Ako je čovjek ustrajan u griješenju, a blagodati mu traju i izobilje je kontinuirano, onda je to istidradž, iskušenje koje mu Allah, subhanehu ve te’ala, daje da bi mu kazna bila teža i odgovornost veća. Znači, istidradž je postepena kazna – iskušenje koje ga još više uvlači u propast, a biva njegovom zaslugom. Imam Ahmed prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Kada vidiš kako Allah, subhanehu ve te’ala, daje Svom robu – griješniku – dobro dunjaluka, znaj da je to istidradž (postepena kušnja).”

Oni koji su nepokorni Allahu, subhanehu ve te’ala, nastavljaju da i dalje griješe i time još dublje zapadaju u istidradž. Oni misle da ih je Allah, subhanehu ve te’ala, obasuo bogatstvom i izobljem jer je On zadovoljan sa njima, uprkos njihovim nedjelima. Oni koji su pokorni Allahu, subhanehu ve te’ala, znaju da moraju slijediti stope Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i da se moraju čvrsto držati Allahova užeta kako bi postigli stanje sreće na ovom svijetu (dunjaluku) i na budućem svijetu (ahiretu). Ipak, i vjernici su ponekad sumnjičavi.

Zašto se ljudima, koji redovno klanjaju pet dnevnih namaza, ustaju u sred noći na tehedždžud (noćni namaz), poste cijeli ramazan, daju zekat, udjeljuju sadaku i žive jednostavan život, dešavaju loše stvari? Mnogi od njih prolaze kroz razne životne teškoće. A zašto neki ljudi, koji nikada ne klanjaju i ne poste, žive život u prosperitetu i izobilju (bar prividno)? Oni posjeduju luksuzne kuće, voze skupocjene automobile i imaju mnogo novca na svojim bankovnim računima.

Ako ih upitamo da li se boje smrti, oni nam podrugljivo odgovaraju: “I drugi ljudi će umrijeti. Ako odemo u pakao, nećemo biti sami. Pa šta?!” Stvarno su arogantni…

Iako je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, uzdignut do Allahovog prijestola (Arša) gdje se susreo sa Allahom, subhanehu ve te’ala, on nikada nije bio arogantan u svom životu. Poslaniku Sulejmanu, alejhis-selam, je data velika moć i vlast nad vidljivim i nevidljivim stvorenjima, ali on nikada nije bio arogantan. Poslanik Jusuf, alejhis-selam, je prema nekim predajama bio najljepši čovjek koji je ikada stvoren, poslanik Davud, alejhis-selam, je imao anđeoski glas, ali ni oni nikada nisu imali ni zrno oholosti u svojim srcima. Oni su svi za vrijeme namaza, često u suzama, ponizno padali ničice pred Allahom, subhanehu ve te’ala.

Ljudi u istidradžu su ljudi koji su zaboravili na svoju slabašnost, nastavljaju da uživaju u grijesima i misle da ih Allah, subhanehu ve te’ala, i dalje voli. Oni sa prezirom gledaju na ljude koji praktikuju vjeru, te kažu: “Oni (vjernici) redovno idu u džamiju da klanjaju namaze, ali ne mogu sebi da priušte čak ni bicikl, a mi idemo u noćne klubove vozeći naše skupocjene automobile. Nema potrebe da se praktikuje vjera. Kada bi ljudi znatno umanjili vrijeme koje provode u ibadetu, tada bi i oni mogli postati bogati kao mi.”

U stvarnosti, Allah, subhanehu ve te’ala, daje bogatstvo takvim ljudima kako bi ih uništio.
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada Allah, subhanehu ve te’ala, ima namjeru da uništi termita, On mu daje krila da poleti.” (Kitab Nasaibul-Ibad)

Termiti žive u zemljištu ili u drvetu jer nemaju krila. Međutim, kada Allah, subhanehu ve te’ala, želi da okonča njihove živote, On im daje krila, pa se oni tada pretvore u krilate termite. Nakon što su dobili blagoslov (krila), krilati termiti će poletjeti i pokušati da prkose vatri kružeći oko nje, i izgorjeće u njoj. Isto tako, kada ljudi steknu bogatstvo, oni će pokušati da prkose Allahu, subhanehu ve te’ala.

