Arhive za ‘tewhid i širk’ kategoriju

ŠIRK – VIŠEBOŠTVO

Posted: 15 Juna, 2013 in Akida, tewhid i širk
Hfz.mag. Muhammed Fadil Porča
Kao što je iskazivanje tewhida-jednoće Allahu, subhanehu we teala, prirodno i u čistim dušama prisutno od rođenja, kao što je to cilj i svrha života iskazana šehadetom LA ILAHE ILLALLAH – NEMA DRUGOG ISTINSKOG BOGA KOJI ZASLUŽUJE OBOŽAVANJE OSIM ALLAHA i temelj svakog rada i uspjeha sa jedne strane, tako je širk sušta suprotnost tome i najveća nepravda i zlo koje se radi. To je izvor svakog poroka pa se ništa drugo od nevaljalština ne može s njim porediti.

Allah, subhanehu we teala, Koji je sve stvorio i blagodati i usmjerenje svemu podario, Koji je pravila života propisao i dobru nas poučio, a na zlo upozorio, prema Kojem najveću obavezu i dužnost imamo, On Uzvišeni da se ne poštuje, da Mu se ne pokorava i ponizno da Mu se ne bude, već se drugima čovjek okreće i odmeće prkoseći i oholeći se. 

Svoje strasti, materiju i sve beznačajno za svoje božanstvo odabire, te drugima mimo Njega blagodati pripisuje i na tome im zahvaljuje, druge veliča i uzdiže, drugima se klanja i uz njih se smiruje, a jedinog istinskog Gospodara svog zanemaruje. Nije svjestan da ga On Uzvišeni prati i nadzire i zato svako zlo takav radi i odabire. Takav propise Allahove ne poštuje i ne trudi se da mu se Gospodar smiluje.

Širk je najveća nepravda. 
Kaže Uzvišeni: “Zaista je širk velika nepravda.”(sura Lukman, ajet 13.)

Svi poslanici su pozivali u obožavanje samo jednog i jedinog Allaha, a upozoravali na obožavanje bilo koga i čega uz ili mimo Njega Uzvišenog. Kaže Uzvišeni: “Slali smo svakom narodu poslanika: “Allahu ibadet činite i klonite se taguta (ibadeta drugima)”.(sura En-Nahl, ajet 36.) Svi su govorili: “Ibadet činite Allahu, vi nemate nikakvog drugog Boga osim Njega.”(sura El-Earaf, ajeti 59.,65, 73., 85.) 

Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pozivao je ljude u čisti TEWHID-ALLAHOVU JEDNOĆU i upozoravao na ŠIRK u cijelom mekanskom periodu punih trinaest godina, gdje nije bilo posebnih propisanih ibadeta. To sve zbog velike i ogromne važnosti tewhida i opasnosti širka.

Uzvišeni Allah, subhanehu we teala, ne oprašta na Sudnjem danu širk onome ko ga učini i kao takav umre ne pokajavši se. Uzvišeni kaže: «Allah, uistinu, neće oprostiti da Mu se širk čini a oprostit će manje od toga kome On hoće».(sura En-Nisa, ajeti 48., 116.) 

Rezultat širka je vječna Džehennemska vatra kao što kaže Uzvišeni: « Ko Allahu širk učini, haram (zabranjenim) mu je Allah Džennet učinio i boravište njegovo je vatra» (sura El- Maide, ajet 72.)

Ibrahim, alejhis-selam, bojao se širka i u svojoj dovi učio: “I sačuvaj mene i sinove moje od obožavanja kipova.” (sura Ibrahim, ajet 35.)

Širk upropaštava i poništava sva ljudska dobra djela, kolika god ona bila, jer kaže Uzvišeni, subhanehu we teala,: »A već je objavljeno tebi i onima prije tebe: Da si širk učinio sigurno bi ti propala sva tvoja djela i bio bi od onih koji su upropašteni. Naprotiv, Allaha zato obožavaj i budi od zahvalnih» (sura Ez-Zumer, ajeti 65.-66.) 

Pa kada bi sva dobra djela propala najodabranijem Allahovom Poslaniku da je širk učinio, prvaku prvih i posljednjih, pečatu svih Allahovih vjerovjesnika, posjedniku najvećeg šefaata, Allahovom dozvolom, na Sudnjem danu, šta je onda sa ostalim ljudima?! Ovo ukazuje na ozbiljnost, opasnost i loše posljedice širka kojeg čovjek treba znati kako bi ga se klonio. 

Kaže Uzvišeni: ”A većina njih ne vjeruje u Allaha osim kao višebošci.” (sura Jusuf, ajet 106.) tj. sa svojim vjerovanjem većina ljudi miješa širk – višeboštvo. 

Ovo treba podstaći svakog da čini sve svoje ibadete iskreno i ispravno samo Allahu i da shvati opasnost upadanja u bilo koji vid širka i da se plaši za sebe, te da spozna u čemu se širk sve pojavljuje i da ga se klone. 

