Arhive za ‘ulema’ kategoriju

Fetva je jedna od dvije metode u Kur'ani kerimu i sunnetu na osnovu koje se donose i objašnjavaju šerijatski propisi, njegova uputstva i smjernice. Nekada odgovor i pojašnjenje mogu doći bez predhodnog pitanja i traženja šeriatskog rješenja, te većina Kur'anskih učenja i propisa su ove vrste. Nekada pojašnjenje dolazi poslije pitanja i traženja šeriatskog rješenja u formi (pitaju te o Muhammede) i to je najčešći naćin upitnih izraza u Kur'anu kao što vidimo iz sljedećih ajeta:

Pitaju te o mlađacima. Reci: “Oni su ljudima oznake o vremenu i za hadžiluk.”
(BEQARE 189)

Pitaju te o vinu. Reci: “Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi.” I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: “VIŠAK!” Eto, tako vam Allah objašnjava propise da biste razmislili.
(BEKARE 219)

Nekada pitanje dolazi u formi “traže od tebe šeriatsko rješenje (Muhammede)” kao što je slučaj u riječima Uzvišenog Allaha:

Oni traže od tebe tumačenje. Reci: “Allah će vam kazati propise o ‘Kelali'” …
(En-nisa 176)

U nekim slučajevima Allah dž.š. objavljuje ajete koji su odgovor na postavljeno pitanje, međutim, bez upotrebe upitnih formi يسألونك ili يستفتونك – “pitaju te” ili “traže od tebe šerijatsko rješenje”. Primjer za to imamo u hadisu koji bilježi imami Et-Tirmizi, a u njemu stoji da je neki čovjek upitao Vjerovjesnika s.a.v.s. rekavši: “Kada pojedem mesa osjetim jaku želju prema ženama. Moja strast me obuzme i savlada, pa sam sebi zabranio meso. ” – pa je Allah objavio sljedeći ajet:

O vjernici ne uskrčujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju. I jedite ono što vam Allah daje, što je dozvoljeno i lijepo.
(El-maide 87-88)

Ovakvih primjera je u Kur'anu mnogo, a to potvrđuju povodi objave tih ajeta. Što se tiče sunneta, Allahov Poslanik s.a.v.s. nekada objašnjava propise bez prethodno postavljenog pitanja negirajući neku iluziju i zabludu, ili popravljajući pogrešno shvatanje, ili pak podučavajući neznalicu, ili davajući podršku učenom, ili možda specifikacijom općenitog propisa ili ograničavanjem neograničenog, a poznati su i drugi načini Poslanikovog s.a.v.s. objašnjavanja i tumačenja časnog Kur'ana.U sunnetu nailazimo i na formu koja predstvlja odgovor na pitanje, a to je izraženo u mnogo slučajeva. Neki od njih su ovdje navedeni:

– Ebu Musa El-Ešari je pitao: O Allahov Poslaniče, daj nam fetvu o dva pića koja smo spravljali u Jemenu, “El-bik” koje se pravi od meda koje odstoji do vrenja, i “El-mizr” koje se pravi od kukuruza i ječma pa se ostavi do vrenja? Allahov Poslanik je odgovorio: Sve što opija je haram. (Hadis se nalazi u Buharijinom i Muslimovom sahihu.)

– Tarik ibn Seid je pitao Vjerovjesnika s.a.v.s. o alkoholnim pićima pa mu je on zabranio da ih proizvodi. Tarik mu reče da ih spravlja lijeka radi, a Allahov Poslanik mu odgovori: “Ona nisu lijek nego su bolest.” (Hadis bilježi Muslim)

– I Aiša ga je pitala: Neko nam pošalje mesa a mi ne znamo da li je proučena bismila (da li je spomenuto Allahovo ime prilikom klanja) ili nije? Odgovorio je: “Proučite vi bismilu i jedite.”

– Također je upitan za čovjeka koji se bori da bi se reklo da je hrabar i za čovjeka koji se bori radi hamijjeta (fanatičkog džahilijetskog zauzimanja za svoj narod) i za čovjeka koji se bori kako bi ga drugi vidjeli: koji od njih trojice je na Allahovom putu? Pa je odgovorio: Ko se bude borio da Allahova riječ bude gornja taj je na Allahovom putu. (Hadis bilježe Buhari i Muslim)

Fetve Allahovog Poslanika s.a.v.s. se dotiču mnogih područja šerijata i raznih životnih pitanja. One su tako raznovrsne i mnogobrojne tako da ne mogu promaći onom ko studiozno proučava njegov život, neka je mir i spas Allahov na njga. Ibn Kajjim je u svom djelu “El-e'alem” spomenuo mnoge od tih fetvi koji su ispunile oko 150 stranica četvrtog toma, iako je težio da bude što kraći u njihovom izlaganju. One su vrijedne da budu doktoratske disertacije bilo to iz oblasti sunneta, fikha(šeriatskog prava) ili usuli-fikha. *
 
* Iako se ovdje kaže da Poslanik s.a.w.s. daje fetve, čitatelju se skreće pažnja da se on ne može smatrati muftijom (osobom koja izdaje fetve) u klasičnom značenju te riječi, jer je Poslanik s.a.w.s. dostavljač objave i on u Allahovim propisima ne može pogriješiti, dok je svaki muftija podležan pogreškama. (op. redakcije) 
 
S arapskog preveo:
mr. HAMID INDŽIĆ
 
 

OD NEZNALICA SE NE TRAŽE FETVE !!!