Uzmimo za primjer faraona. Bio je neizmjerno bogat i nikada nije bio bolestan jer ga je Allah, subhanehu ve te’ala, blagoslovio dobrim zdravljem. Drugi ljudi su bili bolesni i umirali su, ali faraon još uvijek nije pokazivao bilo kakve znake da će umrijeti, sve dok ga nije obuzeo osjećaj arogancije i dok nije počeo da tvrdi da je Bog. Stoga ga je Allah, subhanehu ve te’ala, uništio tim “blagoslovima”.

Kralj Babilona, Nemrud (Nabukodonosor), je pokušao da spali poslanika Ibrahima, alejhis-selam, koji je bio halilullah – Allahov prijatelj. Allah, subhanehu ve te’ala, je podario Nemrudu veliko kraljevstvo, ali ga je to učinilo uobraženijim i oholijim, pa je zbog toga umro na ponižavajući način, tako što mu je jedan od komaraca ušao kroz nozdrvu i dospjeo do mozga.

Karun je bio najbogatiji čovjek svih vremena. Imao je toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. Na kraju je zemlja progutala i njega i njegovo bogatstvo jer je postao razuzdan, arogantan i nezahvalan Allahu Uzvišenom na onome što mu je On dao.

Dakle, ako smo bogati, ne dozvolimo da nas oholost obuzme i da mislimo da nam je Allah, subhanehu ve te’ala, podario bogatstvo iz Njegove ljubavi prema nama. Karun je bio veoma bogat, ali je na kraju bijedno završio.

Kada sve dobro ispitamo i ako o svemu dobro razmislimo, naći ćemo odgovore na sva pitanja koja se vrzmaju po našim glavama: Kako se ljudi, koji su nepokorni Allahu, subhanehu ve te’ala, mogu osjećati srećnim i pobjedonosnim? Zašto ljudi, koji poriču Allaha, subhanehu ve te’ala, mogu imati udoban i prosperitetan život? Odgovor je: Allah, subhanehu ve te’ala, im je podario ugodan i prosperitetan život ne zato što je zadovoljan sa njima i što ih voli, već da bi ih uništio jer su postali oholi i nezahvalni. U čemu je smisao života čiji cilj nije postizanje Allahovog zadovoljstva?

Ako vidimo bogate ljude koji praktikuju vjeru i odvoze se skupocjenim automobilima do džamija, ne smijemo reći da je to istidradž. Ako vidimo da je naš prijatelj dobio unapređenje na poslu, ne smijemo reći da je to istidradž. Ljudi koji su stekli svoje bogatstvo na legitiman način i koji troše ono što pretekne njihove potrebe radi Allaha, subhanehu ve te’ala, nisu u istidradžu.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Sadaka ne umanjuje imetak.” (Muslim)

Ovo se odnosi i na vjernike i na nevjernike. Sve što više udjeljujemo od našeg imetka u svrhu sadake, Allah, subhanehu ve te'ala, će nam dati veću nafaku (rizk). [Napomena: Pojam nafake (rizka) je sveobuhvatan. U nafaku ne spada samo materijalno bogatstvo, već i sve ostalo što je korisno za ljude: dobro zdravlje, srećan brak, život bez stresa, itd.] Kada Allah, subhanehu ve te'ala, da nafaku nemuslimanima koji su velikodušni i nisu arogantni, onda to nije istidradž. Allah, subhanehu ve te'ala, ih nagrađuje za njihova dobra djela na ovome svijetu. Međutim, pošto oni ne vjeruju u Allaha, subhanehu ve te'ala, neće imati koristi od toga i na onome svijetu.

