Arhive za ‘zemljotres u BiH’ kategoriju

Piše: prof. Amir Durmić

 

U zadnjih petnaestak dana zemljotresi ulijevaju strah u srca stanovnika Bosne i Hercegovine. Napetost, nervoza i bojazan od snažnog potresa koji bi možda mogao uslijediti nakon serije ”slabih”, opsjedaju umove svih onih koji su barem nakratko doživjeli podrhtavanje tla ispod svojih nogu. Iako nas i vjerske i svjetovne nauke uče da su svi događaji u kosmosu manje ili više (in)direktne posljedice onoga što je tom događaju prethodilo, većina ljudi uopće ne razmišlja o povodima određenih događaja, već samo o njihovim posljedicama. Tako je i sa potresima.

 

Najveći broj onih koji ovih dana na svojoj koži osjećaju strahote potresa, jedino o čemu razmišljaju jeste kako zaštititi svoj život i živote svojih bližnjih, te od razaranja spasiti materijalna dobra u svome vlasništvu, uglavnom nekretnine, koje su, kada je riječ o potresima, najugroženija kategorija ljudske imovine. Ipak, postoje i oni koji se bave pitanjem uzroka, odnosno povoda potresa. Prvi su svakako seizmolozi, tj. stručnjaci koji se bave ovom tematikom, za koje je najveći broj potresa sasvim logična i očekivana reakcija na tektonske, ili kako ih još zovu, geodinamičke procese sučeljavanja kontinenata koji se odvijaju duboko ispod zemljine površine. Druga skupina su vjernici koji u potresima i sličnim katastrofama između ostalog vide i direktnu Božiju opomenu ili kaznu koju su ljudi zaslužili svojim skretanjem sa Pravoga puta i potonućem u nevjerstvo i grijehe. Za nas muslimane, vjerovati da katastrofe u vidu potresa, poplava ili sličnog dolaze kao vid iskušenja, opomene, ili kazne, spada u osnove našeg vjerovanja. Rekao je Uzvišeni Allah: 

 

” Kakva god vas nedaća zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti ” (Eš-Šura, 30), 

 

i rekao je Allah Uzvišeni: 

 

” Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj strpljive! ” (El-Bekare, 155). 

 

I seizmološka i teološka tumačenja se, naravno, vrlo lahko mogu uskladiti, jer između ispravnog interpretiranja vjerodostojnih šerijatskih tekstova i neupitnih naučnih činjenica (ne pukih i dokazano nedokazivih teorija!) nikada ne smije doći do sukoba, ali o tome nekom drugom prilikom.  

 

Naše društvo – koliko konzumerističko toliko i bogohulničko !!!

 

Grijesi već odavno haraju svijetom, ali jedan se posebno udomaćio na našim prostorima. Taj grijeh, baš poput malignog oboljenja, uporno i progresivno nagriza bošnjačko-muslimansko tijelo i svakim danom uzima sve više maha. Radi se o psovanju i verbalnom omalovažavanju i vrijeđanju Allaha, Kur'ana, džamije i ostalih islamskih svetinja. Želio bih upoznati makar jednog Bošnjaka (čije je čulo sluha zdravo) koji nikada u životu nije čuo drugog Bošnjaka kako psuje Boga. Ako ovakvi i postoje, oni su izuzetno rijetki i ima im se na čemu pozavidjeti. Zbog toga, iako društvo u kojem živimo slovi za potrošačko tj. konzumerističko, njemu bi, s obzirom na činjenično stanje i okolnosti, puno bolje odgovarao naziv psovačko tj. bogohulničko. Povod za psovanje Boga u našoj lijepoj Bosni ne mora biti ništa ”krupno”. Zaboraviti ključeve od auta i toga se sjetiti tek nakon što se siđe niz desetak stepenica, uflekati košulju ili majicu kapljicom kahve ili sladoleda, doživjeti razočarenje zbog toga što je igrač omiljenog tima u utakmici promašio ”zicer”…, velikom broju Bošnjaka su sasvim dovoljni razlozi da se opsuje Bog ili spomene u najgorem mogućem kontekstu. Također, da nastojanje jedne pubertetlijke da zadrži ili osvoji određenog momka, te da, služeći se svim raspoloživim sredstvima, eliminira svaki vid konkurencije oličene u drugoj ženskoj osobi, isto tako može biti sasvim dovoljan razlog da se na najgori i najgrđi način psuje Uzvišeni Allah, nedavno nam je dokazala jedna mlada Bošnjakinja koja je, shodno tvrdnji dobrih poznavalaca (okolo)zeničkih narječja i dijalekata, najvjerovatnije porijeklom sa ruralnog dijela zeničke općine. Ovom pretpostavkom ni u kojem slučaju ne želim vrijeđati niti omalovažavati osobe koje žive, ili vode porijeklo sa sela jer davno je neko rekao da nije ”seljak” osoba koja ima sijeno ispred kuće, već da je ”seljak” (tj. primitivac) onaj ko ima sijeno u glavi, što je sa junakinjom naše priče definitivno slučaj.

 

Sjećate li se video snimka koji je polovinom maja ove (2012.) godine kružio internetom, a na kojem je zabilježeno kako jedna srednjoškolka fizički napada drugu, navodno zbog momka, te joj, u svega 48 sekundi koliko traje ovaj video, tri puta psuje Allaha, dok to mobitelom uredno bilježi treća djevojka, koja je s napadom vjerovatno unaprijed bila upoznata? Na ovaj događaj svaki vjernik mora gledati kao na zločin najgore vrste pa ću ga zbog toga tako u ovom tekstu i oslovljavati. Shodno pisanju svih internetskih portala koji su tada prenijeli ovu vijest, ovaj zločin desio se ispred Srednje zanatske škole u Zenici, a njegovi akteri su četiri djevojke inicijala K. K., V. S., M. A. i M. Š. Ova zadnja (sa vjerovatno najvećom koncentracijom sijena u glavi) je na svoj facebook profil s ponosom i postavila ovaj video degutantnog sadržaja, nakon čega se i proširio internetom. Ovih dana, dok potresi drmaju zeničko tlo, ja sam se sjetio ovog događaja. Ne želim kazati da se Allah psuje samo u Zenici niti da je ovo izolirani incident. Nikako. Kako sam već rekao, činjenice potvrđuju nešto sasvim suprotno. Mnogi potomci bosanskih paša, begova, gazija i hadžija, Uzvišenog Allaha psuju širom Bosne i dijaspore i teško da po tom pitanju postoje vjerodostojni parametri kojima bi se valjano locirala geografska područja na kojima je intenzitet psovačko-bogohulničkog ludila veći ili manji. Ipak, ovaj zločin počinjen na tlu općine Zenica ipak je po nečemu poseban i specifičan.

