Arhive za ‘vrijednost Kur'ana’ kategoriju

priredio: dr. hfz. Safet Halilović

Jedna od posebnosti Kur’ana časnog je da je to knjiga koja se može naučiti napamet. Taj proces se na arapskom jeziku naziva hifzu-l-Kur’an, a osoba koja je u cijelosti naučila Kur’an napamet naziva se hâfizu-l-Kur’an, što se može prevesti kao čuvar Kur’ana. Proces memorisanja Kur’ana kod nas se naziva hifz ili hafizluk, a osoba koja je naučila cijeli Kur’an napamet dobiva časnu titulu hafiza. Zašto se Kur’an memoriše i uči napamet? Imaju li ljudi koji poznaju Kur’an napamet neke posebnosti? Kakve obaveze proističu iz toga spram Kur’ana i ummeta? Kako se može postati hafiz? Odgovore na navedena pitanja pronaći ćete u ovom radu.

Kur’an je za muslimana Allahova, dž.š., objava i knjiga u kojoj je sadržana Njegova poruka. To je središnja istina islamskoga življenja. Život muslimana je skoncentrisan na Kur’an. Musliman živi s Kur’anom. Još od prvog trenutka, kada ga majka rađa, na uši muslimanskog novorođenčeta uči se šehadet koji predstavlja suštinsku poruku Kur’ana. Musliman još dok je dijete izgovara neke odlomke Kur’ana, da bi ih zapamtio i stalno ponavljao u svakodnevnim namazima. On se ženi dok se odlomci iz Kur’ana recitiraju, a i kada umire preporučljivo je da se pored njega uči Kur’an. Ukratko, Kur’an je tkivo od kojeg je satkan život muslimana; njegovi ajeti su poput niti iz kojih je izatkana supstancija njegove duše.

Kur’an je posljednja objava Svevišnjeg Stvoritelja ljudima. U tekstu Kur’ana naglašava se da je njegovo očuvanje u prerogativi Onoga koji ga je objavio: “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo, i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti.” (El-Hidžr, 9)

Jedan od vrlo bitnih načina očuvanja Kur’ana časnog od bilo kakvog mijenjanja nalazi se u činjenici da je Kur’an knjiga koju je moguće u cijelosti naučiti napamet. Zahvaljujući toj činjenici muslimani imaju sačuvan izvornik svoje svete knjige, jer je Kur’an, odmah nakon što je dostavljen Poslaniku, s.a.v.s., istovremeno i zapisivan i memorisan. Nadahnuti Poslanikom, s.a.v.s., koji je i sam bio hafiz, kao i njegovim hadisima koji hvale učenje Kur’ana napamet, muslimani su jednostavno natjecali u tome ko će znati više Kur’ana napamet.

Jedan od brojnih aspekata kur’anske mu’džize (nadnaravnosti) očituje se, svakako, i u činjenici da je Kur’an knjiga koja se može u cijelosti naučiti napamet. Komentarišući 17. ajet sure El-Kamer: “A mi smo Kur’an olakšali za zikr, pa ima li iko ko bi pouku primio?”, poznati komentator Kur’ana iz (islamske) Španije imam El-Kurtubi rekao je: “Olakšali smo Kur’an za učenje napamet i pomažemo onome ko želi da ga nauči, pa želi li neko da nauči Kur’an napamet, pa da bude pomognut u tome?”

Poslanik, s.a.v.s. – prvi hafiz Kur’ana

Tradicija učenja Kur’ana napamet datira još iz vremena Poslanika, s.a.v.s. On lično je poznavao Kur’an napamet i podsticao je druge da ga što više pamte. O tome postoje brojne tradicijske predaje koje bilježe autori poznatih hadiskih zbirki.

Imam El-Buhari zabilježio je u Sahihu od Ibnu ’Abbasa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi primao Objavu od meleka Džibrila pokretao svoje usne ponavljajući ono što bi mu melek dostavljao iz straha da mu nešto ne promakne. To stanje Poslanikove zabrinutosti registrovano je u Kur’anu, u suri El-Kijameh, gdje mu se nalaže da tako više ne čini jer, on koji je dostavitelj Allahove, dž.š, Poruke ljudima, ima garanciju od Svevišnjeg da će ono što mu se objavljuje biti sačuvano u njegovim prsima i njegovom razumu onako kako mu je objavljeno. “Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio, Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao. A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo, a poslije, Mi smo dužni da ga objasnimo.” (El-Kijame, 16-19.)

Ovi ajeti bilježe Poslanikovu silnu želju da doslovce zapamti sve što mu se objavljuje od Kur’ana časnog. Toj njegovoj želji je udovoljeno. Prvi hafiz Kur’ana, dakle, bio je lično Allahov poslanik Muhammed, s.a.v.s., kojemu je – kako ističu navedeni ajeti – zajamčeno da će ajeti koji mu se dostavljaju biti sačuvani u njegovoj memoriji.

U hadiskim djelima navodi se da je Poslanik, s.a.v.s., svake godine u mjesecu ramazanu učio Kur’an pred melekom Džibrilom. Taj proces poznat je u islamskoj literaturi kao mu’areda, što bi se moglo prevesti sa zajedničko učenje ili izlaganje. U godini u kojoj je preselio na ahiret Poslanik, s.a.v.s., je dva puta izložio, tj. preslušao Kur’an pred plemenitim melekom. O tome postoji predaja koju bilježi imam El-Buhari u Sahihu od Aiše, r.a., koja pripovijeda: “Došla je (jednom prilikom) Fatima, idući hodom koji je bio veoma sličan hodu Allahova poslanika, s.a.v.s. Vjerovjesnik, s.a.v.s., dočekao ju je riječima dobrodošlice: ’Dobro mi došla, kćeri moja!’, a zatim je posadio sa svoje lijeve ili desne strane. Potom joj je nešto tiho ispričao pa je ona zaplakala. Rekla sam: ’Zašto plačeš?’ Zatim joj je opet nešto povjerljivo kazao, našto se ona nasmijala. Rekla sam: ’Nisam te vidjela kao danas da si istovremeno i obveseljena i ožalošćena!’ ’Ja nisam od onih koji bi odali tajnu Allahovog poslanika, s.a.v.s.’ – odgovorila je. Nakon što je Allahov poslanik, s.a.v.s., preselio na ahiret ponovo sam je upitala, pa mi je kazala: ’Tom prilikom (Poslanik) mi je u povjerenju rekao: ’Džibril me svake godine po jedanput presluša Kur’an. Ove godine me je preslušao dva puta. Mislim da je to nagovještaj da je moj edžel (smrt) blizu. Ti si prva od moje porodice koja će mi se priključiti’. Na ove riječi sam zaplakala. On je potom kazao: ’Jesi li zadovoljna da budeš prvakinja među džennetskim ženama i ženama vjernika?’ Kad sam to čula ja sam se osmijehnula.”

Imajući u vidu činjenicu da Poslanik islama nije znao čitati i pisati, o čemu postoji saglasnost svih relevantnih historijskih izvora a o tome govori i sam Kur’an, jasno je da se on prilikom ovih mu’areda oslanjao na svoj hifz, tj. da je učio pred melekom napamet.

Svako ko proučava život Allahovog poslanika, s.a.v.s., primijetiće da je on ispunjen konstantnim druženjem sa Kur’anom. Poslanik je bio uz Kur’an i s Kur’anom u svim situacijama. Učio ga je i danju i noću, i na putu i kod kuće. Njegov život je, ustvari, praktična primjena kur’anskih normi i principa, do te mjere da je njegova supruga Aiša, r.a., kada je bila upitana za njegov ahlak (ćud, ponašanje) kazala: ” Ahlak Allahovog poslanika, s.a.v.s., bio je Kur an.”

Zbog čega se Kur’an uči napamet ?

Poslanik, s.a.v.s., posvećivao je veliku pažnju učenju Kur’ana napamet iz više razloga. Jedan od vrlo bitnih je činjenica da je memorisanje Kur’ana najpouzdaniji put da se sačuva Kur’an od bilo kakve izmjene ili preinake. Iako su Kur’an u cijelosti još u vrijeme Poslanikovog života zapisali njegovi zvanični pisari (kuttabu-l-vahj), očuvanje autentičnosti Kur’ana njegovim memorisanjem (od strane velikog broja ljudi) bilo je daleko praktičnije s obzirom da pismenost u to vrijeme nije bila rasprostranjena. Arapi tog vremena su, inače, bili poznati kao ljudi koji su imali veoma razvijenu moć pamćenja. Oni su pamtili svoje rodoslovlje i napamet kazivali i učili kaside (spjevove) koje su mogle sadržavati i po nekoliko stotina bejtova (stihova). U korespondenciji s drugima uveliko su se oslanjali na veoma jaku moć pamćenja i memorisanja.

Kur’an je glavni izvor vjere islama bilo da se radi o idejnom (akaidskom), zakonodavnom (šerijatskom), moralnom ili nekom drugom pogledu. Zato je njegovo pamćenje napamet (hifz) ono što je od vitalne važnosti.

Kur’an se mora pamtiti napamet, bar neke njegove cjeline, i zbog obredoslovlja. Naime, svaki vjernik je, po islamskom učenju, dužan obavljati propisane namaze pet puta dnevno. Na tim namazima mora se učiti nešto iz Kur’ana i to napamet. Zato je potrebno da svaki vjernik i vjernica znaju nešto iz Kur’ana napamet. Ako se ima u vidu i činjenica da pored pet propisanih (farz) namaza u toku dana i noći postoje i namazi utvrđeni Poslanikovom praksom (sunneti), kao i dobrovoljni (nafile) namazi čije obavljanje se vezuje za noć, uz preporuku da se na njima (pro)uči što više Kur’ana, onda je sasvim jasno kolika je vjernikova potreba za poznavanjem Kur’ana napamet.