Ako želimo da imamo bezbjedan život, onda treba da živimo po određenim principima. Svrha života je da tragamo za Allahovim zadovoljstvom. Kako možemo prepoznati blagoslovljenu opskrbu (berićet nafaku)? Osoba zna da je opskrba blagoslovljena ako iskazuje zahvalnost Allahu, subhanehu ve te’ala, na Njegovim poklonima. Ako ih osoba koristi na pravi način, u hairli svrhe, i ako u tom procesu postaje još bolji vjernik, onda su ti pokloni blagoslovljeni jer ih je Allah, subhanehu ve te’ala, podario Svom robu iz Svoje ljubavi i zadovoljstva prema njemu. Ako je svrha našeg života da tragamo za Allahovim zadovoljstvom, onda ćemo bez sumnje biti bezbjedni na ovom i na budućem svijetu.

A sada da završimo ovaj tekst dovom koja je veoma dobro poznata:

O Allahu, Ti si moj cilj, a Tvoje zadovoljstvo je ono za čim tragam!

Liječenje od grijeha

Posted: 10 Januara, 2014 in Akida

Robovi imaju stvari koje ih spašavaju od propasti i zločina. Kada ih nedaće snađu i spase od dolaska kazni prije nego što one dođu. Te spasonosne stvari razlog su sreće i na dunjaluku i na Ahiretu, a od njih su:
1. Iskreno pokajanje i traženje oprosta za sve grijehe, velike i male. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta:
‘’I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.’’ (En-Nur 31)

‘’O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo, na Dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno sa njim vjerovali; svjetlo njihovo će ići ispred njih i njihove desne strane. “Gospodaru naš,” – govoriće oni – “učini potpunim svjetlo naše i oprosti nam jer Ti, doista, sve možeš.” (Et-Tahrim 8)

‘’Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” (Zumer 53)
Allah je pohvalio one koji se žurno nastoje se pokajati. 
 
‘’I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.’’ (Ali Imran 135)

‘’Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini,i koji zatim na Pravome putu istraje.”(TaHa 82)
Pokajanje ima mnoge koristi koje pokajnik zadobija, a evo nekih za primjer:
a) Allahova ljubav prema pokajnicima. – ‘’Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.’’ (El-Beqara 222)
b) Allahova radost pokajanju Njegovog roba. Od Enesa, radijAllahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah se više raduje pokajanju Svoga roba kada Mu se kaje, nego kada jedan od vas bude na svojoj jahalici u pustinji, pa mu jahalica pobjegne a na njoj mu budu hrana i voda. Potom izgubi nadu u nju i dođe pod drvo i legne u njegov hlad, a izgubio je već nadu u povratak jahalice. Dok on tako leži kada se najedanput jahalica nađe kod njega stojeći. On je uzme za povodac, a zatim od ogromne radosti kaže: Allahu, ti si moj rob a ja sam tvoj gospodar. Pogriješio je iz velike radosti.“ (Buhari, Muslim)
c) Allah, Azze ve Dželle, zamjenjuje loša djela dobrim djelima. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: ‘’I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; – a ko to radi, iskusiće kaznu, patnja će mu na onome svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.’’ (El-Furqan 68-70)
d) Iskreno pokajanje od svih grijeha uvodi pokajnika u Džennet. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: ‘’O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći uveo, na Dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno s njim vjerovali, svjetlo njihovo će ići ispred njih i njihove desne strane. ”Gospodaru naš, – govoriće oni – učini potpunim svjetlo naše i oprosti nam jer Ti, doista, sve možeš.’’ (Et Tahrim, 8)
Pokajanje ima uslove i temelje bez kojih neće biti primljeno, a oni su:
1. Prestanak i ostavljanje činjenja grijeha
2. Čvrsta odluka da se više nikada neće vratiti tom grijehu
3. Pokajanje za činjenje tog grijeha
4. Ako je grijeh vezan za pravo kakvog čovjeka onda ima četvrti uslov, a to je da se griješnik riješi toga prava tj., da povrati ono što mu ne pripada.
 