 

Prije svega, zato što su njegovi glavni akteri pripadnice ženskog spola. Obrazloženje: Iako bi mi feminističke udruge mogle grdno zamjeriti, ipak ću se usuditi kazati da žene ni izbliza nisu sposobne za mnogo šta za što su sposobni muškarci i da im one na mnogim poljima uopće nisu dorasle. Takav je, recimo, slučaj sa zločinima, nasiljem i kriminalom. Historija nam potvrđuje da je najveći broj svjetski poznatih zlikovaca bio muškog a ne ženskog roda, kao što nam isto tako potvrđuje i to da su u svijetu nasilja i kriminala muškarci uvijek bili apsolutno dominantni. Zbog toga, vidjeti djevojku od nekih 16-17 godina kako krvnički nasrće na kolegicu iz razreda sa luđačkom željom da joj naudi, psujući joj pri tome Allaha, ovaj zločin dodatno čini još težim i za svaki želudac, čak i onaj najotporniji, apsolutno neprobavljivim. Drugi razlog koji ovaj zločin svrstava u sami vrh vrlo visoke, gotovo nesagledive ljestvice zla jeste to što ova djevojka psuje Allaha a ne Boga. Iako je poenta naravno ista, jer je i jedno i drugo kufr – nevjerstvo, ipak stanje na terenu ukazuje da se samo najokorjeliji bogohulnici (mislimo na one koji su rođeni kao muslimani) usuđuju psovati Allaha. Ovakvi i ovakve, u izuzetno brojnim i raznovrsnim Iblisovim vojskama, vjerovatno nose činove brigadnih generala.

 

I još nešto. Ovaj se napad nije desio ”slučajno” niti spontano pa da bismo njegovim akterima opravdanje mogli tražiti u nekontroliranom izljevu srdžbe i bijesa, već sve okolnosti jasno ukazuju da se radilo o klasičnom zločinu s predumišljajem koji je glavna akterica čak dala zabilježiti i u video formi, da bi ga kasnije s ponosom postavila na svoj facebook profil. Dakle, ona se diči i ponosi svojim nasiljem, svojom zlobom i svojim bogohulništvom, a blaženi osjećaj ushićenosti koji je u tih 48 sekundi ovladao njenom dušom i tijelom, nesebično je podijelila sa svojim poznanicima. Daljnji komentari su suvišni.

 

Zar ćemo biti uništeni a među nama ima i dobrih ?

 

Kada je jedne prilike Allahov Poslanik, s.a.v.s., nagovijestio blizinu velikog zla koje će zadesiti Arape, ali i cijelo čovječanstvo (pojavu dva krvoločna naroda poznata kao Jedžudž i Medžudž koji će pred Sudnji dan na Zemlji napraviti neviđen metež i nered), Zejneb bint Džahš ga je upitala: ”Allahov Poslaniče, zar ćemo biti uništeni iako među nama ima i dobrih (ljudi)”, on joj je odgovorio: ”Da, ukoliko se proširi hubs – pokvarenost.” (Buhari, br. 3346)    

 

U klasičnim komentarima ovog hadisa riječ hubs prvenstveno se tumači kao blud, njegova proširenost i javno činjenje (čega također u našem društvu ne manjka), međutim, etimološki, značenje ove riječi je daleko šire i obuhvatnije. Oni koji iole poznaju arapski jezik, uzalud tragaju za jednom riječju kojom bi barem približno dočarali istinsko značenje ove riječi. U arapskom jeziku ona označava vrhunac bestidnosti, izopačenosti, opakosti, nevaljalosti, zlobe, podmuklosti, zloćudnosti i svega onog što se može dovesti u vezu sa ovim značenjima.

 

Ono što smo imali priliku vidjeti na spomenutom video uratku jeste upravo to: hubs – rijetko viđen i teško pojmljiv oblik zla koje je jedno sićušno ljudsko biće u stanju proizvesti u manje od jedne minute. Ko zna, možda je i ovaj događaj bio jedan u nizu onih koji povremeno, Allahovom voljom i Njegovim određenjem, pokreću razne katastrofe, pa tako i zemljotrese.

 

Na kraju, nama koji smo gotovo svakodnevno prinuđeni da budemo nijemi svjedoci zla koje nas okružuje, a čije bi posljedice mogle zadesiti sve nas, gotovo da ne preostaje ništa drugo nego da Uzvišenom Allahu uputimo dovu koju Mu je uputio Njegov odabrani poslanik Musa, alejhis-selam, zavapivši:   



” Gospodaru moj, da si htio, mogao si i njih i mene uništiti još prije. Zar da nas uništiš zbog onoga što su uradili bezumnici naši? To je samo iskušenje Tvoje kojim Ti, koga hoćeš, u zabludi ostavljaš, a kome hoćeš, na Pravi put ukazuješ; Ti si Gospodar naš, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti praštaš najviše.” (El-A’raf, 155)

Piše: prof. Amir Durmić

 

U zadnjih petnaestak dana zemljotresi ulijevaju strah u srca stanovnika Bosne i Hercegovine. Napetost, nervoza i bojazan od snažnog potresa koji bi možda mogao uslijediti nakon serije ”slabih”, opsjedaju umove svih onih koji su barem nakratko doživjeli podrhtavanje tla ispod svojih nogu. Iako nas i vjerske i svjetovne nauke uče da su svi događaji u kosmosu manje ili više (in)direktne posljedice onoga što je tom događaju prethodilo, većina ljudi uopće ne razmišlja o povodima određenih događaja, već samo o njihovim posljedicama. Tako je i sa potresima.

 

Najveći broj onih koji ovih dana na svojoj koži osjećaju strahote potresa, jedino o čemu razmišljaju jeste kako zaštititi svoj život i živote svojih bližnjih, te od razaranja spasiti materijalna dobra u svome vlasništvu, uglavnom nekretnine, koje su, kada je riječ o potresima, najugroženija kategorija ljudske imovine. Ipak, postoje i oni koji se bave pitanjem uzroka, odnosno povoda potresa. Prvi su svakako seizmolozi, tj. stručnjaci koji se bave ovom tematikom, za koje je najveći broj potresa sasvim logična i očekivana reakcija na tektonske, ili kako ih još zovu, geodinamičke procese sučeljavanja kontinenata koji se odvijaju duboko ispod zemljine površine. Druga skupina su vjernici koji u potresima i sličnim katastrofama između ostalog vide i direktnu Božiju opomenu ili kaznu koju su ljudi zaslužili svojim skretanjem sa Pravoga puta i potonućem u nevjerstvo i grijehe. Za nas muslimane, vjerovati da katastrofe u vidu potresa, poplava ili sličnog dolaze kao vid iskušenja, opomene, ili kazne, spada u osnove našeg vjerovanja. Rekao je Uzvišeni Allah: 

 

” Kakva god vas nedaća zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti ” (Eš-Šura, 30), 

 

i rekao je Allah Uzvišeni: 

 

” Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj strpljive! ” (El-Bekare, 155). 

 

I seizmološka i teološka tumačenja se, naravno, vrlo lahko mogu uskladiti, jer između ispravnog interpretiranja vjerodostojnih šerijatskih tekstova i neupitnih naučnih činjenica (ne pukih i dokazano nedokazivih teorija!) nikada ne smije doći do sukoba, ali o tome nekom drugom prilikom.  