Može se neko zapitati: Zar širk nije bio i prošao sa drevnim narodima i kakva korist da se danas o tome govori?! Odgovor je da je širk bio od nuhovog naroda do naovamo. Ne samo da ga nije nestalo, već su se pojavili i njegovi novi oblici i vrste. Ako čovjek učini bilo koji vid i čin širka takav je u najvećoj opasnosti i na njega se odnose mnogobrojni ajeti i hadisi koji govore na ovu temu bio on svjestan toga ili ne. Takvome ništa ne koristi formalno izgovaranje šehadeta kao ni namaz ni post ni hadž niti ostali ibadeti. Šta vrijedi izgovarati i po hiljadu puta LA ILAHE ILLALLAH ako se ne poznaje njegovo značenje i suština, ako se njegovi temelji ne praktikuju i ako njegovi uslovi nisu ispunjeni. 

Nije nikakvo čudo u kakvo stanje je zapao danas naš Ummet od bijede, poniženja, neznanja, tlačenja, raštrkanosti, podijeljenosti i slabosti na svim poljima. To je zato što se šehadet LA ILAHE ILLALLAH kod mnogih pretvorio u formalnost, što ga mase izgovaraju, a ne znaju ni šta znači i na šta upućuje, a kamo li da po njemu rade. Pripisivanje islamu i muslimanima ništa samo po sebi ne koristi niti vrijedi, ako ga ne prati znanje vjere iz njenih izvora i rad po njemu. Nažalost, Kuran se kod nas uči mrtvima umjesto živima, sva pažnja se posvećuje lijepom glasu, a tumačenje i razumijevanje se zapostavlja, pjevaju se kaside i ilahije u hvalospijev Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima ponekada ima i zabranjenih stvari i širka, a ne nastoji se naučiti njegov životopis i sunnet kako bi se po njemu radilo. 

Činjenje nekih ibadeta Allahu nije garancija da čovjek ne može učiniti širk ako ga ne poznaje i ako ga se ne klone. Zar nisu mušrici u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vjerovali da Allah stvara i upravlja svim, zar nisu obavljali hadž i umru, davali sadaku i činili druge ibadete, zar nisu ostavljali neke zabranjene stvari iz straha od Allaha, ali to nije bilo dovoljno da budu muslimani. Ono što ih je učinilo nevjernicima je činjenje ibadeta nekome uz ili mimo Allaha, upućivanjem dove, prinošenjem žrtava, traženjem spasa, posredovanja do Allaha i sl. 
Nažalost, kod mnogih muslimana neznanje u vjeri i slijepo slijeđenje običaja je postalo osnova, djelimično njihovim nemarom, a djelimično nastojanjem mnogih da ih zbune u vjeri i da ih zavedu i iskoriste raznim filozofijama i u islamu neutemeljenim pričama. Zato je potrebno upoznati svoju vjeru iz njenih čistih izvora Kurana i Sunneta, raditi u skladu sa njom, pozivati druge u to i strpiti se i biti ustrajan na tom putu. 

Allah nas poziva u čisti TEWHID da samo Njemu izvornu vjeru iskreno ispovijedamo i sve ibadete samo Njemu Uzvišenom činimo i poziva nas u kuću spasa – Džennet, a prokleti šejtan nas poziva u ŠIRK da bi imao što više društva u Džehennemskoj vatri.
Kaže Uzvišeni Allah: “Onaj koji zaniječe taguta (šejtana i sve koji pozivaju u širk), a vjeruje u Allaha, takav se drži za najčvršću vezu kojoj nema prekidanja, a Allah sve čuje i zna. (sura El-Bekareh, ajet 256.)

ŠIRK – VIŠEBOŠTVO

Posted: 15 Juna, 2013 in Akida, tewhid i širk
Hfz.mag. Muhammed Fadil Porča
Kao što je iskazivanje tewhida-jednoće Allahu, subhanehu we teala, prirodno i u čistim dušama prisutno od rođenja, kao što je to cilj i svrha života iskazana šehadetom LA ILAHE ILLALLAH – NEMA DRUGOG ISTINSKOG BOGA KOJI ZASLUŽUJE OBOŽAVANJE OSIM ALLAHA i temelj svakog rada i uspjeha sa jedne strane, tako je širk sušta suprotnost tome i najveća nepravda i zlo koje se radi. To je izvor svakog poroka pa se ništa drugo od nevaljalština ne može s njim porediti.

Allah, subhanehu we teala, Koji je sve stvorio i blagodati i usmjerenje svemu podario, Koji je pravila života propisao i dobru nas poučio, a na zlo upozorio, prema Kojem najveću obavezu i dužnost imamo, On Uzvišeni da se ne poštuje, da Mu se ne pokorava i ponizno da Mu se ne bude, već se drugima čovjek okreće i odmeće prkoseći i oholeći se. 

Svoje strasti, materiju i sve beznačajno za svoje božanstvo odabire, te drugima mimo Njega blagodati pripisuje i na tome im zahvaljuje, druge veliča i uzdiže, drugima se klanja i uz njih se smiruje, a jedinog istinskog Gospodara svog zanemaruje. Nije svjestan da ga On Uzvišeni prati i nadzire i zato svako zlo takav radi i odabire. Takav propise Allahove ne poštuje i ne trudi se da mu se Gospodar smiluje.