Pokajanje neće korisiti kada duša dođe do grkljana ili kada sunce izađe sa zapada.
2. Bogobojaznost u tajnosti i javnosti. A to je da rob postupa prema pokornosti Allahu, Azze ve Dželle, uz svjetlo od Allaha a nadajući se Njegovoj nagradi, i da ostavi nepokornost Allahu uz svjetlo od Allaha bojeći se Njegove kazne, kada između onoga čega se plaši od svoga Gospodara u vidu Njegove srdžbe i kazne napravi zaštitu koja će ga čuvati.
3. Naređivanje dobra i odvraćanje od zla. ‘’I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići.’’ (Ali Imran 104) Vjerodostojno se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, ili ćete naređivati dobro i zabranjivati zlo ili samo što Allah na vas ne pošalje kaznu od Njega, a zatim ćete Ga dozivati a On se neće odazvati.“ (Tirmizi, Ahmed) ‘’I kada zaboraviše ono čime su bili opominjani, Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvraćali, a teškom kaznom kaznismo griješnike, zato što su stalno u grijehu bili. ‘’ (El-E’araf, 165)
4. Povođenje za Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u svim uvjerenjima, izrekama i djelima.
5. Upućivanje dove, traženje utočišta kod Allaha.
a) Dova je jedan od najvećih povoda za odbacivanje neugodnosti i postizanje traženog. Međutim, rezultat dove može zakasniti, ili da dova bude sama po sebi slaba, tako da je Allah ne voli zato što u sebi sadrži neprijateljstvo, ili zbog slabosti srca i njegove ne predanosti Allahu, . Ili zbog nastupanja zapreke primanja dove, kao što je jedenje harama, nepravda, prekrivanje srca grijesima, ovladavanje nemara, igre i zabave. Ili radi neispunjavanja uslova primljene dove.
b) Dova je jedan od najkorisnijih lijekova. Ona je neprijatelj iskušenja i nedaća. Bori se protiv njega, i liječi ga i sprječava njegova nastupanja, i olakšava ga kada dođe. Dova je oružje vjernika.
c) Tri su stanja dove sa iskušenjem:
– da dova bude jača od iskušenja, pa ga odstrani
– da bude slabija od iskušenja, pa iskušenje bude jače, i rob bude njime pogođen, ali će i tada olakšati iskušenje i nedaću, iako je dova slaba
– da dođe do borbe između njih i oboje se međusobno spriječe
Od Ibn Omera, radijAllahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dova koristi za ono što je nastupilo, a i ono što nije nastupilo. Zato se, Allahovi robovi, držite dove!“ (Ahmed, Hakim)
Od Selmana, radijAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Određenje ne može ništa odbiti osim dova, a dužinu života produžava samo dobroćinstvo.“ (Tirmizi)
d) Ustrajavanje u dovi jedan je od najkorisnijih lijekova. Iskreni musliman pristupa dovi i stalno je upućuje. Ponavlja je u vremenima kada se ona prima. Ovo je jedan od najvećih razloga koji je potreban za uslišavanje dove.
e) Mahane dove. Dova ima svoje nedostatke koji sprječavaju nastupanje njenih tragova, kao npr., da rob ubrzava ili smatra usporenim uslišavanje dove, pa tako se razočara i ostavi dovu. On je poput onoga koji posije sjeme ili zasadi voćku pa je onda održava i napaja. Kada mu se čini previše sporim da će ono u potpunosti izrasti ostavi ga i zanemari.
f) Vremena u kojima se dova uslišava su važna, a onaj koji upućuje dovu mora paziti da njegova dova bude u tim vremenima. Od tih vremena su zadnja trećina noći. Prilikom ezana, između ezana i ikameta, iza propisanih namaza, prilikom penjanja imama petkom na minber sve dok se ne završi džuma namaz, zadnji sahat poslije ikindije petkom. Kada srce bude prisutno u ovim vremenima, bude skrušeno i predano pred Gospodarom, te ponizno, okrene se ka Kibli, bude čist (pod abdestom) podigne ruke, započne sa zahvalom Allahu, a zatim donese salavat na Muhamemda, sallallahu alejhi ve sellem, Njegovog roba i poslanika, a zatim prije svoje potrebe pokaje se i zatraži oprost, preda se Allahu i bude ustrajan u u moljenju, bude Ga molio Njegovim lijepim imenima i svojstvima, Njegovom jednoćom, i prije donošenja dove udijeli sadaku, ovakva dova gotovo nikada neće biti odbijena.
g) Ono što rob moli svoga Gospodara. Nema sumnje da rob moli svoga Gospodara za sve ono za čime je u potrebi u pogledu njegove Vjere i dunjaluka, jer su sve riznice u Njegovoj ruci. Njega, Azze ve Dželle, niko ne može spriječiti u onome što da, niti iko može dati ono što Allah spriječi. Allah, Azze ve Dželle, voli da bude moljen. Rob ga moli za sve za čime je u potrebi, pa čak i za kaiševe na svojoj obući. Rob treba posvetiti krajnju pažnju važnim i velikim stvarima u kojima je istinska sreća, a od njih je devet sljedećih stvari:
1. Moliti Allaha za Uputu i ispravnost
2. Moliti Allaha za oprost svih grijeha
3. Moliti Allaha za Džennet i utjecati Mu se od Vatre
4. Moliti Allaha za oprost i spas na dunjaluku i Ahiretu
5. Moliti Allaha za čvrstinu i postojanost u Njegovoj Vjeri
6. Moliti Allaha za lijep ishod i na dunjaluku i na Ahiretu
7. Moliti Allaha za stalnu blagodat i utjecati Mu se od njenog prestanka
8. Utjecati se Allahu od teškog iskušenja, uzastopne nesreće i lošeg određenja i zluradosti neprijatelja
9. Moliti Allaha za ispravnost Vjere i na dunjaluku i na Ahiretu
Molim Allaha da ovo djelo učini iskrenim radi Njegovog lica, da mi ono bude od koristi i u mome životu i poslije smrti. Da okoristi njime svakoga ko dođe do njega. Allah je Taj najbolji koji se može moliti i Najčasniji od kojeg se može nadati. On je dovoljan i divan je On pomagač.
Neka je salavat, selam i bereket na Njegovog roba i poslanika i odabranika između svih stvorenja našeg Vjerovjesnika, vođu i uzora, Muhammeda sina Abdullahovog, na njegovu časnu porodicu i sve ashabe, te one koji ih slijede po dobru do Sudnjega dana.
Autor: Dr. Seid El Kahtani