 

Naše društvo – koliko konzumerističko toliko i bogohulničko !!!

 

Grijesi već odavno haraju svijetom, ali jedan se posebno udomaćio na našim prostorima. Taj grijeh, baš poput malignog oboljenja, uporno i progresivno nagriza bošnjačko-muslimansko tijelo i svakim danom uzima sve više maha. Radi se o psovanju i verbalnom omalovažavanju i vrijeđanju Allaha, Kur'ana, džamije i ostalih islamskih svetinja. Želio bih upoznati makar jednog Bošnjaka (čije je čulo sluha zdravo) koji nikada u životu nije čuo drugog Bošnjaka kako psuje Boga. Ako ovakvi i postoje, oni su izuzetno rijetki i ima im se na čemu pozavidjeti. Zbog toga, iako društvo u kojem živimo slovi za potrošačko tj. konzumerističko, njemu bi, s obzirom na činjenično stanje i okolnosti, puno bolje odgovarao naziv psovačko tj. bogohulničko. Povod za psovanje Boga u našoj lijepoj Bosni ne mora biti ništa ”krupno”. Zaboraviti ključeve od auta i toga se sjetiti tek nakon što se siđe niz desetak stepenica, uflekati košulju ili majicu kapljicom kahve ili sladoleda, doživjeti razočarenje zbog toga što je igrač omiljenog tima u utakmici promašio ”zicer”…, velikom broju Bošnjaka su sasvim dovoljni razlozi da se opsuje Bog ili spomene u najgorem mogućem kontekstu. Također, da nastojanje jedne pubertetlijke da zadrži ili osvoji određenog momka, te da, služeći se svim raspoloživim sredstvima, eliminira svaki vid konkurencije oličene u drugoj ženskoj osobi, isto tako može biti sasvim dovoljan razlog da se na najgori i najgrđi način psuje Uzvišeni Allah, nedavno nam je dokazala jedna mlada Bošnjakinja koja je, shodno tvrdnji dobrih poznavalaca (okolo)zeničkih narječja i dijalekata, najvjerovatnije porijeklom sa ruralnog dijela zeničke općine. Ovom pretpostavkom ni u kojem slučaju ne želim vrijeđati niti omalovažavati osobe koje žive, ili vode porijeklo sa sela jer davno je neko rekao da nije ”seljak” osoba koja ima sijeno ispred kuće, već da je ”seljak” (tj. primitivac) onaj ko ima sijeno u glavi, što je sa junakinjom naše priče definitivno slučaj.

 

Sjećate li se video snimka koji je polovinom maja ove (2012.) godine kružio internetom, a na kojem je zabilježeno kako jedna srednjoškolka fizički napada drugu, navodno zbog momka, te joj, u svega 48 sekundi koliko traje ovaj video, tri puta psuje Allaha, dok to mobitelom uredno bilježi treća djevojka, koja je s napadom vjerovatno unaprijed bila upoznata? Na ovaj događaj svaki vjernik mora gledati kao na zločin najgore vrste pa ću ga zbog toga tako u ovom tekstu i oslovljavati. Shodno pisanju svih internetskih portala koji su tada prenijeli ovu vijest, ovaj zločin desio se ispred Srednje zanatske škole u Zenici, a njegovi akteri su četiri djevojke inicijala K. K., V. S., M. A. i M. Š. Ova zadnja (sa vjerovatno najvećom koncentracijom sijena u glavi) je na svoj facebook profil s ponosom i postavila ovaj video degutantnog sadržaja, nakon čega se i proširio internetom. Ovih dana, dok potresi drmaju zeničko tlo, ja sam se sjetio ovog događaja. Ne želim kazati da se Allah psuje samo u Zenici niti da je ovo izolirani incident. Nikako. Kako sam već rekao, činjenice potvrđuju nešto sasvim suprotno. Mnogi potomci bosanskih paša, begova, gazija i hadžija, Uzvišenog Allaha psuju širom Bosne i dijaspore i teško da po tom pitanju postoje vjerodostojni parametri kojima bi se valjano locirala geografska područja na kojima je intenzitet psovačko-bogohulničkog ludila veći ili manji. Ipak, ovaj zločin počinjen na tlu općine Zenica ipak je po nečemu poseban i specifičan.

 

Prije svega, zato što su njegovi glavni akteri pripadnice ženskog spola. Obrazloženje: Iako bi mi feminističke udruge mogle grdno zamjeriti, ipak ću se usuditi kazati da žene ni izbliza nisu sposobne za mnogo šta za što su sposobni muškarci i da im one na mnogim poljima uopće nisu dorasle. Takav je, recimo, slučaj sa zločinima, nasiljem i kriminalom. Historija nam potvrđuje da je najveći broj svjetski poznatih zlikovaca bio muškog a ne ženskog roda, kao što nam isto tako potvrđuje i to da su u svijetu nasilja i kriminala muškarci uvijek bili apsolutno dominantni. Zbog toga, vidjeti djevojku od nekih 16-17 godina kako krvnički nasrće na kolegicu iz razreda sa luđačkom željom da joj naudi, psujući joj pri tome Allaha, ovaj zločin dodatno čini još težim i za svaki želudac, čak i onaj najotporniji, apsolutno neprobavljivim. Drugi razlog koji ovaj zločin svrstava u sami vrh vrlo visoke, gotovo nesagledive ljestvice zla jeste to što ova djevojka psuje Allaha a ne Boga. Iako je poenta naravno ista, jer je i jedno i drugo kufr – nevjerstvo, ipak stanje na terenu ukazuje da se samo najokorjeliji bogohulnici (mislimo na one koji su rođeni kao muslimani) usuđuju psovati Allaha. Ovakvi i ovakve, u izuzetno brojnim i raznovrsnim Iblisovim vojskama, vjerovatno nose činove brigadnih generala.

 

I još nešto. Ovaj se napad nije desio ”slučajno” niti spontano pa da bismo njegovim akterima opravdanje mogli tražiti u nekontroliranom izljevu srdžbe i bijesa, već sve okolnosti jasno ukazuju da se radilo o klasičnom zločinu s predumišljajem koji je glavna akterica čak dala zabilježiti i u video formi, da bi ga kasnije s ponosom postavila na svoj facebook profil. Dakle, ona se diči i ponosi svojim nasiljem, svojom zlobom i svojim bogohulništvom, a blaženi osjećaj ushićenosti koji je u tih 48 sekundi ovladao njenom dušom i tijelom, nesebično je podijelila sa svojim poznanicima. Daljnji komentari su suvišni.

 

Zar ćemo biti uništeni a među nama ima i dobrih ?