Širk je najveća nepravda. 
Kaže Uzvišeni: “Zaista je širk velika nepravda.”(sura Lukman, ajet 13.)

Svi poslanici su pozivali u obožavanje samo jednog i jedinog Allaha, a upozoravali na obožavanje bilo koga i čega uz ili mimo Njega Uzvišenog. Kaže Uzvišeni: “Slali smo svakom narodu poslanika: “Allahu ibadet činite i klonite se taguta (ibadeta drugima)”.(sura En-Nahl, ajet 36.) Svi su govorili: “Ibadet činite Allahu, vi nemate nikakvog drugog Boga osim Njega.”(sura El-Earaf, ajeti 59.,65, 73., 85.) 

Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pozivao je ljude u čisti TEWHID-ALLAHOVU JEDNOĆU i upozoravao na ŠIRK u cijelom mekanskom periodu punih trinaest godina, gdje nije bilo posebnih propisanih ibadeta. To sve zbog velike i ogromne važnosti tewhida i opasnosti širka.

Uzvišeni Allah, subhanehu we teala, ne oprašta na Sudnjem danu širk onome ko ga učini i kao takav umre ne pokajavši se. Uzvišeni kaže: «Allah, uistinu, neće oprostiti da Mu se širk čini a oprostit će manje od toga kome On hoće».(sura En-Nisa, ajeti 48., 116.) 

Rezultat širka je vječna Džehennemska vatra kao što kaže Uzvišeni: « Ko Allahu širk učini, haram (zabranjenim) mu je Allah Džennet učinio i boravište njegovo je vatra» (sura El- Maide, ajet 72.)

Ibrahim, alejhis-selam, bojao se širka i u svojoj dovi učio: “I sačuvaj mene i sinove moje od obožavanja kipova.” (sura Ibrahim, ajet 35.)

Širk upropaštava i poništava sva ljudska dobra djela, kolika god ona bila, jer kaže Uzvišeni, subhanehu we teala,: »A već je objavljeno tebi i onima prije tebe: Da si širk učinio sigurno bi ti propala sva tvoja djela i bio bi od onih koji su upropašteni. Naprotiv, Allaha zato obožavaj i budi od zahvalnih» (sura Ez-Zumer, ajeti 65.-66.) 

Pa kada bi sva dobra djela propala najodabranijem Allahovom Poslaniku da je širk učinio, prvaku prvih i posljednjih, pečatu svih Allahovih vjerovjesnika, posjedniku najvećeg šefaata, Allahovom dozvolom, na Sudnjem danu, šta je onda sa ostalim ljudima?! Ovo ukazuje na ozbiljnost, opasnost i loše posljedice širka kojeg čovjek treba znati kako bi ga se klonio. 

Kaže Uzvišeni: ”A većina njih ne vjeruje u Allaha osim kao višebošci.” (sura Jusuf, ajet 106.) tj. sa svojim vjerovanjem većina ljudi miješa širk – višeboštvo. 

Ovo treba podstaći svakog da čini sve svoje ibadete iskreno i ispravno samo Allahu i da shvati opasnost upadanja u bilo koji vid širka i da se plaši za sebe, te da spozna u čemu se širk sve pojavljuje i da ga se klone. 

Može se neko zapitati: Zar širk nije bio i prošao sa drevnim narodima i kakva korist da se danas o tome govori?! Odgovor je da je širk bio od nuhovog naroda do naovamo. Ne samo da ga nije nestalo, već su se pojavili i njegovi novi oblici i vrste. Ako čovjek učini bilo koji vid i čin širka takav je u najvećoj opasnosti i na njega se odnose mnogobrojni ajeti i hadisi koji govore na ovu temu bio on svjestan toga ili ne. Takvome ništa ne koristi formalno izgovaranje šehadeta kao ni namaz ni post ni hadž niti ostali ibadeti. Šta vrijedi izgovarati i po hiljadu puta LA ILAHE ILLALLAH ako se ne poznaje njegovo značenje i suština, ako se njegovi temelji ne praktikuju i ako njegovi uslovi nisu ispunjeni. 

Nije nikakvo čudo u kakvo stanje je zapao danas naš Ummet od bijede, poniženja, neznanja, tlačenja, raštrkanosti, podijeljenosti i slabosti na svim poljima. To je zato što se šehadet LA ILAHE ILLALLAH kod mnogih pretvorio u formalnost, što ga mase izgovaraju, a ne znaju ni šta znači i na šta upućuje, a kamo li da po njemu rade. Pripisivanje islamu i muslimanima ništa samo po sebi ne koristi niti vrijedi, ako ga ne prati znanje vjere iz njenih izvora i rad po njemu. Nažalost, Kuran se kod nas uči mrtvima umjesto živima, sva pažnja se posvećuje lijepom glasu, a tumačenje i razumijevanje se zapostavlja, pjevaju se kaside i ilahije u hvalospijev Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima ponekada ima i zabranjenih stvari i širka, a ne nastoji se naučiti njegov životopis i sunnet kako bi se po njemu radilo. 