No, ipak glavne razloge koji su motivisali ljude da pamte cijeli Kur’an napamet treba tražiti prvenstveno u dvije stvari. Prvo: Ljubav prema ovoj Knjizi, jer još od vremena ashaba (drugova Allahovog, dž.š, poslanika) koji su živjeli u vremenu kada je objavljen Kur’an, pa sve do danas, muslimani diljem svijeta su se odnosili prema Kur’anu s posebnim respektom i uvažavanjem. Kur’an je za njih bio nešto što je sveto, nešto što dolazi s božanskih izvora. “Zato je svako slovo i svaka riječ bila jedna nebeska riznica. Svaki musliman je ovu nebesku riznicu čuvao na najvrednijem mjestu, u najskrovitijoj unutrašnjosti svoga srca. Muslimani su bili spremni da za ovu svetu i uzvišenu Knjigu krenu u najžešću borbu, a da bi postigli njeno puno nadahnuće i upućenje žrtvovali su imetke i živote, kuće i rodnu grudu. Konačno, ostavljali su i napuštali sve ono što su u životu smatrali najboljim i najvrednijim. Svaki kur’anski ajet, koji bi nanovo bio objavljen, udahnuo bi u njih jedan posve nov život. Najveći i najuzvišeniji cilj svakog muslimana je bio znati i naučiti svaki kur’anski ajet.”

I, drugi razlog nalazi se u činjenici da je Allahov poslanik, s.a.v.s., puno podsticao na učenje Kur’ana napamet te je u tom pogledu izrekao brojne hadise koji govore o vrijednostima tog čina. Spomenućemo neke od njih.

Hadisi koji podstiču na učenje Kur’ana napamet

Nastojeći da kod svojih sljedbenika razvije ljubav prema učenju Kur’ana napamet Allahov poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Onaj u čijoj nutrini nema nimalo Kur’ana (tj. ko ne zna ništa od Kur’ana napamet), takav je poput porušenog zdanja.” Sintagma el-bejtu-l-harib koja je navedena u ovome hadisu, što doslovce znači porušena kuća ili zdanje koje je zbog svoje ruševnosti napušteno i nenastanjeno, upotrebljena je za slikovito prikazivanje osobe koja ne zna napamet ništa od Kur’ana časnog. Poruka ovog hadisa je da svaki vjernik treba da nauči napamet jedan dio Kur’ana kako ne bi bio poput ruševnog zdanja od kojeg nema koristi i koje svi izbjegavaju.

Ističući značaj poznavanja Kur’ana napamet, što podrazumijeva njegovo ispravno razumijevanje kao i življenje u okrilju njegovih normi i principa, Allahov poslanik, s.a.v.s., je izrekao sljedeći hadis:

“Allah ima dva ehla među ljudima. ‘Koji su to, Allahov poslaniče?’ – upita neko. ‘To su oni koji su stalno s Kur’anom (ehlu-l-Kur’an). Oni su Allahov ehl (čeljad) i Njegovi odabranici’ – odgovorio je Allahov poslanik.’

Pojam ehl koji je upotrijebljen u ovome hadisu u arapskom jeziku ima nekoliko značenja: porodica, supruga, kućna čeljad… Po mišljenju istaknutog izučavatelja Kur’ana iz Egipta, prof. dr. Muhammeda Ebu Šehbeta, ovaj hadis može se razumjeti na sljedeći način: “Allah među svojim stvorenjima ima dvije kategorije ljudi koje naročito pazi i počast im ukazuje. On ih vanredno štuje i posebnu im pažnju posvećuje, isto kao što vladar posebno pazi svoju porodicu i saradnike koji su u njegovj neposrednoj blizini. Ovdje je riječ o alegorijskom izražavanju i slikovitom prikazivanju. Ovaj hadis – kao i ostali koji govore o vrijednostima pamćenja Kur’ana napamet – ne odnosi se na one ljude koji pamte Kur’an a da ne poznaju njegov sadržaj i pridržavaju se njegovih odredbi. Ehlu-l-Kur’an uče Kur’an napamet, pravilno ga razumijevaju i, naravno, žive u duhu njegovih principa. To je ono na čemu su bili ashabi i prve generacije ovog ummeta.”

Prenosi Et-Tirmizi od Ebu Hurejre, r.a., da je Ressulullah, s.a.v.s., rekao: “Doći će sahibu-l-Kur’an (onaj ko se stalno družio s Kur’anom, tj. hafiz) na Sudnjem danu, pa će Kur’an reći: ’Allahu, počasti ga!’ Tada će mu se staviti na glavu kruna dostojanstvenosti. Kur’an će reći: ’Allahu, povećaj mu!’ Tada će mu se obući ogrtač dostojanstvenosti. Kur’an će reći: ’Allahu, budi zadovoljan s njim!’, pa će biti zadovoljan. Potom će se reći: ’Uči i uzdiži se!’ A sa svakim proučenim ajetom biće podignut za jedan stepen.”

Koristi od učenja Kur’ana imaće i roditelji onoga ko uči Kur’an i živi u njegovom okrilju. O tome govori hadis koji bilježi imam El-Hakim u znamenitom hadiskom djelu El-Mustedrek od Burejde, r.a., da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko bude učio Kur’an, proučavao ga i radio po njemu, na Sudnjem danu će mu biti stavljena na glavu kruna od nura koja će svijetliti kao što svijetli Sunce. Njegovi roditelji bit će zaogrnuti s dva ogrtača, pa će reći: ’Zašto li smo ovako obučeni?’ Biće im kazano: ’Zato što je vaše dijete stalno bilo uz Kur’an’.”

O posebno velikim počastima koje će biti ukazane hafizima Kur’ana svjedoči predaja koju bilježi imam Et-Taberani u Mu’džemu u kojoj se navodi: “Hafizi Kur’an bit će prvaci među stanovnicima Dženneta (’urefa’u ehli-l-Dženneti).”

I sljedeći hadis ukazuje na vanredne počasti koje će biti ukazane čuvarima (hafizima) Kur’ana. Prenose Et-Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed od Alije, r.a., da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko bude učio Kur’an pa ga nauči napamet, uz pridžavanje njegovih odredbi (halal i haram), Allah će ga uvesti u Džennet i omogućiće mu da bude šefa’atdžija (zagovornik) za deset bližih članova svoje porodice od kojih je svaki bio zaslužio ulazak u Džehnnem!”

Dakle, sasvim je normalno da hadisi koji obećavaju ovakve nagrade i počasti onima koji nauče Kur’an napamet budu podstrek muslimanima, bez obzira gdje i kada živjeli, da se angažuju na memorisanju Kur’ana časnog.

Prve generacije muslimana su u tome prednjačile. Učenje Kur’ana smatrali su najboljim djelom i sve su ostavljali da bi se mogli posvetiti Kur’anu. Kada su prigovorili Abdullahu b. Mes’udu da malo nafile posti , odgovorio im je: “Kada postim oslabim u učenju Kur’ana, a učiti Kur’an mi je najdraže!”

Uz pamćenje Kur’ana učili su i njegov sadržaj i odredbe, nastojeći da to sve primijene i u praktičnom životu. Prenosi se da je Ibn Omer osam godina proučavao suru El-Bekare, učeći njene ajete napamet uz razumijevanje njenih poruka. Neki islamski učenjaci smatraju nekom vrstom bid’ata pamćenje Kur’ana napamet bez razumijevanja njegovih odredbi. Ebu-l-Velid b. Rušd u djelu Džami’u-l-bejani ve-t-tahsil pripovijeda kako je Ebu Musa el-Eš’ari pisao halifi Omeru, r.a., da je u Basri mnogo ljudi naučilo Kur’an napamet. Omer mu je odgovorio da im odredi stanovite nagrade iz državne kase. Kada mu je Ebu Musa pisao da se broj hafiza sljedeće godine udvostručio, Omer mu je odgovorio: “Ostavi ih, ja se bojim da se svijet ne zabavi učenjem Kur’ana napamet, a da ne zapusti njegovo razumijevanje.”

Učenje Kur’ana napamet na našim prostorima

Učenje Kur’ana napamet nije pitanje koja se tiče samo Arapa na čijem jeziku je objavljen Kur’an. I drugi narodi koji su prihvatili islam također su učili Kur’an napamet i to je postalo nerazdvojivom tradicijom njihove kulturne baštine.

Učenje Kur’ana napamet na prostorima koje nastanjuju (ili su nastanjivali) bosanskohercegovački muslimani zastupljeno je na tim prostorima još od dolaska islama. Kur’an se, dakle, na prostorima Bosne i Hercegovine uči napamet već više od pet stotina godina. Štaviše, može se konstatovati da je tradicija učenja Kur’ana napamet kod Bošnjaka bila izrazito zastupljena, s obzirom da su oni malobrojan narod i da im arapski jezik, na kojem je objavljen Kur’an, nije maternji.

U prilog toj konstataciji ide i studija koju je uradio istaknuti bosanski alim, rahmetli Mehmed-ef. Handžić, u osvrtu o učenju Kur’ana napamet napisanom početkom četvrte decenije dvadesetog vijeka. U toj studiji on ističe da je od 1878. godine pa do tada, sâmo Sarajevo imalo preko 160 hafiza Kur’ana. Potom on navodi njihova imena i kraće biografije.

