koji pružaju konji dok jure. “…pa varnice vrcaju”, tj. kad potkovicama svojima udaraju o kamen pa sijevaju varnice. “…i zorom napadaju.” (684) Allahov Poslanik, s.a.v.s., kad bi htio napasti, u zoru bi osluškivao čuje li se ezan, pa ako ga ne bi čuo, napao bi. “…i dižu tada prašinu”, tj. prašinu iza konja na bojnom polju. “…pa u njoj u gomilu upadaju”, tj. svi zajedno na mjesto gdje je neprijatelj navale. Ali ibn Ebi-Talib kaže da se pod ovim misli na kamile. Kad je Ibn-Abbas rekao da se pod ovim misli na konje, to je čuo Ali, pa je Ibn-Abbasu rekao: “U Bici na Bedru mi nismo imali konja, ako izuzmemo dva konja koja su imali Ez-Zubejr i El-Mikdad.

 

Kako se onda na pod “onima koji jure” može misliti na konje koji dašću? Pod “onima koji jure”, misli se na pokret /hadžija/ sa Arafata na Muzdelifu koji kad dođu na Muzdelifu zapale vatre” Ibn-Abbas kaže: “Odustao sam od svoga mišljenja i prihvatio ono kako je rekao Ali, r.a.” Ibn-Džerir kaže: “Ispravno mišljenje je da se pod ovim misli na konje koji svojim kopitama, kad trče izazivaju varnice.” “…čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan”, tj. nezahvalan na blagodatima svoga Gospodara. El-Kenud značI isto što i el-kefur . El-Hasan kaže da se u ovakve ubraja onaj koji nabraja nedaće, a zaboravlja Allahove blagodati. “…i sam je on, doista, svjedok toga”, tj. sam čovjek je svjestan da je nezahvalan. “…i on je, zbilja, za bogatstvom pohlepan”, tj. on pretjerano voli bogatstvo, ili, žudi za njim i škrt je zato što mu je imetak drag. I jedno i drugo shvatanje značenja ovog ajeta je ispravno.

 

Podstičući na skromnost na ovom svijetu i pobuđujući želju za onim svijetom, Uzvišeni zatim kaže: “A zar on ne zna da će, kada budu oživljeni oni koji su u grobovima”, tj. kad iz grobova mrtvi ustanu. “…i kad iziđe na vidjelo ono što je u srcima”, tj. kad se pokaže šta su u sebi skrivali i tajili, kako kaže Ibn-Abbas. Gospodar njihov toga Dana sigurno sve znati o njima “ tj. potpuno zna sve što su i kako radili, pa će ih prema tome nagraditi ili kazniti i nikome ni koliko je jedna trun neće nepravde učiniti.

 

Tefsir: Ibn Kesir


Ovim se,uz Allahovu zahvalu i Njegovu pomoć,završava kratki komentar poglavlja “Oni koji jure” .

 


“Smak svijeta.”/1/ “Šta je Smak svijeta?” /2/ “i šta ti znaš o Smaku svijeta?”/3/ “Toga dana će ljudi biti kao leptiri raštrkani”,/4/ “a planine kao šarena vuna iščupana.”/5/ “Onaj u koga njegova dobra djela budu teška”/6/ “u ugodnu životu će živjeti”, /7/ “a onaj u koga njegova dobra djela budu lahka”, /8/ “boravište će mu bezdan biti.”/9/ “A znaš li ti šta će to biti?”/10/ “Vatra užarena!”/11/

 

El-Kari’atu jedno je od imena Sudnjeg dana, kao što su i: El-Hakkatu, Et-Tammetu, Es-Sahhatu, El-Gašijetu it.d. Pridajući veliki značaj ovom događaju, Uzvišeni dalje kaže: “Šta je Smak svijeta? I šta ti znaš o Smaku svijeta?”, a zatim to objašnjava sljedećim riječima: “Toga dana će ljudi biti kao leptiri raštrkani”, tj. u svom bunilu i raštrkanosti neće znati kuda će udariti, kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “…kao da su skakavci rasuti” “…a planine kao šarena vuna iščupana”, tj. kao šarena vuna koja se počela kidati. Uzvišeni, zatim govori do kakve će sve počasti ili poniženja, ljude njihova djela dovesti, pa kaže: “Onaj u koga njegova dobra djela budu teška”, tj. kod koga njegova dobra djela pretegnu loša “…u ugodnom životu će živjeti”, tj. u Džennetu. “…a onaj u koga njegova dobra djela budu lahka”, tj. kod koga loša djela pretegnu dobra, “…boravište će mu bezdan biti”, tj. naglavačke će se strmoglaviti u Džehennem.

 

Neki kažu da to znači da će mu poput majke kojoj se vraća na Onom svijetu biti provalija, i da je to jedno od imena džehenemske Vatre. Ibn-Džerir kaže da je za provaliju rečeno “majka”, jer onaj ko se u nju surva, drugog boravišta, do nje, neće imati. Zato Uzvišeni, objašnjavajući šta je provalija, kaže: “A šta ti znaš šta će to biti? – Vatra užarena!”, tj. užarena, rasplamsala vatra, nepodnosive vrućine. Ebu-Mus’ab od Ebu-Hurejrea navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (685) “Žestina vatre koju ljudi na ovom svijetu potpaljuju samo je sedamdeseti dio džehenemske vatre.” Ovaj hadis navode i Buharija i Muslim. U jednoj od verzija ovog hadisa stoji: (686)”Ona je od nje jača šezdeset devet puta.” U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (687) “Vatra se požalila i rekla: ‘Gospodaru, sama sebe jedem’, pa joj je dozvolio da dvaput uzdiše; jednom zimi i jednom ljeti. Najveća hladnoća koju osjećate zimi je od nje, a najveća vrućina koju osjećate ljeti je od nje.”

 

Tefsir: Ibn Kesir


Ovim se, zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć,završava kratki komentar poglavlja “Smak svijeta” .