Činjenje nekih ibadeta Allahu nije garancija da čovjek ne može učiniti širk ako ga ne poznaje i ako ga se ne klone. Zar nisu mušrici u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vjerovali da Allah stvara i upravlja svim, zar nisu obavljali hadž i umru, davali sadaku i činili druge ibadete, zar nisu ostavljali neke zabranjene stvari iz straha od Allaha, ali to nije bilo dovoljno da budu muslimani. Ono što ih je učinilo nevjernicima je činjenje ibadeta nekome uz ili mimo Allaha, upućivanjem dove, prinošenjem žrtava, traženjem spasa, posredovanja do Allaha i sl. 
Nažalost, kod mnogih muslimana neznanje u vjeri i slijepo slijeđenje običaja je postalo osnova, djelimično njihovim nemarom, a djelimično nastojanjem mnogih da ih zbune u vjeri i da ih zavedu i iskoriste raznim filozofijama i u islamu neutemeljenim pričama. Zato je potrebno upoznati svoju vjeru iz njenih čistih izvora Kurana i Sunneta, raditi u skladu sa njom, pozivati druge u to i strpiti se i biti ustrajan na tom putu. 

Allah nas poziva u čisti TEWHID da samo Njemu izvornu vjeru iskreno ispovijedamo i sve ibadete samo Njemu Uzvišenom činimo i poziva nas u kuću spasa – Džennet, a prokleti šejtan nas poziva u ŠIRK da bi imao što više društva u Džehennemskoj vatri.
Kaže Uzvišeni Allah: “Onaj koji zaniječe taguta (šejtana i sve koji pozivaju u širk), a vjeruje u Allaha, takav se drži za najčvršću vezu kojoj nema prekidanja, a Allah sve čuje i zna. (sura El-Bekareh, ajet 256.)

priredio: dr. Zuhdija Adilović

Allah, dž.š, kaže: “Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što većina njih nije znala.” (El-A’raf, 131)


“Uzrok vaše nesreće je s vama!” –rekoše oni. “Zar zato što ste opomenuti?” (Ja-sin, 19)

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Nema zaraze, gatanja, zloslutnje radi glasa (ptice), niti zloslutnje u određenom mjesecu.” (Buharija i Muslim)

U drugom hadisu stoji da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Nema zaraze, niti gatanja, a raduje me optimizam.” “Šta je to optimizam?” upitaše oni. Poslanik, s.a.v.s, reče: “Lijepa riječ.” (Buharija i Muslim)

Ibn Mes’ud prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Gatanje je širk, gatanje je širk!” (Ebu Davud i Tirmizi, koji kaže da je ovaj hadis sahih)

Svjedoci smo da veliki broj muslimana i dalje prakticira razne oblike idolatrije, koji su u oprečnosti sa islamskim vjerovanjem po kojem jedino i isključivo Allah, dž.š, daje dobro ili zlo. Tako mnogi među muslimanima i dalje redovno čitaju horoskop, gataju putem findžana, graha, mica i slično. Mnogi i dalje slute nesreću ukoliko crna mačka prođe ispred njih presjecajući im put. Salijevanje “strave” je metod otkrivanja uzroka nevolje koji još mnogi praktikuju. Po mnogima je zabranjeno noću rezati nokte, srijedom raditi to i to, utorkom opet drugo i tako dalje.

Sve spomenuto nema nikakva temelja u Kur’anu i vjerodostojnom hadisu Poslanika, s.a.v.s. Naprotiv, Kur’an jasno i nedvosmisleno negira pripisivanje razloga nevolje bilo kome od stvorenja. Allah, dž.š, kaže: “I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: “Ovo smo zaslužili”, a kad bi ih snašla kakva nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali. Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što većina njih nije znala.” (El-A’raf, 131) Allah, dž.š, u navedenom ajetu govori o Faraonu i njegovom narodu koji su, kada im se desi nešto dobro, govorili: “Ovo je od nas!” a kada ih zadesi kakvo zlo govorili bi: “Ovo je zbog Musa’a i onih koji u njega vjeruju. Allah, dž.š, im odgovara da je njihova nevolja od Allaha zbog njihovog nijekanja Allaha, dž.š, i Njegovih poslanika i dokaza koje je slao. Međutim, većina njih su neznalice i oni to ne razumiju. Da oni to razumiju shvatili bi da je Musa, a.s, došao sa dobrim i uspjehom i spasom za one koji mu povjeruju i koji ga budu slijedili. Kada se čovjekova narav udalji od vjere u Allaha, onda čovjek ne primjećuje Allahovu, dž.š, ulogu u upravljanju svime što postoji, niti Njegov kader, pomoću kojeg se sve dešava i zbiva. Tako je, u predislamsko doba, onaj ko je htio da nešto uradi otišao do ptičijeg gnijezda i poplašio pticu koja bi naglo poletjela. Ukoliko bi poletjela na desnu stranu, on bi to protumačio kao dobar znak i krenuo bi u realizaciju onoga što je naumio, a ukoliko bi poletjela na lijevu stranu, protumačio bi to kao loš znak i odustao bi od djela koje je namjeravao učiniti. Islam dokida taj i sve druge vidove praznovjerja i na njihovo mjesto postavlja istinu koja glasi: Sve što se ljudima dešava, dobro i zlo, iz jednog jedinog je izvora. Sve to je od Allaha, a zbog njihovih djela koje čine. Allah, dž.š, kaže: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.” (El-Enbija’, 35)