Tradicija učenja Kur’ana napamet na prostorima Bosne i Hercegovine je znatno poremećena u vremenu komunističkog režima, iako je i tada bilo onih koji su uspjeli da u cjelosti nauče Kur’an.

Agresija na Bosnu i Hercegovinu je, u izvjesnoj mjeri, doprinijela nacionalnom i vjerskom osvješćavanju Bošnjaka, tako da se i broj onih koji žele naučiti Kur’an napamet znatno povećao. Npr. samo u jednoj od naših medresa, prošle godine je od 34 maturanta njih devet naučilo Kur’an napamet za vrijeme školovanja. To je, doista, nešto što raduje svakog vjernika i vjernicu.

Među Bošnjacima postoje pojedinci koji, iako nisu učenici vjerskih škola ili fakulteta, odnosno ne obavljaju neku vjersku funkciju, uče hifz ili su već hafizi. Takvih slučajeva, treba istaći, bilo je i ranije.

Bilo bi veoma korisno i svrsishodno u narednom periodu raditi na osnivanju škole hifza u Bosni koja bi trebalo da ima institucionalni oblik. Tako bi na jednom mjestu bili okupljeni kandidati (prvenstveno mladi ljudi) iz različitih dijelova naše domovine a i šire, koji bi u određenom roku i pred verifikovanim stručnjacima naučili Kur’an napamet. Uz to, moglo bi se osigurati da pohađaju budući hafizi i određeni vid nastave iz temeljnih islamskih znanosti, tako da bi dobili i potrebnu kur’ansko-sunnetsku edukaciju što bi, doista, predstavljalo vrlo značajan doprinos afirmaciji islama na našim prostorima.

“ Koncert-hafizi ”

Smatramo bitnim ovdje ukazati na jednu negativnu pojavu u vezi s hifzom i (pojedinim) hafizima na našim prostorima. Naime, svi hadisi u kojima Poslanik, s.a.v.s., podstiče na učenje Kur’ana napamet i veliča taj čin i ljude koji ga čine, na direktan ili indirektan način ukazuju na to da su hafizi, prije svega, visokomoralne osobe. časno zvanje hâfizu-l-Kur’an, što znači čuvar Kur’ana, doista je veliko i plemenito, jer označava osobu koja je paradigma bdijenja nad posljednjom Allahovom, dž.š., objavom ljudskome rodu. Stoga je zvanje hafizu-l-Kur'an istovremeno i velika počast, ali i velika odgovornost za onoga ko ga nosi. Ne samo zbog toga što postoji mogućnost da se nešto zaboravi, već jednostavno što hafiz sa sobom nosi Allahovu, dž.š, poruku ljudima i što ljudi u njemu treba da vide oličenje vjere, čestitosti, bogobojaznosti, poštenja itd. Zbog toga hafizi moraju dobro paziti na svoje ponašanje i u privatnom, a posebno u javnom životu. U protivnom njihov hafizluk može biti svjedokom protiv njih, umjesto da bude svjedokom u njihovu korist. Zato, svaki hafiz mora nastojati da se ponaša u duhu Kur’ana i u skladu njegovih odredbi i principa.

Posljednjih godina kod nas je u “trendu” održavanje velikih koncerata na kojima se izvode ilahije i kaside čiji izvođači se predstavljaju kao hafizi. Na tim koncertima učestvuju i brojna imena iz svijeta estrade, veliki orkestri, filharmonije, razni izvođači narodne i zabavne muzike itd. U takvoj konstelaciji izavođači ilahija koji se najavljuju i predstavljaju kao hafizi sve više nalikuju na estradne umjetnike. Ako se tako nastavi postoji osnovana bojazan da će obični svijet iz zvanja hafiz razumijevati da su to estradni umjetnici koji pjevaju pjesme pobožnog sadržaja, a ne osobe koje su naučile Kur’an napamet i koje bdiju kako nad formom teksta Kur’an časnog tako i nad njegovim sadržajem i suštinom. Upravo zbog toga poznato je da se hafizi Kur’ana u islamskoj tradiciji smatraju i nazivaju ešrâfu-l-ummeh (prvaci ummeta), jer upravo hafizi treba da budu oličenje vjerskog znanja (iluma), pobožnosti, takvaluka itd.

U osnovi, mi nemamo ništa protiv izvođenja ilahija, naročito onih koje imaju lijep sadržaj i bude vjerske osjećaje i koje ne remeti neka previše uprošćena (kafanska) ili previše bučna (rock) muzika. Ali, ono što se ne smije prešutjeti u vezi je sa poistovjećivanjem časne institucije hifza sa koncertima, koji često, kao što to popularno reče jedan TV voditelj, pored “duhovne muzike”, mogu imati i “rock”, “pop” i druge sadržaje. Doista, tužno je posmatrati pojedine izvođače tih ilahija koje najavljuju i predstavljaju kao hafize a koji, pored gitarista i bubnjara, djeluju više nego zbunjujuće. Doduše, ima i onih koji su “tobe” došli pa odbijaju učestvovati na takvim skupovima, što je svakako hvale vrijedno.

A oni koji i dalje koriste časno zvanje hafizu-l-Kur’an (neki čak i zvanje kurra-hafiza) da bi privukli što veći broj gostiju na koncerte na kojima se Istina miješa s neistinom, doista, ne bi trebalo tako da postupaju. Islam, uistinu, ne prima neistinu da bi se njome došlo do Istine. Molim Svevišnjeg da nas uputi i učvrsti na putu Istine!

___________________________________________________


priredio: Mr. hfz. Halil Mehtić
Komentar 29. i 30. ajeta sure Fatir

Kur'an je, sam po sebi, svjetlo i sjaj, spas od zavođenja i lijek za duše. On je čvrsto Allahovo uže, neraskidiva veza i sigurno utočište. On obuhvata sve: i neznatno, i brojno, i veliko, i malo. Njegove nadnaravnosti su neiscrpne a za divljenje Kur'anu kraja nema. Učenjaci neprestano otkrivaju nove spoznaje i koristi od Kur'ana, a učenjem Kur'ana časnog samo se povećava žeđ za njime. Kur'an je uputa i milost svima koji ga uče i slijede.

Hvala Allahu, Uzvišenom, Koji je Svojim robovima milost ukazao poslavši im Vjerovjesnika a preko njega Knjigu jasnu u kojoj je objavio: …“laž joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudrog i hvale dostojnog…“ (El-Fussilet, 42.) On je Svojom Knjigom osvijetlio stazu pravog puta, detaljno objasnio pravila ponašanja i razliku između dozvoljenog i zabranjenog. Kur'an je, sam po sebi, svjetlo i sjaj, spas od zavođenja i lijek za duše. On je čvrsto Allahovo uže, neraskidiva veza i sigurno utočište. On obuhvata sve: i neznatno, i brojno, i veliko, i malo. Njegove nadnaravnosti su neiscrpne a za divljenje Kur'anu kraja nema. Učenjaci neprestano otkrivaju nove spoznaje i koristi od Kur'ana, a učenjem Kur'ana časnog samo se povećava žeđ za njime. Kur'an je uputa i milost svima koji ga uče i slijede. Ko mu se od silnika suprostavi, Allah ga kazni, a ko traži znanje izvan njega, Allah ga u zabludi ostavi. Svako ko u njega vjeruje – sretan je, ko njime govori – iskren je, ko ga se pridržava – upućen je, ko postupa po njemu – uspio je, ko se sa njim druži – kod Allaha je u društvu odabranih. Uzvišeni je rekao: „Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo ga Mi sačuvati“ (El-Hidžr, 9.)

Jedan od načina za njegovo čuvanje u srcima i mushafima, jeste njegovo kontinuirano učenje i proučavanje uz poštovanje i primjenu njegovih načela. Uvjerenje muslimana u uzvišenost, svetost i odabranost Allahove Knjige još više učvršćuju riječi neizmjerne pohvale koje su uputili Svevišnji Allah i najodabranije i najčestitije stvorenje, onaj kome je ona dostavljena i objavljena, naš miljenik i prvak – Muhammed sina Abdullahov, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi vesellem, u kojima on na razne načine iskazuje ushićenost prema Allahovoj objavi i savršenosti njegovih načela.

Prije negoli istaknemo neke ajete i Vjerovjesnikove hadise, nužno je osvrnuti se na ranije navedene ajete iz sure Fatir.

Nagrade za učenje Kur'ana


Allah Uzvišeni je rekao:„Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i namaz obavljaju i od onoga čime ih mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja neće nestati, da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga da, jer On mnogo prašta i blagodaran je.“

U ovim ajetima Uzvišeni obavještava i bodri vjernike koji uče Njegovu Knjigu i rade po njenim uputstvima: uz to obavljaju namaz u propisanom vremenu, dijele od onoga čime ih je Allah opskrbio „i tajno i javno, da se „mogu nadati nagradi koja neće nestatit“ tj. priželjkuju nagradu koja zasigurno neće izostati kod Uzvišenog Allaha, jer će Kur'an toga dana reći, onom koji se s njim družio: ‘Svaki trgovac ide za svojom trgovinom, a ti danas ideš za svakom trgovinom“ (tj. postigao si nešto što je najunosnije). Stoga Uzvišeni veli: „Da ih on prema onome što su uradili nagradi i još im iz obilja svoga da“, tj. da im vjerno da nagradu za ono što su učinili i uveća je na način koji nisu ni slutili. „Jer On mnogo prašta i blagodaran je“, znači da za malobrojna i neznatna njihova djela velikodušno i neizmjerno nagrađuje. Katade je rekao: ‘Kada bi Mutarrif, Allah mu se smilovao, proučio ovaj ajet, govorio bi: ‘Ovo je ajet učača.“

Posebna počast učačima Kur'ana

Riječi Uzvišenog: (ve jezidehum min fadlih) „i još im iz obilja svoga da“ nagovještavaju dodatnu nagradu onima koji bdiju nad Allahovom Knjigom.