Posljedice grijeha po društvo

Posted: 10 Januara, 2014 in Akida

Grijesi imaju ogroman uticaj na društvo i narode, a evo nekih primjera za to:
50. Propast naroda zbog grijeha. Nema sumnje da sve štete na dunjaluku i Ahiretu nastaju zbog grijeha. Šta je to drugo do grijeh, izvelo Adema i Havu iz Dženneta, Kuće naslade, blagodati, ljepote, radosti u kuću boli, tuge i nedaća.
Šta je Iblisa izvelo i istjeralo iz nebeskog carstva? Ostao je proklet, njegova nutrina i vanjština su iskrivljene. Njegov oblik je postao najružniji. Njegova nutrina je daleko ružnija od njegovog izgleda. Blizina mu je zamijenjena daljinom, milost prokletstvom, ljepota ružnoćom, Džennet Vatrom koja se potpaljuje, a iman kufrom.
Šta je to potopilo sve stanovnike zemlje, tako da je voda preplavila vrhove brda? Šta je to odredilo vjetar nad Adovim narodom sve dok ih taj vjetar nije pobacao mrtve po zemlji, kao da su šuplji palmini trupovi, uništavajući sve iznad čega je prošao, njihove kuće, usjeve i životinje. Tako su postali pouka za narode sve do Sudnjeg dana.
Ko je poslao narodu Semud krik tako da su se njihova srca presjekla i sve do jednog pomrli? Ko je podigao naselja Lutovog naroda tako da su meleki čuli lajanje njihovih pasa, a zatim ih je prevrnuo, pa ono što je bilo gore ostalo je dolje. Sve ih je uništio, a zatim je dao da budu kamenovani sa neba koji im je kao kiša padao. Objedinio im je kazne kao nijednom drugom narodu. Njihovoj braći pripada slična kazna, a ona od nepravednih nije daleko. Šta je to Šuajbovom narodu poslalo oblak patnje poput hlada, a kada je oblak došao iznad njihovih glava zasuo ih je žestokom vatrom.
Šta je to potopilo Faraona i njegov narod u moru. Zatim su njihove duše prebačene u Džehennem, tijela su za potop, a duše za spaljivanje. Šta je to Karuna, njegovu kuću imetak i porodicu utjeralo u zemlju? Šta je to uništilo generacije poslije Nuha različitim kaznama i potpunim uništenjima? Šta je to uništilo narod čovjeka iz sure ‘Jasin’ sa jednim krikom tako da su svi ostali ukočeni? Nema sumnje da sve što ih je snašlo i uništilo da su to njihovi grijesi.
51. Uklanjanje balgodati. Grijesi uklanjaju blagodati sa svim njihovim vrstama. Zahvala Allahu na blagodatima povećava blagodati. Uzvišeni kaže: ‘’I kad je Gospodar vaš objavio: ’Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti’.’’ (Ibrahim 7)
Allahove blagodati prema Njegovim robovima su mnogobrojne i ne mogu se pobrojati. – ‘’Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati, – Allah, uistinu, prašta i samilostan je.’’ (En-Nahl 18) ‘’I daje vam svega onoga što od Njega išćete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali – Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.’’ (Ibrahim, 34)
Od ovih blagodati navest ćemo neke za primjer a ne da bi ih sve pobrojali:
a) Blagodat imana, a to je apsolutno najveća blagodat , b) Blagodat imetka i halal opskrbe, c) Blagodat djece, d) Blagodat sigurnosti u mjestima stanovanja, e) Blagodat zdravlja tijela
Ove blagodati a i druge povećavaju se zahvalom, a umanjuju se ili nestaju ili u njima nema bereketa robu ako čini grijehe i nepokornost i ako se udaljava od Allaha, Azze ve Dželle. – ‘’Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.’’ (Eš-Šura 30)