 

Kada je jedne prilike Allahov Poslanik, s.a.v.s., nagovijestio blizinu velikog zla koje će zadesiti Arape, ali i cijelo čovječanstvo (pojavu dva krvoločna naroda poznata kao Jedžudž i Medžudž koji će pred Sudnji dan na Zemlji napraviti neviđen metež i nered), Zejneb bint Džahš ga je upitala: ”Allahov Poslaniče, zar ćemo biti uništeni iako među nama ima i dobrih (ljudi)”, on joj je odgovorio: ”Da, ukoliko se proširi hubs – pokvarenost.” (Buhari, br. 3346)    

 

U klasičnim komentarima ovog hadisa riječ hubs prvenstveno se tumači kao blud, njegova proširenost i javno činjenje (čega također u našem društvu ne manjka), međutim, etimološki, značenje ove riječi je daleko šire i obuhvatnije. Oni koji iole poznaju arapski jezik, uzalud tragaju za jednom riječju kojom bi barem približno dočarali istinsko značenje ove riječi. U arapskom jeziku ona označava vrhunac bestidnosti, izopačenosti, opakosti, nevaljalosti, zlobe, podmuklosti, zloćudnosti i svega onog što se može dovesti u vezu sa ovim značenjima.

 

Ono što smo imali priliku vidjeti na spomenutom video uratku jeste upravo to: hubs – rijetko viđen i teško pojmljiv oblik zla koje je jedno sićušno ljudsko biće u stanju proizvesti u manje od jedne minute. Ko zna, možda je i ovaj događaj bio jedan u nizu onih koji povremeno, Allahovom voljom i Njegovim određenjem, pokreću razne katastrofe, pa tako i zemljotrese.

 

Na kraju, nama koji smo gotovo svakodnevno prinuđeni da budemo nijemi svjedoci zla koje nas okružuje, a čije bi posljedice mogle zadesiti sve nas, gotovo da ne preostaje ništa drugo nego da Uzvišenom Allahu uputimo dovu koju Mu je uputio Njegov odabrani poslanik Musa, alejhis-selam, zavapivši:   



” Gospodaru moj, da si htio, mogao si i njih i mene uništiti još prije. Zar da nas uništiš zbog onoga što su uradili bezumnici naši? To je samo iskušenje Tvoje kojim Ti, koga hoćeš, u zabludi ostavljaš, a kome hoćeš, na Pravi put ukazuješ; Ti si Gospodar naš, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti praštaš najviše.” (El-A’raf, 155)

Piše: prof. Abdulvaris Ribo
U povijesti svoga postojanja ljudski rod i ljudska društva proživljavali su razne krize: ekonomske, političke, socijalne i mnoge druge, ali te krize bile su vremenski ograničene i relativno su brzo prevazilažene, pa je čovječanstvo na tom planu moglo da nastavi dalje i da napreduje. Meðutim, danas je čovječanstvo zadesila jedna velika, kompleksna i sveobuhvatna kriza koja je zahvatila sve segmente života. Radi se o moralnoj krizi.

Da bismo što bolje shvatili temu i ozbiljnost problema, neophodno je da definiramo šta je to moral. U rječnicima i enciklopedijama moral se definira kao skup pravila o ponašanju u meðusobnim odnosima ljudi koja je izradilo i usvojilo neko društvo ili neka religija. Zbog čega je još bitno znati definiciju morala? Zbog toga što je primjetno da islamski teolozi, misionari (daije), kada pišu i govore o temi morala, pod tim podrazumijevaju čednost i nevinost, suzdržanost od zinaluka i raznih seksualnih nastranosti, odnosno isključivo ono što je vezano za seksualni aspekt čovjekovog života. To je svakako pogrešno, jer moral i moralna degradacija imaju mnogo šire značenje i područje. Nemoral, kako god obuhvata seksualni aspekt života, isto tako obuhvata i oblast politike, ekonomije i nauke.

Kada je počela kriza morala ?

Jedno od važnih pitanja koja nam se nameću jeste i pitanje: Kada je počela kriza morala ? Kriza morala počela je kada se vjera u Boga, Sudnji dan i vjerovanje u individualnu odgovornost za djela počela potiskivati iz ljudskog života, a prostor ustupati ljudskim tvorevinama, ideologijama, kao što su komunizam, kapitalizam, materijalizam i liberalizam.

Malo ćemo se osvrnuti na spomenute ideologije i razmotriti kako su to one dovele do sveopće moralne krize.

Prvo ćemo o komunizmu, sistemu i ideologiji pod čijim su okriljem živjeli i muslimani ovih podneblja. Poznato je da je komunizam ideologija koja je zagovarala izolaciju vjere iz svakodnevnog i praktičnog života i proglasila je opijumom za narod. U tom bezbožničkom sistemu, obrazovanje, kultura i opći pogled na život bili su utemeljeni isključivo na ateističkoj ideologiji.

Nasuprot komunizmu imamo liberalizam (slobodoumnost, slobodno mislilaštvo), koji se nije otvoreno suprotstavljao vjeri, ali ju je potisnuo u drugi plan, na marginu života. Za ove, kao i za sve druge ideologije koje su prouzrokovale krizu morala, zajednička je jedna stvar, «sekularizam» (odvajanje vjere od praktičnog života).

Iako su krizi morala prethodili mnogi uzroci, ipak su sekularizam i ateizam neposredni uzroci moralne krize koja danas razara ljudska društva. Sekularizam je uništio vjeru, a time i moral, jer je moral produkt vjere. Znači, izmeðu vjere i morala postoji jaka veza i zbog toga mnogi pedagozi i sociolozi ukazuju na čvrst odnos izmeðu vjerskog učenja i prakse. Njihovo zajedničko stajalište je da bez vjere nema stabilnosti, reda i morala u društvu. U vezi sa ovim navest ću izjavu jednog britanskog suca koji je, komentirajući moralni skandal jednog od bivših britanskih ministara, rekao: «Bez vjere nema morala, a bez morala nema zakona. Vjera je jedinstven i neprikosnoven izvor spoznaje šta je dobar, a šta loš moral. Vjera je ta koja čovjeka veže za najuzvišenije ideale kojima čovjek teži i za koje se bori. Vjera brani čovjeka od ličnog egoizma, odvraća ga od zavoðenja njegovih nagona i vlastitih navika, navodi ga na svoje i svojima slične ciljeve i odgaja u njemu zdrav duh koji na svojim osnovama podiže zgradu morala.» (Ulvan, ”Odgoj djece u islamu”, str. 130.)

Takoðer, u vezi s moralom, poznati njemački filozof Kant rekao je: «Morala nema bez tri stvari: postojanja (vjere u) Boga, vječnosti duše i polaganja računa poslije smrti.» (”Odgoj djece u islamu”, str. 130.)

Ovaj sveopći nemoral, koji je zahvatio sve segmente i aspekte života, u islamski svijet i kod nas došao je sa kolonijalističkim osvajanjima i modernizmom. Tada su muslimanska društva pala pod snažan politički, ekonomski, kulturni i ideološki utjecaj ovih sila. I naravno, to nije moglo ne ostaviti velikog traga na samu vjeru i moral.