„To je specijalna nagrada čiju veličinu i vrijednost zna samo On. Ta dodatna nagrada koja će im biti darovana ogleda se u tome što će Gospodar svjetova, subhanehu ve teala, dignuti zastor i pokazati se učačima. Imami Muslim, i još neki, bilježe predaju od Suhejba, radijallahu anhu, koji kaže da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: „Kada sretnici uđu u Džennet, Allah Uzvišeni će reći: ‘Želite li još nešto pa da vam povećam’? Oni će odgovoriti: ‘O Gospodaru naš, Pa zar nam već nisi prosvijetlio lica naša, zar nas nisi uveo u Džennet i spasio od Džehennema’? Potom će se dignuti zastor. Oni će tada biti zadivljeni i neće im biti ništa draže od gledanja u njihovog Gospodara, tebareke ve teala’. Zatim je Alejhisselam proučio ajet: „One koji čine dobra djela čeka nagrada, i više od toga! Lica njihova neće tama i sjeta prekrivati; oni će stanovnici Dženneta biti, u njemu će vječno boraviti. (Junus, 26.)

Uzvišeni bodri vjernike da uče Njegovu Knjigu

Allah, dž.š., objavio je Kur'an svome posljednjem poslaniku da bi oni, svjetlom imana, išli putem Istine. Kompletan sadržaj Kur'ana je u funkciji njihovog izbavljenja iz zabluda, te ispravnog vođstva i izgradnje sretnih odnosa među njima. Objašnjavajući ljudima ulogu Svoje Knjige, Uzvišeni je rekao: „Od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna.“ (El-Maide, 15.) Stoga će onaj ko je uči, čvrsto prihvati, slijedi i razmišlja o njenim univerzalnim porukama, postići ono što želi i na ovom i na budućem svijetu, a onog koji je ignoriše, neminovno, čekaju nedaće i propast vječna. Uzvišeni kaže: „Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika, a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju – bolnu patnju pripremili.“ (El-Isra’,9, 10.)

Obaveznost učenja Allahove Knjige razumijemo i iz drugih ajeta, od kojih izdvajamo samo neke. Allah, dž.š., je rekao:

„Uči iz Knjige Gospodara svoga ono što ti se objavljuje, niko ne može da izmijeni riječi Njegove, pa ni ti; osim kod Njega, nećeš naći utočišta nikakva.“ (El-Kehf, 27.)

„Ja sam primio zapovijest da se klanjam jedino Gospodaru ovog grada, koji je On učinio svetim – a Njemu sve pripada – i naređeno mi je da budem poslušan, i da Kur'an učim. (En-Neml, 91, 92.)

„Oni kojima smo objavili Knjigu, pa je čitaju istinito i ispravno; to su oni koji u nju vjeruju. A oni koji u nju ne budu vjerovali, to su sigurni gubitnici.“ (El-Bekare, 121.)

U vezi s riječima Uzvišenog: „pa je čitaju istinito i ispravno“, komentatori imaju različito mišljenje. Preovladavajuće mišljenje je da sintagma istinsko čitanje znači dosljedno slijeđenje, odnosno izvršenje naredbi i distanciranje od zabrana. Pozivajući se na ‘Ikrimine riječi, imam Kurtubi u svom tefsiru ističe stav Ibn Abbasa i Ibn Mes'uda koji značenje spomenute sintagme potkrepljuju ajetima: „Tako mi Sunca i svjetla njegova, i Mjeseca kada ga slijedi.“ (Eš-Šems, 1, 2.)

Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, doslovno kaže: „Tako mi Onog u čijoj je ruci moj život, (hakka tilavetihi) istinsko čitanje jeste ono kojim se halal dopušta a haram zabranjuje, čitanje kako je to Allah objavio, pri čemu se nijedna riječ ne može iskriviti, niti bilo što proizvoljno tumačiti, tj. na način suprotan osnovnom smislu.“

Omer bin el-Hattab, radijallahu anhu, istinsko čitanje Allahove Knjiga razumijeva na sljedeći način: „Istinsko čitanje je kada učač naiđe na ajete u kojima se spominje Allahova milost (rahme), on moli da je dobije, a kada naiđe na ajete u kojima se spominje kazna (azab), on traži Allahovu zaštitu od nje. To je u suglasju s praksom Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji je baš tako postupao, što se razumije iz predanja koje bilježi Muslim u Sahihu. Imam Kurtubi iznosi osobni stav o tom pitanju i kaže da istinsko čitanje znači – pravilan izgovor kur'anskih izraza i razumijevanje njegovih značenja, jer samo pravilno razumijevanje rezultira ispravnim slijeđenjem.

Allah, dž.š. svojata učače Kur'ana


Istinske zaljubljenike u Kur'an i gorljive sljedbenike njegovog učenja Allahov Poslanik, s.a.v.s., izdvaja i hvali. Tako se u predaji od Enesa, radijallahu anhu, navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Allah, zaista, među ljudima ima svoju čeljad.“ Neko upita: „Ko su oni, Allahov Poslaniče?“ On odgovori: „Učači Kur'ana su Njegova čeljad i odličnici.“ Stoga, ko god želi da se svrsta u tu odlikovanu skupinu, Allahovu čeljad, neka se intenzivno druži s Kur'anom, jer je to najkaraći i najbolji put.

Od Ebu Hurerjre navodi se predaja u kojoj se kaže: „čuo sam Allahovog Poslanika kad kaže: ‘Ko se nada susretu s Allahom, neka iskaže počast Allahovoj čeljadi.’ Neko je upitao: ‘Allahov Poslaniče, zar Allah, Uzvišeni, ima čeljad?’ Odgovorio je: ‘Da!’ ‘A ko su oni?’ ponovo neko upita. ‘Allahova čeljad na dunjaluku su oni koji uče Kur'an. Ko im iskaže poštovanje i Allah će iskazati poštovanje njemu i darovat će mu Džennet, a ko ih omalovaži i Allah će njega omalovažiti i uvesti ga u Džehennem. O Ebu Hurejre, kod Allaha nema poštovanijeg od istinskog hafiza Kur'ana. On je poštovaniji od svih drugih osim od vjerovjesnika.“

Odlike vještih učača

U drugoj predaji, od Aiše, radijallahu anha, spominje se da je Vjerovjesnika, s.a.v.s., rekao: „Onaj koji vješto uči Kur'an bit će u društvu plemenitih pisara (meas-seferetil-kiramil-berereh), a onaj što zamuckuje i ima poteškoća pri učenju, imat će dvije nagrade.“ Među islamskim učenjacima različito se razumije izraz es-sefereh. Neki kažu da su to meleki pisari (kiramen katibin), jer pisari objašnjavaju i tumače ono što je zapisano. Sama Knjiga je sveta (sifr) a pisari njeni su sveti (sefereh). Neki zastupaju mišljenje da su plemeniti pisari meleki koji čuvaju ploču pomno čuvanu (levhi mahfuz) u kojoj je pohranjen Kur'an časni. Allah Uzvišeni je rekao (bi ejdi sefereh, kiramin berereh) u rukama pisara, časnih, čestitih. (‘Abese, 15-16.). Nazvani su tako i zbog toga što oni spuštaju božanske knjige vjerovjesnicima, pa to izgleda kao da su oni pisari. Neki kažu da su to meleki najbliži Allahu, dž.š.

Ljubav prema Kur'anu znak je ljubavi prema Allahu, dž.š.

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: „Ko hoće da se uvjeri da li voli Allaha i Njegovog Poslanik, neka se provjeri s Kur'anom. Ako vidi da voli Kur'an, on uistinu voli Allaha i Njegova Poslanika.“

Abdullah bin Mes'ud, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Učite Kur'an, uistinu Allah neće kazniti srce u kojem se on nalazi. Kur'an je gozba Allaha Uzvišenog, pa ko joj prisustvuje siguran je, a ko voli Kur'an neka bude radostan.“

U tom pogledu Abdullah bin Mes'ud je rekao: „Niko vas neće pitati o sebi, osim Kur'an, pa ko bude volio Kur'an i divio mu se, taj voli Allaha i Njegova Poslanika, s.a.v.s., a ko bude prezirao Kur'an, pa taj mrzi Allaha i Njegova Poslanika, s.a.v.s.“

Odlike kuća u kojima se uči Kur'an


Imam Muhammed bin Nasir el-Mervezi, u merfu’ predaji, od hazreti Enesa, radijallahu anhu, bilježi: „U kući u kojoj se uči Kur'an prisustvuju meleki a udalje se šejtani i ona je prostrana za ukućane. U njoj se povećava dobro a umanjuje zlo. Kuća u kojoj se ne uči Kur'an stjecište je šejtana, meleki iz nje bježe, ukućani u njoj tegobe osjećaju, u njoj se blagodati umanjuju i zlo se povećava.“

Od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Učite što više Kur'an u vašim kućama, jer kuća u kojoj se ne devami Kur'an oskudijeva dobrom, i u njoj se povećava zlo.“

Učenje Kur'ana i namazi ispunjavaju naše kuće Allahovim nurom, što razumijemo iz hadisa Allahova Poslanika. s.a.v.s., kada kaže: „Osvijetlite vaše kuće namazom i učenjem Kur'ana“.