52. Nastupanje općih uništavajućih kazni, a od njih su:
1. Pojava kuge i epidemija
2. Pojava bolesti kojih nije bilo u prošlim generacijama
3. Nastupanje oskudice, teške opskrbe i nepravedne vlasti
4. Uskraćivanje kiše, a da nije životinja ne bi ni padala
5. Nadmoć neprijatelja. Allah dadne da svoju silu međusobno iskale
Od Abdullaha ibn Omera, radijAllahu anhu, prenosi se da je rekao:„Došao nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: „Skupino muhadžira, kada budete iskušani sa pet stvari, a utječem se Allahu da ih doživite: Neće se pojaviti razvrat u jednom narodu pa ga oni budu javno činili, a da se među njima neće pojaviti epidemije i bolesti kojih nije bilo među njihovim prethodnim generacijama. Neće zakidati na kantaru i vagi, a da neće doživjeti suše, manjak opskrbe i nepravdu vlasti. Neće uskratiti zekat na svoje imetke, a da im se neće uskratiti kiša sa neba, a da nije životinja ne bi ni padala. Neće narušiti ugovor sa Allahom i Njegovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a da im Allah neće nametnuti neprijatelja mimo njih i da neće uzeti dio onoga što im je rukama. Neće njihove vođe izbjegavati suđenje po Allahovoj vjeri i mijenjati ono što je Allah objavio, a da Allah neće dati da međusobno iskale svoju silu.“ (Ibn Madže, Hakim) Ovo su znakovi Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva. Ovo je zadesilo one koji su zapali u ove grijehe. Molimo Allaha za spas.
53. Nastupanje poraza i to je jedan od povoda nepokornosti udaljavanja od Allahove Vjere, kao što je jedan od povoda pomoći, pokornost i predanost Allahu, Azze ve Dželle. ‘’O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite. I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih. I ne budite kao oni koji su, da se pokažu svijetu, nadmeno iz grada svoga izišli da bi od Allahova puta odvraćali. A Allah dobro zna ono što oni rade.’’ (El-Enfal 45-47) ‘’I prije tebe smo poslanike narodima njihovim slali i oni su im prave dokaze donosili, pa smo one koji su griješili kažnjavali – a dužnost Nam je bila vjernike pomoći.’’ (Rum 47) ‘’A Allah će sigurno pomoći one koji Vjeru Njegovu pomažu – ta Allah je zaista Moćan i Silan.’’ (El-Hadž 40) ‘’O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti. A onima koji ne vjeruju – propast njima! On neće djela njihova prihvatiti.’’ (Muhammed 7-8) Pridržavanje ovih povoda jedan je od najvećih razloga pobjede, a njihovo ostavljanje jedan od razloga nastupanja poraza i propasti i na dunjaluku i na Ahiretu.
54. Grijesi su nasljeđe nepravednih naroda. Neka se musliman čuva da ne naslijedi grijehe od nepravednih. Homoseksualizam je nasljeđe Lutovog naroda. Uzimanja prava sa povećanjem a isplaćivanje sa pomanjkanjem nasljeđe je Šuajbovog naroda. Veličanje na zemlji putem pravljenja nereda nasljeđe je Faraonovog naroda. Oholost i iskaljivanje sile naslijeđe je Hudovog naroda i dr.. Griješnik oblači odjeću ovih naroda, a oni su Allahovi, Azze ve Dželle, neprijatelji.
55. Grijesi su razlog za patnju u kaburu, patnju na Sudnjem danu, patnju u Vatri, a Allahu, Azze ve Dželle, se utječemo od toga.
Autor: Dr. Seid El Kahtani