Vjera, a time i moral su sve više sputavani i gurani ustranu, te se svodili samo na privatnu sferu života (status personalis – lična stvar). Glas vjere je sve više slabio, iščezavale su vrijednosti i vrline, a počele su dominirati strasti, poroci i egoizam. Moral je iščezavao na naučnom, ekonomskom i političkom planu. Nauka je zloupotrijebljena i još se zloupotrebljava radi ostvarenja ekonomskih, političkih i vojnih interesa.

Na ekonomskom planu, gdje je moral odvojen od ekonomije, postala su dozvoljena sva sredstva da bi se konkurent izbacio iz igre i udaljio sa tržišta. Dozvoljeno je da se do bogatstva i kapitala doðe na bilo koji način, pa makar i preko znoja i krvi radnika, jer ekonomija i materijalno bogatstvo su jedno, a moral nešto sasvim drugo.

Na političkom planu sve je dozvoljeno da bi se protivnik slomio i pobijedio. Dozvoljeni su laž, prevara, spletkarenje, varka, jer cilj opravdava sredstvo. Moral je u svijetu politike davno izumro. Obmane i prevare naroda od strane političara, koji svojim lažnim obećanjima obmanjuju  i varaju običan svijet i one koji su ih izabrali, gledajući svoje interese, korist i karijeru, nije ništa drugo do pokazatelj moralne krize u koju su zapali.

Mito i korupcija, koji su rašireni u politici, ekonomiji, sudstvu i drugim državnim institucijama, nisu ništa drugo do odraz moralne krize.

Stanje medija, gdje se javno i otvoreno napada istina, a promovira i pomaže neistina, zlo i nemoral, nije ništa drugo do pokazatelj sveopće krize morala koja je obuhvatila sve segmente društva.

Polje gdje je nemoral posebno došao do izražaja jeste polje seksualnog života. Ovoga smo svi svjedoci, a slikoviti primjeri su svuda oko nas.

Ekspanzija nemorala

S obzirom da je čovjek biće duha i materije, stvorenje dvostruke naravi, u njemu se stalno vodi borba izmeðu dobra i zla, pobožnosti i odanosti strastima. U društvu u kojem preovladava zlo i širi se bez ikakvih prepreka i otpora, odanost strastima nadvladat će pobožnost. Tada dolazi do poremećaja mjerila vrijednosti.

Širenje općeg nemorala u društvu teklo je postupno. U početku se na pojave nemorala i zla gledalo indiferentno i društvo na to nije pozitivno i konstruktivno djelovalo.

Kur'an obavezuje cijelu zajednicu (ummet) da se suprotstavi zlu i da ga suzbija, jer u protivnom cijela zajednica je odgovorna pred Allahom i zaslužuje prokletstvo i kaznu. Uzvišeni Allah je rekao: 

” Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili; jedni druge od zla nisu odvraćali. Ružno li je, zaista, kako su postupali.” (El-Maide, 78 i 79)

U zapadnim društvima moral je postao dobrovoljna kategorija, koja ne potpada pod nadležnost prava. Odnosno, niko nema pravo da nekoga prisili na moralan čin i da ga odvrati od nemoralnog. Nije se stalo samo na nesuzbijanju nemorala, nego se otišlo još dalje. Nemoral se reklamira, afirmira i na njega se podstiče. Najznačajniju ulogu u tome zauzeli su su razni printani i elektronski mediji koji svakodnevno i otvoreno reklamiraju nemoral i druge vrste zla, od kriminala, bluda, alkohola i drugih pošasti današnjice. Ovdje dolazi do izražaja dvoličnost i licemjerstvo «prosperitetnih i civiliziranih» društava koja formalno osuðuju nemoral i savremene pošasti kao što su droga, duhan, alkohol i nemoral, a u isto vrijeme ta se zla proizvode i reklamiraju, javno i otvoreno se prodaju ljudima, a posebno omladini. U ovome ambijentu zle i nemoralne pojave postaju normalne i svijet se na njih navikava. Nakon ovoga uslijedila je još jedna etapa u širenju zla, etapa koja je vrhunac degradacije. To je etapa u kojoj se nemoral legalizira i na neki način nameće ljudima. U nekim zapadnim zemljama homoseksualizam je legaliziran i zakonom odobren. Osnivaju se mnogobrojni centri i klubovi za homoseksualce. Nastranost je otišla do te mjere da su registrovani seksualni odnosi sa sestrom, kćerkom, pa čak i sa majkom.

Trebaju nam moralni i čestiti pojedinci


Za čestito i moralno društvo potrebni su čestiti i moralni pojednici. Prema tome, ako neko društvo želi dobru i svijetlu budućnost u svim segmentima života: političkom, ekonomskom, moralnom i svim drugim, neophodno je da aktivno radi na buðenju vjerske svijesti kod svojih graðana i na njihovom moralnom odgoju, jer bez vjere nema morala. I sam Kur'an dosta više govori o moralnim normama nego o pravnim propisima, jer kur'ansko stanovište je da je za zdrav i pravilan razvoj društva mnogo važnije razviti i učvrstiti vjeru i moral kod ljudi nego donositi pravne odredbe. Pravne odredbe bez morala ne mogu efikasno riješiti probleme društva. Vjerski i moralni odgoj je obaveza, prije svega, porodice, zatim vjerskih ustanova i institucija. Ako uspijemo izgraditi dobroga vjernika i moralnu ličnost, takva osoba će uvijek biti svjesna da će se nekada vratiti svome Gospodaru i da će polagati račun za svoj život i postupke. S tom sviješću, osjećaj odgovornosti ostat će uvijek duboko usaðen u njegovoj duši i on se nikada neće ponašati neodgovorno i nemoralno.

Piše: prof. Abdulvaris Ribo
U povijesti svoga postojanja ljudski rod i ljudska društva proživljavali su razne krize: ekonomske, političke, socijalne i mnoge druge, ali te krize bile su vremenski ograničene i relativno su brzo prevazilažene, pa je čovječanstvo na tom planu moglo da nastavi dalje i da napreduje. Meðutim, danas je čovječanstvo zadesila jedna velika, kompleksna i sveobuhvatna kriza koja je zahvatila sve segmente života. Radi se o moralnoj krizi.

Da bismo što bolje shvatili temu i ozbiljnost problema, neophodno je da definiramo šta je to moral. U rječnicima i enciklopedijama moral se definira kao skup pravila o ponašanju u meðusobnim odnosima ljudi koja je izradilo i usvojilo neko društvo ili neka religija. Zbog čega je još bitno znati definiciju morala? Zbog toga što je primjetno da islamski teolozi, misionari (daije), kada pišu i govore o temi morala, pod tim podrazumijevaju čednost i nevinost, suzdržanost od zinaluka i raznih seksualnih nastranosti, odnosno isključivo ono što je vezano za seksualni aspekt čovjekovog života. To je svakako pogrešno, jer moral i moralna degradacija imaju mnogo šire značenje i područje. Nemoral, kako god obuhvata seksualni aspekt života, isto tako obuhvata i oblast politike, ekonomije i nauke.