To svjetlo koje ispunjava kuće učača doseže do stanovnika nebesa na osnovu kojeg oni raspoznaju kuće iskrenih mumina na zemlji. Hazreti Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: „Zista kuća u kojoj se uči Kur'an svijetli stanovnicima neba kao što zvijezde svijetle stanovnicima Zemlje.“

El-Hakim i Et-Tirmizi bilježe merfu’ predaju od Ebu Hurejre i Ibn Mes'uda u kojoj se navodi: „Zaista svjetlost muminskih kuća doseže do arša kojeg prepoznaju odabrani meleki sedam nebesa (el-mukarrebun), koji govore: ‘Ovo je svjetlost iz muminskih domova u kojima se uči Kur'an.“

Od Abdullah bin Omera, radijallahu anhuma, bilježi se također merfu’ predaja u kojoj se kaže: „Svaki ajet iz Kur'ana je stepen u Džennetu i svjetiljka u vašim kućama.“

Ahiretske koristi od učenja Kur'ana


Allah, subhanehu ve teala, svojom milošću i plemenitošću, dozvolit će Kur'anu da se zauzima za onoga ko ga na dunjaluku bude učio, druge podučavao i koga u praksi bude primjenjivao, kao što će dozvoliti postu da se zauzima za postače. U hadisima se navodi: „Učite Kur'an, jer će se on zauzimati na Sudnjem danu za one koji ga budu učili.“

„Post i Kur'an će se zauzimati za čovjeka na Sudnjem danu, post će reći: ‘Gospodaru, ja sam ga spriječio od hrane i prohtjeva, pa omogući mi da činim šefa'at za njega, a Kur'an će reći: ‘Gospodaru moj, ja sam ga spriječio od sna noću, pa omogući mi da se zauzimam za ovog tvog roba, i bit će im dozvoljeno.“

„Trojica će na Sudnjem danu biti na dini crnog mošusa, neće se uplašiti polaganja računa, niti će osjetiti ikakav strah sve dok se ne završi s drugima:

– čovjek koji je učio Kur'an tražeći Allahovo, dž.š., zadovoljstvo i predvodio ljude tako da su oni bili zadovoljni njime,

– osoba koja je ezanila u džamiji i pozivala Allahu, dž.š., žudeći za Njegovim zadovoljstvom, i

– osoba koja je kušana bogatstvom na ovome svijetu, pa ga to nije zabavilo da radi za ahiret.“

„Ko bude učio Kur'an i radio po njemu, Allah će, na Sudnjem danu, označiti njegove roditelje krunom čija će svjetlost biti bolja od svjetlosti Sunca u vašim dunjalučkim kućama, pa šta tek mislite za onoga ko je takav.“

Značenje navedenih hadisa poticajno djeluje na muminske duše, nudeći im ahiretske počasti, koje im je Svevišnji pripremio zbog iskrenog odnosa prema Njegovoj Knjizi. Posebno, posljednji hadis koji govori o počasti koju će dostići roditelji učača Kur'ana. Ako će njegovi roditelji na glavama imati zlatne i blještave krune, kakve li su tek blagodati i počasti pripremljene za samog učača Kur'ani kerima?!

Gospodaru naš! O Ti Koji zalutale na pravi put izvodiš, Koji grešnima milost ukazuješ, Koji nesretnicima propuste otklanjaš – smiluj se Svojim robovima koji su u velikoj opasnosti, smiluj se svim muslimanima i muslimankama koji uče Tvoju Knjigu i slijede tvoga Vjerovjesnika, sve do Sudnjeg dana. Amin!
____________________________________________

NAŠA DJECA I KUR'AN

Posted: 21 Februara, 2013 in vrijednost Kur'ana

Pripremio; Elvedin Pezić, prof.

U prethodnom tekstu govorili smo cijelo vrijeme samo o učenju Kur'ana. Učenje Kur'ana-druženje sa njime- je samo jedan od više ispravnih razloga i ciljeva objavljivanja Kur'ana. Zašto kažemo ispravnih razloga ? Zato što, nažalost, velik broj sljedbenika ove vjere ima pogrešne vizije i ubijeđenja kada su u pitanju ciljevi objavljivanja Kur'ana.

Budimo iskreni sami sa sobom. Da li mi znamo zašto je Kur'an objavljen? Da li smo o tome ikada u životu razmišljali? Bojim se da je odgovor negativan, da je mnogo onih koji nisu razmišljali o tome i ne znaju zašto je Kur'an objavljen. Odnosno, velik broj onih koji se deklarišu kao muslimani imaju određena ubjeđenja i vizije o razlozima objavljivanja Kur'ana koje su nerijetko neispravne. Koliko je muslimanaa koji misle da je Kur'an objavljen samo da bi se kao hamajlija u malom formatu okačio u autu i na taj način (navodno) čuvao auto i vozača od nesreće. Koliko je muslimana koji smatraju da je razlog objavljivanja Kura'na da bi se Kur'an uredno zamotao u peškir i ostavio na policu na vidnome mjestu u kući, kako bi to bio, nažalost, jedan rijedak pokazatelj da je to muslimanska kuća.

Mnogi, opet, misle da je Kur'an objavljen samo da bi se učio mrtvima a da za žive nema ništa u njemu. Možda to ljudi neće kazati otvoreno, ali njihova djela ukazuju na to, bez imalo sumnje. Malo je onih koji znaju i svjesni su toga da je Kur'an objavljen da bi bio program po kojem će ljudi živjeti i usmjeravati svoj svakodnevni život. Uputstvo od Gospodara ljudi, od Onoga koji ih je stvorio i Onoga koji najbolje zna šta im je potrebno, da bi sretno i zadovoljno živjeli na dunjaluku. Nezamislivo bi bilo da je Uzvišeni Allah stvorio ljude i ostavio ih da sami sebi kreiraju životne programe. Kada bi ljudi sami sebi kreirali životne progarme nastao bi nered na Allahovoj zemlji. Svedoci smo toga na svakom koraku, svugdje gdje su ljudi zapostavili Kur'an kao vodilju u svakodnevnom životu. Ljudi su se u odsustvu slijeđenja smjernica Onoga Koji ih je stvorio spustili na nivo koji je nerijetko niži od nivoa bića koje nemaju razuma…

Primjera je toliko da ih ne treba navoditi za one koji razuma imaju. Ljudi koji su nemoćni u mnogo čemu shvatili su to u dunjalučkim poslovima. Tako ćemo naći proizvođača, kada proizvede neki proizvod, obavezno uz njega šalje upustvo za upotrebu. Zašto ? Kako bi oni koji ne poznaju taj priozvod mogli da se upoznaju sa načinom rada tog proizvoda, kako ne bi pogrešno koristili taj proizvod. Nepravilnim korištenjem bi mogli da ga unište, pokvare, sebe ili druge njime povrijediti. Ako ne želimo dozvoliti ljudima da koriste ono što su oni proizveli bez upustva za korištenje, pa kako onda očekivati da ljudi mogu živjeti bez upustva Onoga koji ih je stvorio. Pogledajte u početak Kur'ana, početak životnog programa svakog muslimana, prvi ajeti u suri Bekare govore o tome. Ajeti koje smo u džamiji slušali stotinama puta, neznajući njihovo značenje, ajeti poznati u narodu kao „Eliflamin“ Rekao je Uzvišeni Allah: “Elif Lam Mim. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali.“

Muslimani su u svojoj slabosti dozvolili neprijateljima čovječanstva, neprijateljima svakog vida prosperiteta i čestitosti, da ih na razne načine odvoje od izvora njihove sreće, snage, ponosa, da ih odvoje od Kur'ana. Tako ćemo naći da muslimani uopšte ne mare za Kur'anom, za njega nemaju vremena, dok za sve ostale besposlice imaju vremana i na pretek. Mjesto Kur'ana u srcima vjernika su zauzele mnoge stvari koje su nerijetko zabranjene vjerom. Naša djeca umjesto da se od rane mladosti odgajaju da vole Kur'an, da ga čitaju, da ga uče napamet- da budu hafizi, da žive po njegovim smjernicama, oni se odgajaju na drugim planetama.

Njih odgaja televizija, zapadnjačke serije na kojima sigurno neće ništa korisno naučiti, a koliko štetnih stvari za njih tamo ima, to ne treba spominjati ocu i majci koji žele da odgoje svoje dijete da bude čestit i pošten čovjek u budućnosti. A ne da njihovo dijete mašta da bude neki junak iz serije u kojoj se živi životom kojeg nigdje nema osim u filmu. Život pun avantura, ljubavnih afera, bračnih varanja i preljuba, uvijek u dobrim autima, luksuznim vilama, dobroj odjeći, punim novčanikom, sa autima koja nikada ne staju na benzinsku pumpu kako bi nasuli gorivo, sa frižiderima koji se prepuni slatkiša, limenki, voća. Tome te serije odgajaju našu dijecu. Djecu, pred kojima je veoma težak životni put, naročito u državi koja je nedavno izašla iz rata. Nama ni u kom slučaju ne odgovara da se naša djeca odgajaju u takvoj atmosferi. Zato ne treba da nas čudi kada nam sutra policija dođe i obavjesti nas da je naše dijete ukralo to i to, provalilo u auto tog i tog, počinilo krivično djelo to i to. Zašto? Jer naše dijete živi u mašti, da se do novca može doći na lahak način, da se može lahko ukrasti, da se lahko može ubistvo inscenirati, da se kao i u filmovima može lahko pobjeći od policije. Nisu kriva ta djeca, jer oni nisu u stanju da sami sebi odabiru životni put, budućnost, niti da biraju životne prijatelje, oni nemaju životnog iskusta koji se skupo plaća. Krivi su oni koji imaju iza sebe mnoge godine životnog staža, a mnoge stvari nisu shvatili kako bi trebalo.

