OSOBINE VJERNIKA

Posted: 9 Januara, 2014 in Akida

Vjernici imaju prefinjene osobine i velika djela. Allah , Azze ve Dželle, ih je opisao i iznio pohvalu o njima. Od ovih osobina koje se mogu navesti za primjer a ne da bi se sve pobrojale, su:
 
 „ I pokoravajte se Allahu i Poslaniku, ako ste pravi vjernici. Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.“ (Enfal, 1-2)
U ovim ajetima su iznešene velike osobine vjernika:
1. Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem
2. Bojazan i strah od Allaha, Azze ve Dželle
3. Povećavanje imana prilikom slušanja Kur’ana i njihovo pomno razmišljanje o njemu
4. Pouzdanje i oslanjanje na Allaha , Azze ve Dželle, uz izvršavanje potrebnih povoda
5. Obavljanje namaza, farzova i nafila sa vanjskim i unutrašnjim djelima (djela srca i tjelesnih udova)
6. Obavezno trošenje poput zekata, iskupa, trošenje na one koje je dužnost skrbiti, sadaka na putu dobra

Drugo: Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: 

 
„A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima, traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. Allah je doista Silan i Mudar.“ (Et-Tevbe, 71)
U ovom ajetu su velike osobine kojima su se vjernici okitili, a one su:
1. Prijateljstvo, ljubav i pomaganje vjernika
2. Naređivanje dobra, a dobro je sveobuhvatan naziv za sve ono što je poznato kao lijepo i ispravno, u vidu ispravnog vjerovanja, dobrih djela i pohvalnih moralnih osobina
3. Zabrana zla, a ono predstavlja sve što je u suprotnosti i oprečnosti dobru u vidu neispravnog vjerovanja, prljavih djela i pokuđenih moralnih osobina
4. Obavljanje namaza sa vanjskim i unutrašnjim djelima, bilo da je riječ o farzu i nafili
5. Davanje zekata onome kome pripada tj. za osam različitih kategorija
6. Pokoravanje Allahu, Azze ve Dželle, i Njegovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i pridržavanje toga u svim okolnostima
Treće: Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: 
 
„Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati, oni će se na Allahovom putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu i Indžili i Kur’anu, a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s njim ugovorili, i to je veliki uspjeh.“ (Et-Tevbe, 111)
„Oni se kaju, i Njemu ibadet čine, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih propisa se pridržavaju. A vjernike obraduj.“ (Et-Tevbe, 112)
 
Iz ova dva ajeta se jasno očituju velike osobine onih, koji u svojim srcima nose vjerovanje, a to je na sljedeći način:
1. Pokajanje od svih grijeha i pridržavanje pokajanja u svim vremenima
2. Obožavanje Allaha, Azze ve Dželle, izvršavanjem svih obaveza, pohvalnih djela i udaljavanje od svih zabrana i pokuđenosti u svakom vremenu. Tako će rob postati pobožnjak
3. Zahvala Allahu u izobilju i oskudici i iznošenje njegovih pohvalnih osobina u pogledu blagodati, priznanje očitih i skrivenih blagodati
4. Putovanje radi traženja znanja, hadždža i umre, džihada, održavanja rodbinskih odnosa i sl., kao i Šerijatom utemeljeni dobrovoljni post
5. Mnogostruko obavljanje namaza,koji sadrži pregibanje i sedždu.
6. Naređivanje dobra, a u njega spadaju sva obavezna i pohvlana djela
7. Zabranjivanje zla, a u njega spada sve ono što su Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranili
8. Naučavanje granica koje je Allah objavio Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, te svih naredbi, zabrana i propisa koji u to spadaju ili ne. Pridržavanje toga podrazumijeva činjenje jednih a ostavljanje drugih djela
Četvrto: Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: 
 
„Ono što žele vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju. A oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju, i koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju, oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet nasljediti, oni će u njemu vječno boraviti.“ (El-Muminun, 1-11)

Ove osobine u ovima ajetima su sljedeće:

1. Skrušenost u namazu, prisutnost srca pred Allahom, Azze ve Dželle, tokom namaza
2. Udaljavanje od besmislica u kojima nema dobra. Onaj ko se udaljava od besmislica, udaljava se i od zabranjenog prema prioritetu
3. Izdvajanje zekata na imetak i pročišćenje duše od prljavih moralnih osobina i to njihovim izbjegavanjem
4. Čuvanje spolnih organa od zinaluka i izbjegavanje povoda za to, kao što je pogled, osamljivanje i dodir
5. Čuvanje povjerenih stvari, svejedno odnosilo se na Allahova prava ili prava Njegovih robova. Ajet je generalan.
6. Čuvanje izvršavanja ugovora između roba i Allaha, te između čovjeka i drugih robova
7. Redovno obavljanje namaza uz pažnju na njegove temelje, uslove, obaveze i pohvalna djela
Postoje i druge osobine vjernika spomenute u Allahovoj, Azze ve Dželle, Knjizi. Molim Allaha da mene i sve ostale muslimane uputi na ove prefinjene osobine.