Posted: 26 Januara, 2013 in ulema

Prve generacije uleme su žestoko osuđivali one koji su bez predhodnog osposobljavanja i priprema hrlili i navaljivali na instituciju fetve. Takvo djelo su smatrali nenadoknadivom štetom po islam kao i velikim zlom koje se mora iskorjenuti. Imam Buharija i Muslim u svojim zbirkama hadisa bilježe hadis koji prenosi Abdullah ibn Amr od Vjerovjesnika s.a.v.s.: “Zaista Allah neće podići znanje tako što će ga iščupati iz prsa ljudi nego će podići znanje usmrćivanju učenjaka (uleme). Pa kada ne ostane niti ijedan alim ljudi će uzeti za svoje predstavnike neznalice (džahile) koji će biti pitani pa će davati fetve bez znanja i tako će sami zalutati i biti u zabludi a i druge će u zabludu odvesti.” 

Imami Ahmed i ibn Madže bilježe hadis od Vjerovjesnika s.a.v.s.: “Kome bude rečena fetva koja nije utemeljena na znanju grijeh će nositi onaj koji je donio tu fetvu.” To je stoga što onaj koji traži odgovor ima opravdanje za svoj postupak jer se onaj koji mu je dao odgovor, odnosno muftija, zaogrnuo džubbetom alima i sebe njemu pridružio, a ljude obmanuo svojim izgledom i vanjštinom. Onaj koji podrži ovakvog muftiju, nakon što njegove greške i neznanje budu potpuno jasni i dokazani, učesvuje sa njim u grijehu, posebno ako takvog muftiju postavi da bi preko njega ostvario svoje interese, time što muftija njemu koristi a i on muftiji na način: “Ponesi ti mene pa ću ja tebe.” Zato je ulema konstatovala da onaj ko pribjegne donošenju fetvi, a nije konpetentan za to, veliki je grješnik. A onaj ko takvog muftiju podrži od odgovornih za njegovo postavljanje također je veliki griješnik. Ibn Kajjim je prenio od Ebil-Ferda bin el-Dževzija da je rekao: “Nadležni su obavezni spriječiti rad takvog muftije, kao što su učinili vladari iz porodice Umejje”.

Ebul-Feredž nastavlja pa kaže: “Takve muftije su poput onih koji strancima i putnicima ukazuju na put, a sami ga ne poznaju, ili su poput onih koji ne poznaju medicinu, a liječe ljude. Oni su daleko gori u odnosu na one sa kojim sam ih uporedio.” Ako je nadležni organ ili pojedinac obavezan zabraniti rad doktoru koji ne ispunjava sve predpostavke za obavljanje ovog odgovornog posla, pa kakav treba biti njegov odnos prema onome ko ne poznaje Kur'an i sunnet niti vlada islamskim disciplinama? Šejhul-islam ibn Tejmije je imao oštar stav prema takvima i osuđivao je takav neodgovoran odnos prema instituciji fetve, pa kada mu je neko rekao: Da li si izabrao volentera (dobrovoljca) za fetve? Odgovorio je: Volonter može biti kuhar ili pekar, ali muftija ne može biti volonter! I imam Ebu Hanife, iako je smatrao da maloumnog ne treba sprečavati da ravnopravno i slobodno upravlja svojim imetkom i zabranjivati mu da obavlja ostale poslove iz poštovanja prema njemu kao ljudskom biću, s druge strane je rekao da sprječavanje i zabrana rada muftije džahila (neznalice) koji se poigrava sa propisima šeriata je stroga obaveza (vadžib) upravo što se iza njegovog poigravanja sa propisima krije ogromna šteta koja pogađa cjelokupnu islamsku zajednicu. Ta šteta je tolika da se ni približno ne može uporediti sa njegovom ličnom štetom koja dolazi zabranom njegovog rada i djelovanja na ovom polju. 