Trebali bi da se sažale, ako ništa više, na tu svoju djecu, valjda toliko ta djeca zaslužuju, pa ista krv teče njihovim venama. Da ne dozvolimo da nam sutra dođe vijest da je naše dijete ovisnik o drogi, da je naše dijete počinilo još kao maloljetnik više krivičnih dijela, da je naša kćerka, za koju smo mislili da je još mala djevojčica, da se bavi prostitucijom, da je u drugom stanju, a prije toga je nekoliko puta izvršila abortus. Mi smo krivi, a ne oni. Kada smo sjeli s našom djecom i porazgovarali o njihovim problemima, da vidimo kako razmišljaju? Šta ih muči u životu? Ko su im drugovi? Koja mjesta posjećuju kada izlaze u grad? Šta žele u životu? Ko su njihovi uzori? Ako to mi, kao njihovi roditelji, ne uradimo ne mislite da će to učiniti učitelj, nastavnik ili profesor. Jer, i oni su svojom pasivnošću, neodgovornim obnašanjem funkcija, sami veliki saučesnici u ovom kolektivnom problemu. Učinimo to, porazgovarajmo sa našom djecom, saslušajmo njihove probleme, posavjetujmo ih dok još nije kasno, naša djeca to zaslužuju. Oni su ti koji će sutra preuzeti vodstvo ovog društva, bili spremni ili ne, htjeli mi to ili ne. Vratimo se našoj temi.

Muslimani imaju vremena za sve osim za izučavanje Knjige koja je jedini program koji može čovjeka učiniti sretnim na dunjaluku i na ahiretu. Koliko je ljudi koji traže sreću, odnosno, svi ljudi traže sreću. Svako mašta da bude sretan. Pa gdje se može naći sreća ako ne u uputstvu Onoga Koji je stvorio tragača sreće. Ako želimo sreću, treba da znamo da je istinska sreća biti Allahov rob, pokoravti se Onome čija vlast ne prestaje, Onome čija snaga i moć su neizmjerne, Onome čije riznice su nepresušne, Onome Koji kada uputi insana na pravi put učini da je takav čovjek zadovoljan i sretan mnogo više od onih koji su, naizgled, mnogo imućniji od njega. A onima koji su nepokorni, obožavaju druge mimo Allaha, on će ostaviti u zabludi, biće nesretni i nezadovoljni kada bi imali sve što požele, jer nisu shvatili svrhu postojanja na dunjaluku. Ako je sreća u novcu i u tome da neko bude poznat zašto takvi ljudi izvršavaju samoubistva u velikom broju slučajeva.

Zašto takve osobe, ako su nemuslimani, prelaze na Islam pa makar ih to koštalo gubljenja slave, i određenih dunjalučkih dobiti. Zato što su shvatile da je jedini način da budeš sretan i zadovoljna na dunjaluku prije vječnog uspjeha na ahiretu, da budeš musliman, da budeš Allahov rob, ne samo imenom i prezimenom, ne tradicijom, ne. Već prakticiranjem islamskih savršenih načela u svakodnevnom životu. Rekao je Uzvišeni: “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti. “Gospodaru moj,” – reći će – “zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?””Evo zašto” – reći će On: “Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.”I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onom svijetu biće, uisitnu, bolnija i vječna.“ 
 
Žalosno je vidjeti, a i čuti, da ljudi koji se deklarišu kao muslimani, u Islamu su formalno godinama, kada vide nekog osobu prosječnih godina, ili nekog mladića i djevojku na čijem ponašanju prvenstveno, a i na izgledu, se primijete znaci pridržavanja za načela Islama uzdahnu i kažu: „Šta će ti to, sine, još si ti mlad“ Neznajući da je tom rečenicom, koja je naizgled kratka, kazao toliko toga da se o tome može čitav tom napisati. Kazao je da, iako je u Islamu formalno dugi niz godina, on nije shvatio šta znači biti musliman, da to nije patnja već da je to užitak, koji kada bi neko želio kupiti za novac ne bi mogao. On, siromah, misli da je uživanje u onome u čemu je on uživao, u kršenju Allahovih granica, u onome što su ga naučili neprijatelji čovječanstva, oni koji ne razmišljaju niti se pripremaju za dan žestokog obračuna, oni misle da je uživanje u alkoholu, drogi, u životu sa prostitutkama.

Da to nije nikakvo uživanje, na to ukazuje da su to odvratne stvari razumnim i čestitim ljudima koji čak nisu ni muslimani. Rekao je Uzvišeni: „Allah će one koji vjeruju i dobra djela čine uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, a oni koji ne vjeruju – koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere – njihovo će prebivalište vatra biti!“ Kur'an je objavljen da bi nas učinio sretnim na oba svijeta, a ne da se mučimo. Rekao je Uzvišeni: “Ta-ha. Mi ti Kur'an ne objavljujemo da se mučiš, već da bude pouka onome koji se boji, – objavljuje ga stvoritelj Zemlje i nebesa visokih.“ Istinska sreća je slijeđenje njegovih principa i načela, slijeđenje onoga koga je Uzvišeni Allah poslao kao milost svjetovima, sreća je u slijeđenju Allahovog Poslanika. a ne u slijeđenu onih koji, kada bi se razumno i realno pogledali i izmjerili ovodunjalučkim mjerilima, ne zaslužuju da budu slijeđeni niti da budu nekome uzori. Rekao je Uzvišeni Allah: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.“ Muslimani današnjice su ostavili slijeđenje onoga koga im je preporučio njihov Stvoritelj, Koji najbolje zna šta njima treba, a uzeli su za svoje uzore one koje ni njihova rođena braća ne bi drugima preporućili da ih slijede. Jer su to u velikom broju slučajeva alkoholičari, drogeraši, prostitutke, lopovi. Zar razuman insan da slijedi, oponaša, uzima za uzora osobu sa takvim osobinama.

Također, jedan od ispravnih ciljeva i razloga objavljivanja Kur'ana je da bi ljudi razmišljali o njegovim ajetima, o njegovim porukama čovječanstvu. Rekao je Uzvišeni: “A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allah, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.“ Također, kazao je Uzvišeni Allah: “Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!“ Postavimo sebi pitanje, da li smo ikada razmišljali o kur'anskim ajetima, o džennetu, o džehnnemu, o Sudnjem danu, da li smo ikada pustili suzu, koja je veoma skupa u ovom pogledu, razmišljajući o Allahovim blagodatima prema nama, o njegovoj nagradi, o njegovoj kazni. Te suze su na vagi Islama veoma skupe, zbog iskrenosti koja se krije iza njih, do te mjere da je Poslanik obećao da vatra neće doticati oko koje je plakalo iz straha prema Gospodaru, da će biti u hladu Arša na Sudnjem danu kada ne bude drugog halda. Vjerovatno nikada nismo zaplakali razmišljajući o kur'anskim ajetima, zato što u osnovi nikada ne slušamo Kur'an, u našem pretincu za kasete i CD-ove nema mjesta kaseti i CD-u s učenjem Kur'ana.

To, ako bi kazali da znamo gdje se može kupiti kaseta i CD sa učenjem Kur'ana, jer mi samo znamo gdje se kupuju kasete i CD-ovi onoga s čijim sadržajem nije zadovoljan naš Gospodar. Zamislite samo da slušate svakoga dana ajete u kojima se spominje opis dženneta i opis džehenema, kako bi se mi zainteresovali na koji način možemo zaslužiti tu vječnu nagradu, džennet. Džennet, u kojem ima ono što oko nikada nije vidjelo, uho za to nikada nije čulo, niti je čovjeku palo na um šta ga čeka od nagrada. Interesovalo bi nas na koji način da se zaštiti od kazne vatrom koja je sedamdeset puta jača od ovdunjalučke vatre, koja je više nego dovoljna za kažnjavanje njome. Da li bi nakon toga bilo onih koji govore: “Ma ko je se vratio od tamo“

I na kraju, sigurno je mnogo onih koji nikada nisu otvorili Kur'an s prijevodom, ako ga imaju, pa da vide šta u njemu ima. Ljudi kao da se boje da otvore Kur'an pa da pročitaju šta im poručuje njihov Stvoritelj u Knjizi koja će ostati orginalna sva do Sudnjega dana. Kada bi je otvorili našli bi mnogo toga što im je svakog dana prijeko potrebno. Mnogo onoga što ako bi praktično sproveli u životu bili bi sretni, čestiti, zadovoljni, voljeni i cijenjeni od strane onih koji ih okružuju.

Zato, čvrstu odluku donesimo da nećemo dozvoliti da ramazansko druženje sa Kur'anom bude sezonsko i sekundarno, već da se družimo sa Kur'anom tokom cijele godine. Da ga učimo, da razmišljamo o njegovim ajetima, i na kraju, da ono što pročitamo i spoznamo pretočimo u svakodnevni život.
_____________________________________________________________

Pripremio Elvedin Pezić prof.