Kada sam prvi put ugledala Ka’bu

Posted: 9 Januara, 2014 in hadž

Kako vrijeme prolazi sve više i više raste želja za ponovnim susretom sa Ka'bom. Prošlo je nešto više od dvije godine od mog prvog susreta sa njom.U Mekku smo stigli oko pola tri ujutru. S obzirom da smo cijeli dan i cijelu noć bili na nogama, od silne želje za Ka'bom umor nismo ni osjećali. Nabrzinu smo ostavili stvari i krenuli da obavimo Umru.

Svaki korak je bio poput lebdenja. Idući kroz nadkriveni dio oko Ka'be očekivala sam je svaki trenutak. I konačno….Tu je stajala. Ja Rabb kad sam je ugledala noge su mi pokleknule. Suze su mi se same slijevale, jedna za drugom, nisam se ni trudila da ih zaustavim. U ovom momentu sam osjećala kao da je sav svijet stao i samo se ovaj trenutak brojao, samo ovaj trenutak bio važan.
Gledala sam i nisam mogla vjerovati da stojim tu ispred Ka’be, za kojom žudim, da dođem i molim Gospodara za oprost i milost. Na mjestu gdje je Ibrahim alejhisselam ostavio po naredbi od Allaha, subhanehu ve te ala, Hadžeru, radijallahu anha i Ismaila alejhisselam. Na mjestu gdje su hodali Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kao i mnogi ashabi i ashabijke.
Nisam mogla vjerovati da stojim tu, da hodam tu gdje je naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojim ashabima stajao, hodao, možda baš na ovom mjestu gdje ja sada stojim i gledam je.
Zahvaljivala sam se Rabbu riječima: Gospodaru Veličanstveni hvala ti kad si mi omogucio da budem na ovom svetom mjestu.
Stajala sam tako neko vrijeme i uživala u pogledu. Sve sam upijala, svaki šum, svaki svoj uzdisaj, pokret, treptaj oka, suzu, osmijeh…
SubahanAllah kako sam se osjećala sićušnom poput praške.
Od ovog mog prvog susreta sa Svetom kućom moje srce neprestano čezne za ponovnim susretom.
Pripremila Ummu Adem

Razmisli – Ibn Kajjim

Posted: 9 Januara, 2014 in Ibn Kajjim

Strah od Allaha Uzvišenog udaljava te od griješenja prema Njemu, Nada u Njegovu milost podstiče te na pokornost prema Njemu, a ljubav prema Njemu vodi te Njemu. Ko bude tražio Allahovo, subhanehu ve te ala , zadovoljstvo, Allah subhanehu ve te ala, učinit će ga zadovoljnim. Čije srce bude razmišljalo o Allahu, subhanehu ve te ala, On će sačuvati njegove ostale organe.”
Nemoguće je da srce koje je osjetilo slast ‘jekina” (čvrstog ubjeđenja) bude naklono prema nekom drugom mimo Allaha Uzvišenog. Nemoguće je da u srce uđe svjetlo, dok u tom srcu bude nešto čime Allah, subhanehu ve te ala, nije zadovoljan. 
 
Ibn Qajjim

Odricanje od velikog širka

Posted: 9 Januara, 2014 in Akida

Kaže uvaženi šejh ‘Abdurrahman ibn Hassan, rahimehullah: “Postoji konsenzus među ‘ulemom prijašnjih i potonjih generacija, počevši od ashaba, tabi’ina, imama i svih učenjaka ehlis-sunneta, da čovjek ne biva muslimanom osim napuštanjem velikog širka i odricanjem od njega i od onoga ko ga radi, mržnjom prema njima, neprijateljstvom prema njima shodno mogućnosti i ihlasom svih djela samo Allahu (tj. čistim usmjeravanjem djela samo) Allahu.” (“Ed-Durerus-Senijje,” 8/388 i “Fetwe ‘uleme Nedžda,” 1/435)
“Učenjaci od prvih (selefa) i kasnijih generacija (halefa), među ashabima, tabiinima, imamima i svim pripadnicima ehli-sunneta su se složili da čovjek neće biti musliman osim ako se ostavi velikog širka, odrekne se istog i onoga ko ga počini. Da ih mrzi, ispolji svoje neprijateljstvo prema njima shodno svojoj mogućnosti i sposobnostima, uz iskrenost prema Allahu u svim djelima, onako kako je došlo u Muazovom hadisu u oba Sahiha: ‘Allahovo pravo nad robovima je da Ga obožavaju i da Mu ni u čemu širk ne čine.’” (“Ed-Durerus-Senijje,” 10/53)