Neki čovjek je vidio Rebi'u ibn Ebi Abdurrahmana, učitelja imama Malika, da plače pa ga upita: “Šta te je rasplakalo?” On mu odgovori: “Od neznalica se traže fetve, to je zaista katastrofalna pojava, neke muftije ovdje su preče da budu iza rešetaka u zatvoru od nekih kradljivaca.” Jedan alim je komentarušući riječi Rebie rekao: “Šta bi Rebi'a rekao da je doživio vakat u kome mi živimo gdje neznalice navaljuju i žure sa donošenjem fetvi, raširenih ruku prigrlivši odgovornost koju one sa sobom nose naoružani džehlom i hrabrošću da se upuste u takvo nešto, a da ne govorim o nedostatku iskustva, lošem ahlaku, zlobi duše i srca i nečistoj savjesti. Takvi su prezrenji odbačeni od strane istinske uleme i oni ne posjeduju dovoljno znanja koje izvire iz Kur'ana, sunneta i stavova i riječi prvih generacija uleme.” 


Ebu Abdullah ibn Betta je prenio od A'meša a on od Šekika, a ovaj od ibn Mes'uda da je rekao: “Tako mi Allaha, zaista onaj ko ljudima donosi fetve o svakom pitanju koje mu postave je bezumnik.” Hakem tada reče A'mešu: “Da sam od tebe prije čuo ove riječi ibn Mes'uda ne bih donio mnoge fetve koje sam izrekao.” Zatim Ebu Abdullah komentariše pa veli: “Abdullah ibn Mes'ud se kune Allahom da je bezumnik onaj ko ljudima donosi fetve o svakom pitanju koje mu postave.” Kada bi se neko danas zakleo da su većina muftija našeg zemana bezumnici, imao bi pravo. Upravo stoga što možda nečeš naći muftiju koji će na postavljeno mu pitanje zastati, razmisliti, koji se boji Allaha i koji je svjestan da ga on kontroliše i da na njega motri i da će ga upitati: “Odakle i na osnovu čega si donio dotičnu fetvu?” Naprotiv on se boji i strahuje da se ne kaže: “Upitan je taj i taj o tom i tom pitanju pa nije mogao da odgovori na njega…” On ne preza da donese fetvu na određeno pitanje i ako su velikani među ulemom i istinske muftije ostali nemoćni i nisu bili u stanju da odgovore na njega, i on liječi ono čemu ljekari ne mogu naći lijeka. Neki alimi među prvim generacijama muslimana su rekli za neke muftije svoga vremena koji su donosili fetvu po određrnom pitanju: Kada bi dotično pitanje bilo upućeno Omeru ibnul-Hattabu sakupio bi sve one koji su učestvovali u bitci na Bedru i od njih zatražio savjet i mišljenje. 


I nakon svega ja sada kažem: Šta bi rekao Rebi'a ibn Betta i ibnul-Kajjem, te oni koji su došli prije i poslije njih da vide ulemu našeg zemana, kako neznalica i neupućeni u osnove islama i njegove propise donosi fetve koji se tiču ‘primarnih’ veoma bitnih pitanja vjere, koji nije bio u kontaktu sa Kur'anom i sunnetom kao što je to slućaj sa temeljitim i studioznim učenjakom istraživaćem, već je taj kontakt bio poput kontakta onoga koji nešto žurno uzima ne posvećujući tome veću pažnju. Kad bi oni vidjeli kako neki pojedinci iz redova omladine krajnje jednostavno i naivno donosi fetve o vrlo opasnim i odgovornim stvarima kao što su njihove fetve koje predstavljaju sud o pojedincima ili zajednicama da su izašli iz okrilja islama, zabrane svojim sljedbenicima da prisustvuju džuma-namazu i obavljanja namaza u džematu ili fetva nekih od njih da je džihad obustavljen i da se stavlja van snage do uspostavljanja kur'anske države i islamskog hilafeta. Mnogi od ovih nemaju šeriatsku naobrazbu i ne poznaju šeriaske discipline, niti su ikada sjedili u društvu alima s ciljem da od njih preuzmu nauku i da pred njima diplomiraju i dobiju obećanja da su stekli dovoljno znanja za vršenje određenih dužnosti. Sva njihova naobrazba se sastoji od površnog i brzog čitanja knjiga savremenih autora, a izvorna djela i osnovna literatura pregrađena su bezbrojnim pregradama i perdama koje ih sprječavaju da dođu do njih. A ako bi ih i pročitali ne bi ih razumjeli jer ne posjeduju određene preduslove koji predstavljaju ključeve pomoću kojih mogu da ih razumiju i svare. Svaka nauka ima svoj poseban jezik i karekteristične stručne termine koji su njima ovladali i koji su stučnjacui specializirani u toj nauci ili oblasti. Kao što inžinjer ili ljekar ne mogu samostalno čitati pravne knjige bez stručne pomoći profesora prava ili njegovog asistenta, niti pravnik može samostalno i bez ičije pomoći i asistencije čitati knjige inžinjerstva ili građevinarstva, isto tako ne može niti jedan od njih samostalno da uči iz šeriatskih knjiga bez pomoći onoga ko će ga usmjeriti i voditi. 

S arapskog preveo:
mr. HAMID INDŽIĆ