U ovom tekstu govorit ćemo o temi koja bi trebala da zauzima najviše mjesto kod muslimana. Govorit ćemo o izvoru muslimanske snage, moći, slave, sreće i zadovoljstva u ovodunjalučkom životu koje neminovno nosi sa sobom uspjeh na budućem svjetu, ono što bi trebao da bude glavni cilj svakom muslimanu u svakodnevnom životu. Govorit ćemo o odnosu muslimana naspram Allahove knjige, Kur´ana.
Prije nego počnemo konkretno sa govorom o tome, želio bih da napomenem da se nalazimo u mjesecu ševalu, mjesec u kojem je pohvalno postiti šest dana dobrovoljnog posta. Allahov Poslanik je kazao: “Ko isposti ramazan, potom isposti šest dana ševvala, kao da je postio cijelu godinu.“(Muslim)

Ovo je prilika da se na veoma lagahan način zasluži velika nagrada koje smo svi više nego potrebni. Jedno od svojstava iskrenih Allahovih robova je da se trude da iskoriste ovakve prilike i da žale za njihovim prolaskom ako ne uspiju da ih iskoriste. Zato treba da organiziramo sebe i svoje porodice, članove naših porodica, našu djecu, da zajedno ispostimo ove dane. Na taj način, potvrđujući iskrenost u postu koji je protekao u ramazanu, da to nije bila samo sezonska i sekundarna pokornost već da smo spremni da i dalje budemo pokorni Allahovi robovi, da smo spremni da kreiramo svoje živote po smijernicama ove uzvišene i savršene vjere. Na taj način, potvrđujući naše čvrsto ubjeđenje da ćemo jednoga dana stajati pred Uzvišenim Allahom i polagati račun za svaku sekundu našeg života. A sad, da se vratimo našoj današnjoj temi. Odnos muslimana prema Kur'anu, knjizi koja je izvor njihove slave, moći, ugleda, sreće, zadovoljstva u ovodunjalučkom životu, a sve to neminovno nosi sa sobom konačni uspjeh na budućem svijetu-ahiretu…

Ova tema dolazi nam ciljano neposredno nakon mjeseca ramazana. Mjeseca, u kojem su se muslimani sa mnogo intenziteta družili sa Allahovom knjigom, Kur'anom. Ovo druženje ima za cilj da nas podstakne na konstantno druženje sa Allahovom knjigom tokom cijele godine, jer je u njemu životni program bez kojeg se ne može zamisliti život čovjeka koji se deklariše kao musliman. Ne samo da se družimo sa Kur'anom u ramazanu, mjesecu posta, mjesecu u kojem su sputani i povezani šejtani. Pogledamo li u stanje muslimana, općenito u cijelome svijetu, vidjet ćemo da je više nego loše u svakom pogledu.

U historiji nije zapamćeno da su se muslimani toliko odali grijesima i da su toliko zapostavili prakticiranje islamskih načela kao u današnjem vremenu. Sve ono što je strogo zabranjeno vjerom u velikim mjerama je prisutno među muslimanima. Alkohol se toči i pije na svakom koraku, poslovanje kamatom je postala normalna i nezaobilazna stvar u životu mnogih muslimana, otkrivene žene na našim ulicama su postale svakodnevnica, psovanje Allaha i vrijeđanje Poslanika je prisutno kod velikog broja onih koji za sebe kažu da su muslimani, i mnogo drugih grijeha koje ako bi sve željeli nabrojati trebalo bi nam za to mnogo vremena. I ne samo to, ljudi su otišli korak dalje. A zar se može dalje, reći će neko, može. Ljudi su se toliko udaljili od načela vjere i toliko su njihova srca okorjela u grijesima da dobre i čestite stvari smatraju lošim i nemoralnim, a loše, štetne, nemoralne stvari se smatraju dobrim i čestititm osobinama. Žalosno je to, ali je to naša stvarnost.

Primjera za to je mnogo. Zar ne vidimo da ljudi ismijavaju one koji ne konzumiraju alkohol, drogu, duhan. Omalovažavaju one koji ne žele da posluju sa kamatom. Zaostalim i konzervativnim smatraju žene koje su pokrivene onako kako smo još kao djeca učili u mektebu da treba da se nosi žena muslimanka. A modernim i obrazovanim se smatraju žene koje nose uske hlače, kratke suknjice, našminkane, nariktanih frizura. Sve to, i opet smognemo harbrosti da kada nas zadesi neka interna nedaća da kažemo: „Gospodaru pa šta sam ja skrivio?!“ Da nismo učestvovali ni u jednom grijehu, a jesmo u mnogo toga, osim što svojom šutnjom to sve odobravamo, to bi bilo više nego dovoljno da budemo kažnjeni na dunjaluku prije nego budemo pitani za to na Sudnjem danu. Onaj ko iole poznaje vjeru i njene savršene principe neće ni jednog momenta sumnjati gdje je problem, zašto su muslini u tako jadnom halu i stanju. Neće sumnjati da je glavni razlog njihove stagnacije; u duhovno-vjerskom, političko-ekonomskom i svakom pogledu, njihovo zapostavljanje Allahove knjige, Kur'ana u savakodnevnom životu. Kur'an, kao životni program muslimana, je zapostavljen od strane muslimana u svakom pogledu. Zapostavljeno je njegovo učenje, razmišljenje o njegovim nadnaravnim i savršenim principima, porukama i smijernicama koje su direktno od Stvoritelja ljudi, Onoga koji najbolje zna šta njima treba, objavljene ljudima da bi po njima usmjeravali i organizirali ovodunjalučki život.

I na kraju kolone-spiska stvari koje su zapostavljene a vezuju se za Kur'an- je njegovo prakticiranje u svakodnevnom životu od strane velikog broja onih koji se deklarišu kao muslimani. Koliko je samo imperativa u Kur'anu za koje velik broj nas zna da su stroga obaveza ali smo mi veoma daleko od njih u kreiranju našeg svakodnevnog života. Kako onda da očekujemo Allahov blagoslov, bereket, Allahovu pomoć, Allahovu milost, Allahovu nagradu a toliko smo daleko od svega što se od nas traži. I što je još teže od svega, mi to činimo svjeno, znajući da je to zabranjeno mi nastavljamo živjeti u nepokornosti Allahu, kršeći Njegove granice, na koje je On veoma ljubomoran.

Sama činjenica da nam je Uzvišeni Allah dozvolio da čitamo i da možemo da se družimo sa njegovim govorom, Kur’ anom, je velika blagodat o kojoj sigurno nismo razmišljali. Rekao je Uzvišeni: “Da ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili.“

Kako je velika počast muslimanima to što kao životni program imaju, Allahovu knjigu, Allahov govor, kojeg je On, Uzvišeni i Svemogući, obećao čuvati od bilo kakvog iskrivljenja sve do Sudnjega dana. Jedina objava, jedina nebeska knjiga koja će ostati autentična, u originalnom obliku sve do Sudnjega dana, bez obzira koliko vremena proteklo, bez obzira na pokušaje neprijetelja čovječanstva da iskrive i izmijene nešto u Kur'anu. Stvarnost je najbolji pokazatelj onima koji razuma imaju. Rekao je Uzvišeni Allah: “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!“ Čuvati ga od bilo kakvog iskrivljenja. Neka je hvaljen Onaj koji je počastio ovaj ummet time što je On obećao da će bdjeti nad njihovim životnim programom. Koji je garancija njihovog uspjeha na dunjaluku prije uspjeha i zadovoljstava na budućem svijetu. Kada bi samo muslimani bili svjesni veličine ove Allahove blagodati prema njima, da je to osobenost sljedbenika ove vjere, koju bi mnogi drugi željeli ali su je uskaraćeni. Kada bi to znali muslimani ne bi ostavili ni jedno mjesto a da se ne bi pohvalili time. Na više mjesta u Kur'anu Allah je izazvao ljude, čovječanstvo, da izmisle nešto slično Kur'anu, samo jednu suru, i taj izazov je otvoren sve do Sudnjega dana, a ljudi su već poodavno odustali od pokušaja, što nedvosmisleno ukazuje na savršenstvo tog govora i Onoga koji ga je izrekao. Rekao je Svemogući: “A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite.Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.“ 
_____________________________________________________________
Razmišljanje o Allahovim ajetima je nedvojbeno čin ibadeta koji osobu približava Uzvišenom Allahu. Ovo razmišljanje nije lahkomisleno i besciljno razmišljanje. Naprotiv, ono uključuje izučavanje klasičnog tumačenja[1] ajeta o kojima se razmišlja…

Ni jedna druga knjiga, zaista, nije poput Allahove Knjige koja je Njegov vječni govor, (a ne Njegovo stvorenje), koja je priručnik za život i smrt kao i za ono što slijedi poslije toga. Stoga, Allahova Knjiga zaslužuje proučavanje koje je pažljivije od proučavanja bilo čijeg drugog govora. Ovakvo proučavanje iziskuje potrebu da se čitalac vrati na rane predaje onih koji su bili svjedoci objave i koji su čuli njeno objašnjenje od onoga koji je poslan od Allaha subhanehu ve te'ala da kazuje i objasni Njegove riječi čitavom ljudskom rodu (Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem), jer ukoliko osoba pokuša prosuđivati značenje ajeta bez predhodnog izučavanja povoda objave te pojašnjenja datih od strane Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, iskvarenost vremena u kojem ta osoba živi, njeno nepoznavanje na šta se ajeti odnose, i neposjedovanje razumijevanja koje su imale rane generacije muslimana, će zasigurno dovesti do pogrešnog razumijevanja Allahovih riječi te će stoga osoba otići na stranputicu smatrajući da ispravno robuje Allahu. Zbog ovoga, svaki iskreni musliman koji se učeći Kur’an i razmišljajući o njemu nada Allahovoj ljubavi treba čvrsto držati značenja koja nam je pojasnio Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, zatim njegovi ashabi, oni koji su došli odmah poslije njih te rani islamski učenjaci.