Nema sumnje da djela padaju pod uticaj grijeha u nekim okolnostima, a od toga je sljedeće:
48. Od Sevbana, radijAllahu anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Sigurno znam ljude iz moga Ummeta koji će doći na Sudnji dan sa dobrim djelima poput brda bijele tihame, pa će ih Allah, Azze ve Dželle, u prah pretvoriti i raspršiti.“ Sevban, radijAllahu anhu, je rekao: „Allahov Poslaniče, opiši nam ih i pojasni nam da ne budemo od njih, a mi to ne znamo.“ Rekao je, sallallahu alejhi ve sellem,: „Oni su vaša braća, vaše kože. Klanjaju ko što i vi klanjate noću, ali su oni ljudi koji kada se osame sa Allahovim zabranama, prekrše ih.“ (Ibn Madže) Kažem: Možda su ovi dozvolili ove zabrane ili počinili djela koja ih izvode iz Islama, ili će imati protivnike kojima će se prebaciti sva ova dobra djela. Allah, Azze ve Dželle, najbolje zna.
49. Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Znate li ko je gubitnik?“ Odgovorili su: „Gubitnik je onaj koji nema ni dirhema ni imetka.“ Pa je rekao, sallallahu alejhi ve sellem,: „Gubitnik iz mog Ummeta je onaj koji dođe na Sudnji dan sa namazom, postom i zekatom, ali je vrijeđao ovoga, optužio za blud onoga, uzurpirao imetak onoga, prosuo krv toga, udario ovoga. Zatim će se njima davati od njegovih dobrih djela, a kada nestane njegovih dobrih djela prije nego što mu se presudi uzet će se njihova loša djela i njemu prebaciti, a zatim će biti bačen u Vatru.“ (Muslim)
Autor: Dr. Seid El Kahtani