U drugom ajetu Allah, dž.š, kaže: “Oni rekoše: “Mi slutimo da nam nesreću donosite, ako se ne okanite, kamenovaćemo vas i stići će vas zaista, bolna patnja od nas.” “Uzrok vaše nesreće je s vama!” – rekoše oni. “Zar zato što ste opomenuti?” (Ja-sin, 18-19)

Poslanik, s.a.v.s, je rekao: “Nema zaraze, gatanja, zloslutnje radi glasa (ptice), niti zloslutnje u određenom mjesecu” (Buharija i Muslim). U navedenom hadisu niječe se zaraza u smislu da se ona dešava sama od sebe, mimo Allaha, dž.š. Međutim, da zaraza kao uzrok koga Allah, dž.š, daje postoji potvrđuju drugi hadisi u kojima se o njoj govori. Jedan od njih su riječi Poslanika, s.a.v.s: “Neka bolesnik ne prilazi zdravom.” (Muslim) U drugom hadisu stoji: “Bježi od zaraženog kao što bježiš od lava.” (Muslim) Isto tako, Poslanik, s.a.v.s, rekao je: “Ko čuje za kugu u nekom gradu neka se ne upućuje ka njemu. (Ahmed) Međutim sve je to po Allahovoj, dž.š, odredbi. Imam Ahmed, takođe prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Ništa se samo po sebi ne prenosi” (tri puta), pa ga je jedan beduin upitao: “Kako to Allahov poslaniče, kada znam da se zaraza pojavi na repu samo jedne deve i onda se prenese na cijelo stado?” Poslanik, s.a.v.s, tada reče: “A ko je zarazio prvu? Nema zaraze, gatanja, zloslutnje radi glasa (ptice), niti zloslutnje u određenom mjesecu.” Poslanik, s.a.v.s, je na jednostavan način pojasnio da se sve to dešava isključivo Allahovom, dž.š, odredbom, ali i naglasio u mnogim hadisima da je čovjek dužan da se čuva uzroka bolesti.

Prenosi se da je Ikrime, r.a, rekao: “Sjedjeli smo kod Ibn Abbasa kada je proletjela neka ptica ispuštajući krikove. Neko od prisutnih reče: “Hajr!” Ibn Abbas mu reče: “Niti hajr niti šerr.!” Ibn Abbas je odmah zanijekao bilo kakav uticaj ptice na dobro ili loše što će se desiti. U drugoj predaji stoji da je Tavus, r.a, krenuo na put sa jednim svojim ahbabom, te su čuli vranu kako kriknu. On reče: “Hajr!” Na to mu Tavus reče: “Kakvo dobro može biti od ovog?! Ti mi više ne možeš biti drug.”

Imam Ahmed prenosi hadis u kojem stoji: “Ko zbog gatke odgodi određeni posao učinio je širk Allahu, dž.š.” Na to je neko upitao: “Šta je otkup za to?” Poslanik, s.a.v.s, reče: “Da kažeš: “Allahumme la hajre illa hajruk, ve la tajre illa tajruk, ve la ilahe gajruk.” “Gospodaru moj, nema hajra osim Tvog, niti optimizma osim Tvog i samo si Ti Bog.”

Iz tog razloga je Imam Tahavi u svoju kratku i sažetu poslanicu uvrstio i sljedeću rečenicu: “Ne vjerujemo nijednom vračaru niti gataru.” A Hasan Kafija Pruščak u svom komentaru navodi sljedeće hadise: Muhammed, s.a.v.s, rekao je: “Ko ode vračaru ili gataru i upita ga za nešto, te mu povjeruje, taj je zanijekao ono što je objavljeno Muhammedu.” U drugom hadisu stoji: “Ko ode vračaru i upita ga za nešto neće mu biti primljen namaz četrdeset dana.” Prenosi se da je Aiša, r.a, rekla: “Ashabi su upitali Poslanika, s.a.v.s, o vračarima, pa je rekao: ”Nisu u redu.” Oni tada rekoše: “Allahov poslaniče, oni ponekad kažu nešto što se stvarno desi?” Poslanik, s.a.v.s, reče: “To je poneka riječ koju ukrade džin i došapne u uho vračara, pa joj dodaju stotinu laži.” Ako je ovakav status onoga koji samo pita, kakav je tek status onoga koji to radi?! Molim Allaha, dž.š, da nas zaštiti takvih i sličnih dijela.

Hasan Kafija Pruščak u svom komentaru Tahavijeve Poslanice kaže: “Ima raznih grupa, onih koji tvrde nešto što je suprotno Kur’anu i sunnetu. To su, prije svega, vračari, gatari i oni koji faletaju pomoću karata, kamenčića, graha i slično. Sve to je strogo zabranjeno i u koliziji sa Kur’anom, sunnetom i koncenzusom islamske uleme. Obaveza je takve spriječiti da to rade po ulicama i dućanima i da ulaze u kuće. Onaj ko zna da je to zabranjeno, a ne bude radio na tome da im zabrani rad, njemu su dosta riječi Allaha, dž.š. “Jedni druge nisu odvraćali od grešnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali.” (El-Maida, 79) i riječi Poslanika, s.a.v.s. “Kada ljudi vide nešto loše djelo i ne budu radili na tome da ga otklone, uskoro će ih stići kazna od Allaha koja će ih sve obuhvatiti.”