Uz ovo, dragi brate i sestro u Islamu, znaj da učenje Kur’ana i razmišljanje o njemu, te redovno odvajanje vremena za njegovo izučavanje i primjenu, ima ogromne dobrobiti (fadilete) u životu na ovom i na onom svijetu. Stoga, pogledajmo sada nekoliko tih fadileta kako bismo se još čvršće vezali za Allahove veličanstvene riječi. Svaka od ovih dobrobiti je sama za sebe dovoljan podsticaj za klonjenje lijenosti i posvećivanje Kur’anu.

1. Učenje Kur’ana i razmišljanje o njemu upotpunjuje jednu islamsku dužnost

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je zaista u ovoj svojoj izjavi sumirao (sažeo) našu vjeru: “Vjera je nasihat (savjetovanje)!”
“Na ovo smo mi”, prenosi Temim ibn Avs radijallahu anhu, “upitali: Prema kome?” On odgovori: “Prema Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, vođama ljudi, i običnom narodu.” Hadis prenosi Muslim.

Nasihat (savjetovanje) koje smo dužni prema Allahovoj Knjizi uključuje redovno čitanje, učenje pravila tedžvida i lijepog recitovanja, izučavanje njenog tumačenja i povoda objave, svjedočenje da je ona Istina i savršen Allahov govor, a ne njegovo stvorenje, zatim poštovanje prema njoj i njeno čuvanje, pridržavanje njenih naredbi i zabrana koje se u njoj nalaze, podučavanje drugih njoj kao i pozivanje ka njoj. (Pogledati Džamiul-Ulum wel-Hikam od Ibn Redžeb El-Hamdelija.)

Dakle, čitanjem i razmišljenjem o Kur’anu, insan ispunjava svoju obavezu i za to je nagrađen. Nakon izvršavanja ove obaveze, Kur’an na Sudnjem Danu postaje dokaz u korist insana! To je druga dobrobit koju dobijamo prihvatanjem ove Plemenite Knjige…

2. Kur’an će na Sudnjem Danu biti dokaz u našu korist

Ovo zaključujemo iz Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem izjave: “A Kur’an je dokaz ili u vašu korist ili na vašu štetu.” Hadis prenosi Muslim.

Dakle, sa ovim dokazom, Allahovom Knjigom, će se desiti jedna od sljedeće dvije stvari. Ili će svjedočiti u našu korist, ili će biti dokaz protiv nas na Dan u kojem će nam biti potrebno svako dobro djelo. Ukoliko naš odnos sa Kur’anom ne bude među našim dobrim djelima, onda će taj Allahov govor zaisigurno biti dokaz protiv nas. A ko bi mogao biti spašen od užasa tog Dana ukoliko Allahov vlastiti govor bude protiv njega? Pažljivo razmisli, dragi brate i sestro u Islamu, o svojoj poziciji u odnosu na Kur’an! Da li ga zapostavljaš i da li mu protivrječiš nehajno postupajući prema njegovim naredbama i zabranama? Da li se nad njegovim tekstom ikada duboko zamisliš? Da li će on na Sudnjem Danu da bude na tvojoj strani? O Allahu! Molimo Te, Tvojim savršenim govorom i Tvojim lijepim imenima i atributima, da učiniš da Kur’an bude dokaz u našu korist! O Allahu! Ne daj da Kur’an toga Dana bude dokaz protiv nas, i sačuvaj nas patnje u vatri! Jer ukoliko Allah subhanehu ve te'ala Kur’an učini dokazom za, a ne protiv nas, onda će Kur’an, također, biti naš zagovornik kada zagovaranja neće biti osim po Njegovom subhanehu ve te'ala odobrenju.

3. Kur’an će se za nas zalagati na Sudnjem danu

Dokaz: Ebu Ummame prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Čitajte Kur’an, jer će on zbilja doći na Sudnjem danu i zagovarati (oprost kod Allaha op.p) za one koji su se s njim družili.” Hadis prenosi Muslim.

4. Naš položaj (stanje) na ovom svijetu će se poboljšati

U Muslimovom Sahihu nalazimo lijepu priču o tome kako je čovjek kome je obećan džennet, Omer ibn El-Hattab, razumio ovo načelo. Neki ljudi su za vrijeme njegove vladavine došli da ga pitaju o poglavaru Mekke: “Ko ti je vladar Mekke?” On je odgovorio: “Ibn Abza.” Oni su potom uptali: “A ko je Ibn Abza?” Omer je odgovorio: “On je jedan od bivših robova koje smo mi oslobodili.” Oni prokomentarisaše: “Ostavio si osobođenog roba da vlada ljudima Doline (plemenitim plemenima Kurejša)?!?!” On im na to odgovori: “Zaista je on od onih koji čitaju Allahovu Knjigu i dobro poznaje obaveze muslimana. Zar vi niste čuli izreku Allahovog Poslanika: ‘Zaista će Allah Svojom Knjigom uzdići neke ljude, a neke će njome poniziti.’”

5. Biti ćemo najbolji među ljudima

Osman radijallahu anhu je rekao kako je čuo Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da kaže: “Najbolji među vama su oni koji nauče Kur’an i druge njemu podučavaju.” Hadis prenosi Buhari.

6. Za svako proučeno slovo Kur’ana slijedi deset nagrada (dobrih djela)

Ovo nam dokazuje autentičan hadis iz Tirmizijeve zbirke hadisa: “Ko god prouči jedno slovo iz Allahove Knjige imat će za to nagradu. Ta nagrada će biti udesetorostručena. Ne kažem da su Elif, Lam i Mim jedno slovo. Elif je slovo za sebe, Lam je slovo za sebe, i Mim je slovo za sebe.”

Stoga, dragi brate i sestro u Islamu, povećajmo svoje učenje Kur’ana kako bismo stekli ove kao i sljedeće nagrade:

7. Učači Kur’ana će biti u društvu časnih i poslušnih meleka

Aiša radijallahu anha prenosi od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: “Zaista će onaj ko Kur’an uči lijepo, tečno i tačno biti u društvu časnih i poslušnih meleka. A što se tiče onoga ko Kur’an uči uz poteškoće, zamuckujući i praveći greške, on će imati dvostruku nagradu.” Hadis prenose Buhari i Muslim.

Dakle, dragi brate i sestro u Islamu, ne dozvoli da te šejtan zavede lažnim izgovorima kao što su ‘ja nisam Arap’ ili ‘arapski nije moj jezik’. Ovaj hadis je jasan dokaz protiv ovakvih došaptavanja. Posveti se Allahovoj Knjizi bio (bila) Arap ili ne. Izgovora nema i put ka prihvatanju Allahove Knjige ti je raskrčen. Nema mjesta ustezanju i nalaženju opravdanja. Siguran sam da ćeš prestati oklijevati u svojoj odluci da si nađes učitelja ili grupu sa kojom bi izučavao/la Kur’an kada uskoro čuješ posljednju, i možda najveću, blagodat učenja i razmišljanja o Kur’anu…

8. Naš položaj u džennetu će biti određen na osnovu obima memorisanih ajeta Kur’ana

Abdullah ibn Amr ibn El-Âs je čuo Poslanika sallallahu alejhi ve sellem kako kaže: “Reči će se onome ko se družio sa Kur’anom: ‘Čitaj i uzdiži se (kroz deredže – stepene – dženneta) i uljepšavaj svoj glas kao što si to činio dok si bio na dunjaluku! Jer zaista će tvoje mjesto u džennetu biti mjesto do kojeg stigneš pri učenju posljednjeg ajeta.’” Prenose Ebu Davud i Tirmizi, a hadis je sahih

9. Kur’an nas vodi ka džennetu

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Kur’an je posrednik kome je dato pravo zalaganja i u njega se s pravom vjeruje kao u istinu. Ko god Kur’an stavi ispred sebe, on će ga voditi džennetu, a ko god ga stavi iza sebe, on će ga odvesti u džehennemsku vatru.”

Ovo je autentičan hadis kojeg nalazimo kod Taberanija, a prenosi ga Abdullah ibn Mes’ud radijallahu anhu.

Znaj brate i sestro da se ovih devet blagodati može postići samo kroz iskrenu predanost Allahovoj Knjizi i to ne kroz izjave poput “Ja volim Kur’an. On je divan!”, nego iskrenim srcem vezanim za Allahovu Knjigu, srcem uz koje tijelo i jezik slijede ovu vezanost. Budi svjestan/na brate i sestro da su navedene blagodati samo neke od mnogobrojnih blagodati za koje saznajemo iz Kur’ana i zbirki hadisa. Među onim blagodatima koje nismo spomenuli su zagovorništvo koje će kur’anske sure činiti za nas u kaburu, zatim kur’anska moć liječenja, osjećaj odmora i relaksacije kojeg Kur’an pruža našim srcima itd. A Allah najbolje zna.

izvor: islambih.org