Kada je počela kriza morala ?

Jedno od važnih pitanja koja nam se nameću jeste i pitanje: Kada je počela kriza morala ? Kriza morala počela je kada se vjera u Boga, Sudnji dan i vjerovanje u individualnu odgovornost za djela počela potiskivati iz ljudskog života, a prostor ustupati ljudskim tvorevinama, ideologijama, kao što su komunizam, kapitalizam, materijalizam i liberalizam.

Malo ćemo se osvrnuti na spomenute ideologije i razmotriti kako su to one dovele do sveopće moralne krize.

Prvo ćemo o komunizmu, sistemu i ideologiji pod čijim su okriljem živjeli i muslimani ovih podneblja. Poznato je da je komunizam ideologija koja je zagovarala izolaciju vjere iz svakodnevnog i praktičnog života i proglasila je opijumom za narod. U tom bezbožničkom sistemu, obrazovanje, kultura i opći pogled na život bili su utemeljeni isključivo na ateističkoj ideologiji.

Nasuprot komunizmu imamo liberalizam (slobodoumnost, slobodno mislilaštvo), koji se nije otvoreno suprotstavljao vjeri, ali ju je potisnuo u drugi plan, na marginu života. Za ove, kao i za sve druge ideologije koje su prouzrokovale krizu morala, zajednička je jedna stvar, «sekularizam» (odvajanje vjere od praktičnog života).

Iako su krizi morala prethodili mnogi uzroci, ipak su sekularizam i ateizam neposredni uzroci moralne krize koja danas razara ljudska društva. Sekularizam je uništio vjeru, a time i moral, jer je moral produkt vjere. Znači, izmeðu vjere i morala postoji jaka veza i zbog toga mnogi pedagozi i sociolozi ukazuju na čvrst odnos izmeðu vjerskog učenja i prakse. Njihovo zajedničko stajalište je da bez vjere nema stabilnosti, reda i morala u društvu. U vezi sa ovim navest ću izjavu jednog britanskog suca koji je, komentirajući moralni skandal jednog od bivših britanskih ministara, rekao: «Bez vjere nema morala, a bez morala nema zakona. Vjera je jedinstven i neprikosnoven izvor spoznaje šta je dobar, a šta loš moral. Vjera je ta koja čovjeka veže za najuzvišenije ideale kojima čovjek teži i za koje se bori. Vjera brani čovjeka od ličnog egoizma, odvraća ga od zavoðenja njegovih nagona i vlastitih navika, navodi ga na svoje i svojima slične ciljeve i odgaja u njemu zdrav duh koji na svojim osnovama podiže zgradu morala.» (Ulvan, ”Odgoj djece u islamu”, str. 130.)

Takoðer, u vezi s moralom, poznati njemački filozof Kant rekao je: «Morala nema bez tri stvari: postojanja (vjere u) Boga, vječnosti duše i polaganja računa poslije smrti.» (”Odgoj djece u islamu”, str. 130.)

Ovaj sveopći nemoral, koji je zahvatio sve segmente i aspekte života, u islamski svijet i kod nas došao je sa kolonijalističkim osvajanjima i modernizmom. Tada su muslimanska društva pala pod snažan politički, ekonomski, kulturni i ideološki utjecaj ovih sila. I naravno, to nije moglo ne ostaviti velikog traga na samu vjeru i moral.

Vjera, a time i moral su sve više sputavani i gurani ustranu, te se svodili samo na privatnu sferu života (status personalis – lična stvar). Glas vjere je sve više slabio, iščezavale su vrijednosti i vrline, a počele su dominirati strasti, poroci i egoizam. Moral je iščezavao na naučnom, ekonomskom i političkom planu. Nauka je zloupotrijebljena i još se zloupotrebljava radi ostvarenja ekonomskih, političkih i vojnih interesa.

Na ekonomskom planu, gdje je moral odvojen od ekonomije, postala su dozvoljena sva sredstva da bi se konkurent izbacio iz igre i udaljio sa tržišta. Dozvoljeno je da se do bogatstva i kapitala doðe na bilo koji način, pa makar i preko znoja i krvi radnika, jer ekonomija i materijalno bogatstvo su jedno, a moral nešto sasvim drugo.

Na političkom planu sve je dozvoljeno da bi se protivnik slomio i pobijedio. Dozvoljeni su laž, prevara, spletkarenje, varka, jer cilj opravdava sredstvo. Moral je u svijetu politike davno izumro. Obmane i prevare naroda od strane političara, koji svojim lažnim obećanjima obmanjuju  i varaju običan svijet i one koji su ih izabrali, gledajući svoje interese, korist i karijeru, nije ništa drugo do pokazatelj moralne krize u koju su zapali.

Mito i korupcija, koji su rašireni u politici, ekonomiji, sudstvu i drugim državnim institucijama, nisu ništa drugo do odraz moralne krize.

Stanje medija, gdje se javno i otvoreno napada istina, a promovira i pomaže neistina, zlo i nemoral, nije ništa drugo do pokazatelj sveopće krize morala koja je obuhvatila sve segmente društva.

Polje gdje je nemoral posebno došao do izražaja jeste polje seksualnog života. Ovoga smo svi svjedoci, a slikoviti primjeri su svuda oko nas.

Ekspanzija nemorala

S obzirom da je čovjek biće duha i materije, stvorenje dvostruke naravi, u njemu se stalno vodi borba izmeðu dobra i zla, pobožnosti i odanosti strastima. U društvu u kojem preovladava zlo i širi se bez ikakvih prepreka i otpora, odanost strastima nadvladat će pobožnost. Tada dolazi do poremećaja mjerila vrijednosti.

Širenje općeg nemorala u društvu teklo je postupno. U početku se na pojave nemorala i zla gledalo indiferentno i društvo na to nije pozitivno i konstruktivno djelovalo.

Kur'an obavezuje cijelu zajednicu (ummet) da se suprotstavi zlu i da ga suzbija, jer u protivnom cijela zajednica je odgovorna pred Allahom i zaslužuje prokletstvo i kaznu. Uzvišeni Allah je rekao: 

” Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili; jedni druge od zla nisu odvraćali. Ružno li je, zaista, kako su postupali.” (El-Maide, 78 i 79)

U zapadnim društvima moral je postao dobrovoljna kategorija, koja ne potpada pod nadležnost prava. Odnosno, niko nema pravo da nekoga prisili na moralan čin i da ga odvrati od nemoralnog. Nije se stalo samo na nesuzbijanju nemorala, nego se otišlo još dalje. Nemoral se reklamira, afirmira i na njega se podstiče. Najznačajniju ulogu u tome zauzeli su su razni printani i elektronski mediji koji svakodnevno i otvoreno reklamiraju nemoral i druge vrste zla, od kriminala, bluda, alkohola i drugih pošasti današnjice. Ovdje dolazi do izražaja dvoličnost i licemjerstvo «prosperitetnih i civiliziranih» društava koja formalno osuðuju nemoral i savremene pošasti kao što su droga, duhan, alkohol i nemoral, a u isto vrijeme ta se zla proizvode i reklamiraju, javno i otvoreno se prodaju ljudima, a posebno omladini. U ovome ambijentu zle i nemoralne pojave postaju normalne i svijet se na njih navikava. Nakon ovoga uslijedila je još jedna etapa u širenju zla, etapa koja je vrhunac degradacije. To je etapa u kojoj se nemoral legalizira i na neki način nameće ljudima. U nekim zapadnim zemljama homoseksualizam je legaliziran i zakonom odobren. Osnivaju se mnogobrojni centri i klubovi za homoseksualce. Nastranost je otišla do te mjere da su registrovani seksualni odnosi sa sestrom, kćerkom, pa čak i sa majkom.