Ista je stvar sa dobroslutnjom, vjerovanjem da će se desiti nešto dobro ako svrbi desni dlan, ili suprotno ako svrbi lijevi, te vjerovanjem da mravi donose berićet i slično.

Na isti način može se tretirati i pogrešno razumijevanje i prakticiranje istihare u našim krajevima. Naime, istihara je dova koja se uči prije svake važnije odluke u našem životu.

Imam Muslim prenosi da je Džabir b. Abdullah rekao: “Poslanik, s.a.v.s, nas je učio da činimo istiharu u svim stvarima, isto kao što nas je učio neku suru iz Kur’ana. Poslanik, s.a.v.s, bi govorio: “Kada neko od vas htjedne nešto uraditi, neka klanja dva rekata nafile i neka kaže: “Gospodaru moj, ja se u svom izboru oslanjam na Tvoje znanje i od Tebe pomoć tražim. Obdari me iz Tvoje neizmjerne riznice. Ti zaista sve možeš, a ja ne mogu. Ti sve znaš, a ja ne znam. Ti si Onaj koji zna sve tajne. Gospodaru moj, ako je ova stvar (imenovati ono što želi) hajr za moju vjeru i moj život, te za moj budući svijet, onda odredi neka to i bude, olakšaj mi to i podarimi bi berićet u tome. A ako je ova stvar (imenovati ono što želi) zlo za moju vjeru i moj život, te za moj budući svijet, onda daj da to ne bude, udalji me od toga i odredi mi hajr gdje god on bio, te mi daj da s tim budem zadovoljan.”

Iz navedenog se jasno vidi da svaki vid vezanja istihare za samo određene osobe koje se smatraju “dobrim” ili “evlijama,” s ciljem da otkriju budućnost ili pomognu u bilo čemu, nema nikakve osnove. Istiharu namaz i dovu klanja i uči svako sebi prilikom donošenja bilo kakve odluke. To je direktno obraćanje Allahu, dž.š, da nam pomogne da se odlučimo za ono što je hajr i korisno za nas i na ovom i na budućem svijetu.


Zaista je odlika islama u tome što je neprikosnoven na polju tevhida – izdvajanja Allaha, dž.š, kao jedinog Tvorca koji posjeduje sva svojstva savršenstva, koji jedini upravlja svim stvorenjima i jedini zaslužuje da bude obožavan. Molim Allaha, dž.š, da nam podari ihlas i istinski tevhid pomoću kojeg ćemo uspjeti i biti spašeni i na ovom i na budućem svijetu. Amin.
___________________________________________________________

Vrste tevhida i širka

Posted: 14 Februara, 2013 in tewhid i širk

Definicija tevhida

Tevhid znači obožavanje Jednog Jedinog Allaha subhanehu ve te'ala. To je vjera svih poslanika i vjerovjesnika koje je Allah slao svojim robovima (ljudima).

Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo svakom narodu poslanika slali: Allahu se klanjajte, a »TAGUTA« – kumira se klonite!!!” Nahl 36

Vrste tevhida

Tevhid se dijeli na tri vrste:

1. Tevhidur-rububijjeti (vjerovanje da jedino Allah sve stvara i opskrbljuje)

2. Tevhidul-uluhijjeti (vjerovanje da se jedino Allah obožava i da se samo Njemu pokorava)

3. Tevhidul-esmai ves-sifati (vjerovanje da samo Allah posjeduje savršena imena i atribute – svojstva).

Prvo: Tevhidur-rububijjeti

Tevhidur-rububijjeti znači: potvrđivanje Allahove jednoće kroz Njegova djela, kao što su: stvaranje, opskrbljivanje, oživljavanje, uskraćivanje, određivanje svih stvari, spuštanje kiše i sl. Sva ova i slična djela su u izričitoj kompetenciji Jednog Jedinog Allaha subhanehu ve te'ala.

Drugo: Tevhidul-uluhijjeti

Tevhidul-uluhijjeti znači: Obožavanje Jednog Jedinog Allaha subhanehu ve te'ala i upućivanje svih oblika ibadeta i pokornosti samo Njemu, kao što su: dova, klanje kurbana, zavjetovanje, traženje pomoći i spasa i sl. Ovu su vrstu tevhida nevjernici zanijekali i porekli i ona je bila predmet raskola između poslanika i njihovih naroda od Nuha alejhi selama, pa sve do Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem.

Treće: Tevhidul-esmai ves-sifati

To znači: Vjerovanje u sva Allahova imena i Njegova svojstva koja su navedena u Kur'anu i hadisu Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, a u kojima je Allah subhanehu ve te'ala, opisao Sebe ili Ga je opisao Njegov Poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve sellem.