Trebaju nam moralni i čestiti pojedinci


Za čestito i moralno društvo potrebni su čestiti i moralni pojednici. Prema tome, ako neko društvo želi dobru i svijetlu budućnost u svim segmentima života: političkom, ekonomskom, moralnom i svim drugim, neophodno je da aktivno radi na buðenju vjerske svijesti kod svojih graðana i na njihovom moralnom odgoju, jer bez vjere nema morala. I sam Kur'an dosta više govori o moralnim normama nego o pravnim propisima, jer kur'ansko stanovište je da je za zdrav i pravilan razvoj društva mnogo važnije razviti i učvrstiti vjeru i moral kod ljudi nego donositi pravne odredbe. Pravne odredbe bez morala ne mogu efikasno riješiti probleme društva. Vjerski i moralni odgoj je obaveza, prije svega, porodice, zatim vjerskih ustanova i institucija. Ako uspijemo izgraditi dobroga vjernika i moralnu ličnost, takva osoba će uvijek biti svjesna da će se nekada vratiti svome Gospodaru i da će polagati račun za svoj život i postupke. S tom sviješću, osjećaj odgovornosti ostat će uvijek duboko usaðen u njegovoj duši i on se nikada neće ponašati neodgovorno i nemoralno.

” Zemljotres jačine 4,5 po Richteru pogodio je Bosnu i Hercegovinu u 1:15 sati.Epicentar potresa bio je nekoliko kilometara od Zenice, a kako je objavila stranica koja saopštava o zemljotresima Earthquake.com, zabilježen je na dubini od dva kilometra.Zemljotres se osjetio i u Sarajevu, Tuzli, Banjoj Luci, Bihaću. Nije poznato da li je zemljotres prouzrokovao materijalnu štetu.”  – 28.07.2012. –

Kakav je to narod koga Svemogući Gospodar upozorava na Svoju moć u kasne ramazanske noći ? Kakav je to narod koji se zemljotresom budi na noćni namaz mubarek noći a on ustane pa smišlja pjesme o tom upozorenju ? Kakav je to narod koji je dovio za kišu zbog velikih vrućina u strahu od potpunog uništenja života insana i hajvana, usjeva i biljaka pa kada je Allah spustio svoju milost oni uzvratili odbijanjem posta najodabranijeg mjeseca za čiji ibadet Allah upisuje nagradu i povećava je mnogostruko !?

To je narod koji je duboko ogrezao u grijehu ! To je narod do čijeg srca ne dopiru upozorenja kao što nisu doprla ni ona predhodna. To je narod koji ravnodušno gleda snimke večernjih vijesti u kojima beživotna tijela plutaju po vodi ili ih vade ispod ruševina ili sakupljaju njihov pepeo poslije strašnih požara… Taj narod niti u jednom trenutku ne vidi sebe kao jednog od tih leševa !!!

To je narod koji nije uzeo nikakvu pouku u velikim sušama i toploti koja na džehennemsku vatru podsjeća. To je narod koji se oglušio na riječi Gospodara :

„ Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u izobilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio, dao da iskusi glad i strah. i njih je stigla kazna zato što su nepravedni bili. “(16: 112- 113) 

„ A koliko mo Mi sela i gradova uništili, čiji su stanovnici u životu obijesni bili! Eno domova njihovih, samo su malo poslije njih nastanjeni bili, Mi smo ih naslijedili.“ (El Kasas 59)

To je narod koji je zaboravio ratne ramazane u kojima je u strahu bio, u kome ni krova nad glavom nije imao. To je narod koga je Allah nakon ratnog iskušenja zaštitio i nebrojene blagodati mu dao ali i pored toga taj narod danas sa svojim dojučerašnjim koljačima sklapa rodbinske i ekonomske veze i ide u bračne postelje.

To je narod kome je rahmet (milost) postao stran prema roditeljima i bližnjima a kamo li prema nejakima i onima sa kojima su povezani najčvršćim vezama.

To je narod koji kada bude upozoren, na upozorenje klevetama i potvorama odgovara te se sa upozorenjima izigrava a izigravali su se i mnogi prije njih pa ih je Allah uništavao i ostatke njihovih domova nama kao pouku ostavio.

I oni su se oholili i granicu dozvoljenog prelazili. I njima je dunjaluk bio drag i šejtanovim stopama su koračali. I oni su zamijenili vječno za prolazno i mislili da ih nikakva kazna neće stići. I njima je bilo uzaludno upozoravanje i opominjanje glađu, gubljenjem imetaka…

I oni su bili opominjani gubljenjem ljetine, strašnim vjetrovima, popalavama i vatrom koja ih je sa jednog kraja svijeta na drugi kraj tjerala a tako će biti sve dok se ne pojavi, sasvim iznenada ona vatra koja će ih sakupiti sve na jedno mjesto.

I njima je drhtalo tlo pod nogama ali su se oglušivali i nakon njegovog umirivanja nastavljali sa svojom nepokornošću kao što se danas izruguju oni koji su sinošnji zemljotres dočekali u nekoj od kafana ili pored kompjutera razmjenjivali komentare i smijali se onome što ih je „ prodrmalo “,iako je prije veoma kratkog vremena u toj istoj zemlji Allah pokazao svoju moć i Zemlja je progutala kompletne domove.  Prije veoma kratkog vremena u toj istoj zemlji je jedan od njenih najljepših gradova pod imenom Konjic potpuno je nestao pod vodenom bujicom i ostao kompletan pod vodom do današnjeg dana kao pouka onima koji dolaze iza njih ali danas u tom istom gradu imamo generacije koje ovakva upozorenja dočekuju uz muziku i piće u mubarek noći izrugujući se Allahovoj moći…

Izrugivali su se i oni prije nas ali im je jedne, nenajavljene noći Silni pokazao Svoju silu i naredio zemlji da se rascijepi. Zamijenio ih je drugim narodima kao što u svakom trenutku može da kaže : “Budi“ i da našeg traga nestane !!!