Širk (mnogoboštvo) i njegove vrste


Širk je ono što je suprotno tevhidu (jednoboštvu), a dijeli se na tri dijela: skriveni, mali i veliki širk.

1. Skriveni širk:

Muhammed sallallahu alejhi ve sellem kaže za skriveni širk: “Skriveni širk u mom ummetu je skriveniji nego crni mrav na crnoj stijeni u crnoj noci.” Ibn Abbas radijallahu anhuma kaže da je skriveni širk kada npr. čovjek kaze svom prijatelju: “Ono što hoće Allah i hoćeš ti.” ili kad čovjek kaže: “Da ne bi Allaha i tog čovjeka, bilo bi…” Da bi se očistili od ove vrste širka, trebamo učiti ovu dovu Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem: “Allahu moj, ja se Tebi utječem od činjenja širka koji znam (da je širk) i molim Te da mi oprostiš grijeh (širk) koji ne znam.”

2. Mali širk:

Mali širk je pretvaranje, tj. raditi neku vrstu ibadeta da neko vidi kako ja to obavljam.

3. Veliki širk:

Ova vrsta širka znači pripisivanje druga Allahu subhanehu ve te'ala što spada u veliki grijeh. Allah subhanehu ve te'ala kaže: “… Zaista ko bude Allahu druga pripisivao, Allah će mu zabraniti džennet i njegovo prebivalište je vatra…” Maide 72
 

Tevhid – Allahova jednoća

Posted: 31 Januara, 2013 in tewhid i širk
1. Riječ tevhid u arapskom jeziku znači jednoća ili jedinstvo.

2. U islamskoj terminologiji postoje tri kategorije tevhida.

3. Riječ tevhid u Kur'anu nije spomenuta niti jednom, mada je koncept tevhida, naravno, zasnovan na kur'anskim učenjima.

4. Kategorizacija tevhida koju mi danas koristimo jeste: tevhid-ul-rububije (tewhid u gospodarenju), tevhid-ul-uluhijje ili tevhid-ul-ibadah (tevhid u obožavanju) i tevhid-ul-esma’ ves-sifat (tevhid u osobinama/imenima). Ovu kategorizaciju su načinili učenjaci iz generacija koje su došle nakon ashaba.

5. Razlog za pravljenje gore pomenute kategorizacije jeste taj što su se ideologije Bizantije, Indije i Egipta pomiješale sa islamskim učenjem nakon što su muslimani došli u ova područja, te je bilo neophodno poraditi na klasifikaciji i očuvanju izvornih, čisto -monoteističkih islamskih načela.

6. Prva kategorija tevhida, tj. tevhid-ul-rububije (tevhid u gospodarenju), znači (podrazumijeva) da je Allah jedini Tvorac svega što postoji, da je On jedini koji u životu održava sve stvoreno, te da jedino On kontroliše sve ono što se u svemiru dešava.

7. Druga kategorija tevhida, tj. tevhid-ul-uluhijje ili tevhid-ul-ibadah (tevhid u obožavanju), znači (podrazumijeva) da je jedino Allah dostojan da mu se čini ibadet, da nikakva vrsta posredništva u molitvi (ibadetu) nije dozvoljena, te da se Allahovi zakoni moraju sprovoditi na Zemlji jer je vladanje Allahovim zakonom ibadet kojim smo obavezani.

8. Treća kategorija tevhida, tj. tewhid-ul-esma’ ves-sifat (tevhid u osobinama/imenima), znači (podrazumijeva) da Allaha oslovljavamo samo onim imenima kojima je On sam Sebe oslovio ili kojim ga je oslovio poslanik Muhammed s.a.w.s., zatim da se Allahova savršena imena (osobine) ne smiju pripisivati ljudima niti se ljudske (nesavršene) osobine smiju pripisivati Allahu, te da prirodu Allahovih imena/osobina ne smijemo nastojati objasniti jer njihovu bit zna sam On. Npr. kada Allah kaže da on sve vidi, musliman je dužan potvrditi ovu Allahovu osobinu, međutim, musliman se ne smije upuštati u objašnjavanje načina na koji Allah vidi govoreći da On ima dva oka kao i mi, ili pak opisujući njegove oči itd.. Ovo iz razloga što su ovi podaci gajb tj. dio nepoznatog, nama nedostupnog.

9. Poslanik Muhammed s.a.w.s. u hadisu kojeg prenosi Ibn Abbas a kojeg bilježi Tirmizi kaže: “Kada bi se svi ljudi sastali da ti kakvo dobro učine, ne bi mogli učiniti ništa više osim onoga što ti je Allah već propisao. Isto tako, ako bi se svi ljudi sastali u namjeri da ti naškode, neće biti u stanju učiniti ništa više od onoga što ti je Allah već propisao.” Aspekt tevhida koji se ogleda u ovom hadisu jeste tevhid-ul-rububije (tevhid u gospodarenju) jer se u njemu ističe da je jedino Allah taj koji kontroliše sve što se dešava.