„…jer Allah je bogat a vi ste siromašni. A ako glavu okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti“ (47:38)

“Ono čime vam se prijeti doista će doći i sigurno nećete moći umaći.“

To je narod koji više vjeruje u najave nekih masonskih sekti o datumu „ fatalne katastrofe “ nego u očigledne dokaze i upozorenja Gospodara svih svjetova. To je narod koji je probuđen na noćni namaz u blagoslovljeno vrijeme , na sehur u blagoslovljenoj noći, umjesto prilike za istinsku teobu i novi početak ustao da zbija šale.  Kakav je to narod ??? Kakva je to omladina koja tvrdi da je razumom obdarena i hvali se prestižnim diplomama a tako malo mozga imaju i tako malo razmišljaju !!!

U narednom ajetu se krije opis tog naroda, upozorenje i izlaz iz situacije u kojoj se nalazi pa neka to bude poruka za razmišljanje onih koji su zaista razumom obdareni !!!

„ Njih smijeniše naraštaji koji namaz napustiše i za požudama pođoše .Oni će propast susresti izuzev onih koji su se pokajali i vjerovali i dobro činili njima se nikakva nepravda neće učiniti. Oni će u Džennet ući. “ (Merjem 59.,60.,)


Nađa Dizdarević – sebil.eu –
” Zemljotres jačine 4,5 po Richteru pogodio je Bosnu i Hercegovinu u 1:15 sati.Epicentar potresa bio je nekoliko kilometara od Zenice, a kako je objavila stranica koja saopštava o zemljotresima Earthquake.com, zabilježen je na dubini od dva kilometra.Zemljotres se osjetio i u Sarajevu, Tuzli, Banjoj Luci, Bihaću. Nije poznato da li je zemljotres prouzrokovao materijalnu štetu.”  – 28.07.2012. –

Kakav je to narod koga Svemogući Gospodar upozorava na Svoju moć u kasne ramazanske noći ? Kakav je to narod koji se zemljotresom budi na noćni namaz mubarek noći a on ustane pa smišlja pjesme o tom upozorenju ? Kakav je to narod koji je dovio za kišu zbog velikih vrućina u strahu od potpunog uništenja života insana i hajvana, usjeva i biljaka pa kada je Allah spustio svoju milost oni uzvratili odbijanjem posta najodabranijeg mjeseca za čiji ibadet Allah upisuje nagradu i povećava je mnogostruko !?

To je narod koji je duboko ogrezao u grijehu ! To je narod do čijeg srca ne dopiru upozorenja kao što nisu doprla ni ona predhodna. To je narod koji ravnodušno gleda snimke večernjih vijesti u kojima beživotna tijela plutaju po vodi ili ih vade ispod ruševina ili sakupljaju njihov pepeo poslije strašnih požara… Taj narod niti u jednom trenutku ne vidi sebe kao jednog od tih leševa !!!

To je narod koji nije uzeo nikakvu pouku u velikim sušama i toploti koja na džehennemsku vatru podsjeća. To je narod koji se oglušio na riječi Gospodara :

„ Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u izobilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio, dao da iskusi glad i strah. i njih je stigla kazna zato što su nepravedni bili. “(16: 112- 113) 

„ A koliko mo Mi sela i gradova uništili, čiji su stanovnici u životu obijesni bili! Eno domova njihovih, samo su malo poslije njih nastanjeni bili, Mi smo ih naslijedili.“ (El Kasas 59)

To je narod koji je zaboravio ratne ramazane u kojima je u strahu bio, u kome ni krova nad glavom nije imao. To je narod koga je Allah nakon ratnog iskušenja zaštitio i nebrojene blagodati mu dao ali i pored toga taj narod danas sa svojim dojučerašnjim koljačima sklapa rodbinske i ekonomske veze i ide u bračne postelje.

To je narod kome je rahmet (milost) postao stran prema roditeljima i bližnjima a kamo li prema nejakima i onima sa kojima su povezani najčvršćim vezama.

To je narod koji kada bude upozoren, na upozorenje klevetama i potvorama odgovara te se sa upozorenjima izigrava a izigravali su se i mnogi prije njih pa ih je Allah uništavao i ostatke njihovih domova nama kao pouku ostavio.

I oni su se oholili i granicu dozvoljenog prelazili. I njima je dunjaluk bio drag i šejtanovim stopama su koračali. I oni su zamijenili vječno za prolazno i mislili da ih nikakva kazna neće stići. I njima je bilo uzaludno upozoravanje i opominjanje glađu, gubljenjem imetaka…

I oni su bili opominjani gubljenjem ljetine, strašnim vjetrovima, popalavama i vatrom koja ih je sa jednog kraja svijeta na drugi kraj tjerala a tako će biti sve dok se ne pojavi, sasvim iznenada ona vatra koja će ih sakupiti sve na jedno mjesto.

I njima je drhtalo tlo pod nogama ali su se oglušivali i nakon njegovog umirivanja nastavljali sa svojom nepokornošću kao što se danas izruguju oni koji su sinošnji zemljotres dočekali u nekoj od kafana ili pored kompjutera razmjenjivali komentare i smijali se onome što ih je „ prodrmalo “,iako je prije veoma kratkog vremena u toj istoj zemlji Allah pokazao svoju moć i Zemlja je progutala kompletne domove.  Prije veoma kratkog vremena u toj istoj zemlji je jedan od njenih najljepših gradova pod imenom Konjic potpuno je nestao pod vodenom bujicom i ostao kompletan pod vodom do današnjeg dana kao pouka onima koji dolaze iza njih ali danas u tom istom gradu imamo generacije koje ovakva upozorenja dočekuju uz muziku i piće u mubarek noći izrugujući se Allahovoj moći…

Izrugivali su se i oni prije nas ali im je jedne, nenajavljene noći Silni pokazao Svoju silu i naredio zemlji da se rascijepi. Zamijenio ih je drugim narodima kao što u svakom trenutku može da kaže : “Budi“ i da našeg traga nestane !!!

„…jer Allah je bogat a vi ste siromašni. A ako glavu okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti“ (47:38)

“Ono čime vam se prijeti doista će doći i sigurno nećete moći umaći.“

To je narod koji više vjeruje u najave nekih masonskih sekti o datumu „ fatalne katastrofe “ nego u očigledne dokaze i upozorenja Gospodara svih svjetova. To je narod koji je probuđen na noćni namaz u blagoslovljeno vrijeme , na sehur u blagoslovljenoj noći, umjesto prilike za istinsku teobu i novi početak ustao da zbija šale.  Kakav je to narod ??? Kakva je to omladina koja tvrdi da je razumom obdarena i hvali se prestižnim diplomama a tako malo mozga imaju i tako malo razmišljaju !!!

U narednom ajetu se krije opis tog naroda, upozorenje i izlaz iz situacije u kojoj se nalazi pa neka to bude poruka za razmišljanje onih koji su zaista razumom obdareni !!!

„ Njih smijeniše naraštaji koji namaz napustiše i za požudama pođoše .Oni će propast susresti izuzev onih koji su se pokajali i vjerovali i dobro činili njima se nikakva nepravda neće učiniti. Oni će u Džennet ući. “ (Merjem 59.,60.,)


Nađa Dizdarević – sebil.eu –