10. Da bi se neki čovjek smatrao muslimanom, nužno je da on potvrdi vjerovanje u sve tri kategorije tevhida. Negacija bilo koje od ove tri kategorije predstavlja kufr. Npr. mušrici Mekke nisu negirali da je Allah tvorac i Gospodar svega što postoji. Dakle, oni su potvrđivali tevhid-ul-rububije (tevhid u gospodarenju). Međutim, istovremeno su negirali tevhid-ul-uluhijje ili tevhid-ul-ibadah (tevhid u obožavanju) time što su obožavali idole kojima su nastojali da se približe Allahu. U Kur'anu stoji da su mekkelije, upitani zašto obožavaju statue, odgovorili: 

“Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili!” (Prevod značenja Kur'ana, 39:3) 
Isto tako, Kur'an nas obavještava o mušricima: 
A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: “Allah!” Pa kuda se onda odmeću ? (Prevod značenja Kur'ana, 43:87)

Upitaj: “Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim”? – “Allah”! – reći će oni…  (Prevod značenja Kur'ana, 10:31) 

Ovakvih i sličnih ajeta je dosta, a svi onu potvrđuju da je mušrik svako onaj ko ne prihvata sva tri aspekta tevhida.

11. Posredništvo u ibadetu je haram. Nikome nije dozvoljeno da bude postavljen u ulogu posrednika između Allaha i Njegovog roba. Onaj ko se Allahu moli putem nekog posrednika, taj čini kufr.

12. Allah u Kur'anu, ajet 2:165, kaže: “Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha…”. Ovaj ajet ilustrira da je dio tevhida u obožavanju i sama ljubav prema Allahu, te da pravi vjernici Allaha vole više od svega i svakoga drugog.

13. Allah u Kur'anu kaže (ajet 9:31): “Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju – nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju.” U Tirmizijinoj zbirci hadisa stoji da je ashab po imenu Adi Ibn Hatim, koji je ranije bio krišćan, prokomentarsao je ovaj ajet rekavši da krišćani svoje svećenike nisu smatrali bogovima. Na ovo ga je poslanik Muhammed s.a.w.s. upitao: “Nisu li vam oni haram činili halalom, a halal haramom, i vi ste to prihvaćali?” Kada je Adi Ibn Hatim odgovorio da jesu, Poslanik s.a.w.s mu je rekao: “To znači da ste ih obožavali.” Ovaj događaj nam kazuje da prihvatanje zakonika mimo Allahovog zakonika znači obožavanje onoga koji je taj zakonik uspostavio. Ovaj događaj također kazuje da muslimani ne smiju dozvoliti da se Allahov zakonik mijenja, te ukazuje da su muslimani dužni uspostaviti Allahov zakonik jer je njegovo uspostavljanje dio obožavanja Allaha.

14. Arapska riječ širk znači partnerstvo.

15. U islamskoj terminologiji, širk se odnosi na pripisivanje Allahu druga (partnera) i negaciju tevhida.

16.
Postoji nekoliko oblika širka, širk u “rubibijetu” tj. širk koji narušava tevhid-ul-rububije (tevhid u gospodarenju) predstavlja negiranje Allahovog postojanja i pripisivanje nekih Allahovih moći Njegovim stvorenjima.

17. Širk u “ibadetu” tj. širk koji narušava tevhid-ul-ibadah (tevhid u obožavanju) predstavlja obožavanje drugih mimo Allaha.

18. Širk koji narušava tevhid-ul-esma’ ves-sifat (tevhid u osobinama/imenima) predstavlja pripisivanje Allahu ljudskih (nesavršenih) osobina i pripisivanje ljudima Allahovih (savršenih) osobina.

19. Širk koji narušava tevhid-ul-rububije (tevhid u gospodarenju) predstavlja tvrdnja da duše mrtvih ljudi imaju udjela u onome što se dešava u svijetu živih.

20.
Širk koji narušava tevhid-ul-ibadah ili tevhid-ul-uluhijje (tevhid u obožavanju) predstavlja prinošenje žrtve idolu.

21. Širk koji narušava tevhid-ul-esma’ ves-sifat (tevhid u Allahovim osobinama) predstavlja tvrdnja “Moj šejh poznaje gajb!” jer se njome insanu pripisuje jedno Allahovo svojstvo.

22.
Širk koji narušava tevhid u ibadetu se dijeli na dvije kategorije: mali širk i veliki širk. Veliki širk predstavlja i klanjanje nekom drugom mimo Allaha i prinošenje žrtve nekom drugom mimo Allaha i ljubav prema nekome mimo Allaha, kada ta ljubav postane prepreka ispunjavanja Allahovih propisa.

23. Posljedica velikog širka jeste vječno boravište u vatri džehennemskoj, ukoliko se čovjek iskreno ne pokaje prije smrti. Iako je Allah Najmilostiviji, on u Kur'anu kaže: 

Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga kome On hoće. (Prevod značenja Kur'ana, 4:48) 
24. Mali širk predstavlja činjenje ibadeta kako bi nas neko od ljudi vidio. Više o ovome možete pročitati u tekstu Eš-Širk el-Asgar (mali širk).

25. Čovjek koji čini veliki širk prestaje biti musliman. 

Preuzeto iz knjige: The Fundamentals of Tawheed autora Abu Ameenah Bilal Philipsa. 
______________________________________