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: “Čuvajte se mnoštvo smijeha, jer to umrtvljuje srce.” (Tirmizi i Ahmed u “Musnedu”)
Za ovo nam je najbolja potvrda vlastito iskustvo. Da li smo ikada pretjerali u smijanju, a da nismo poslije toga osjetili mrtvilo i tegobu u izvršavanju ibadeta i onoga što nam je Allah naredio ?
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 
 
“Teško onome koji laže (izmišlja) da bi time nasmijao ljude. Teško njemu. Teško njemu.” (Ebu Davud, Tirmizi, Nesai sa vjerodostojnim lancem predaje)

Selidba srca – Ibn Kajjim

Posted: 9 Januara, 2014 in Ibn Kajjim
Da iseliš svoje srce iz ovozemaljskog doma i da ga nastaniš u ahiretskim divanima, zatim se usmjeriš ka Njemu i u potpunosti se posvetiš dubokom razmišljanju i proučavanju Kur’anskih ajeta i njihovom značenju i povodima njihove objave, tako da iz svakog ajeta uzmeš udio i svoje sudjelovanje. Sve ovo treba pružiti srcu, što je i njegov lijek.

Dakle, ovo su lahki i skraćeni putevi koji vode ka Najuzvišenijem, Allahu tebereke ve te’ala; sigurni putevi na kojima putnik zasigurno neće osjetiti strah, glad, žeđ, niti bilo kakvu neprijatnost. Na njima se neće susresti sa nekom od bolesti na koje se može naići na nekim drugim putevima. Na njima su čuvari koje je Allah, subhanehu ve te ala, postavio da štite i čuvaju (putnike, pobožne) i da ih brane. I niko, doista, neće moći spoznati dužinu tih puteva osim onog koji je spoznao ljudske puteve, njihove zablude, nesreće i presretače na njima.

(Ibn Kajjim, “Medaridžu-s-Salikin,” 2/29)

Prva naredba – upozoravanje na širk

Posted: 9 Januara, 2014 in Akida

Priča o spuštanju Objave; u njoj se vidi da je prvi ajet s kojim ga je Allah učinio Poslanikom:
“O ti pokriveni, ustani i opominji“ …pa sve do riječi: “i radi Gospodara svoga trpi“ (Prevod značenja, El-Mudethir, 1 i 7)
Uvidjećeš da su oni (mušrici) činili različite grijehe, znajući da su oni velika nepravda (dhulm) i prekoračenje granica (nasilje), kao na primjer blud (zina). Isto tako, saznaćeš da su činili mnoge ‘ibadete, kojima su se približavali Allahu, kao što je hadždž i ‘umra, sadaka, dobročinstvo siromasima i slično tome. A širk je kod njih bio najuzvišeniji ”ibadet”, on je kod njih bio nešto najcjenjenije čime su se Allahu približavali. Kao što je Allah spomenuo da su tvrdili:
“Mi ih ne obožavamo (ni zbog čega drugog) osim da nas Allahu što više približe.“ (Prevod značenja, Ez-Zumer, 3)
…i da su tvrdili:
“Ovo su naši zagovornici kod Allaha“ (Prevod značenja, Junus, 18)
I Allah kaže:
“Jer oni, mjesto Allaha, šejtane za zaštitnike uzimaju i misle da dobro rade.“ (Prevod značenja, El-‘Araf, 30)
Pa je prvo što je Allah naredio Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jeste da upozorava na širk, prije nego li mu je naredio da upozorava na blud, krađu i ostale grijehe. I uvidjećeš da su se neki od njih čvrsto vezali za kipove (obožavajući ih), neki za meleke, a neki za Allahove dobre robove od potomaka Ademovih, govoreći: Ništa drugo od njih ne želimo, osim da se za nas zauzimaju (šefa'at čine). Uprkos tome, počeo je sa upozoravanjem na širk i odvaraćanjem od njega, u prvom ajetu kojim je Allah Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem, učinio Poslanikom.
Pa blago tebi ako shvatiš ovu mes'elu (da je prvo šta se naređuje – tewhid i da je prvo od čega se odvraća – širk). Naročito kada budeš spoznao da ne postoji mes'ela posle ove važnija od pet dnevnih namaza. A namaz se propisao u Noćnom Putovanju (lejletul-isra’) tek deset godina nakon poslanstva, posle izolacije u tjesnac (suab, u djelu „Rahikul Mahtum“ se navodi je to bio posjed Ebu Taliba) i smrti Ebu Taliba, a dvije godine nakon hidžre u Abesiniju.
Kada budeš shvatio da su muslimani naišli na tolika iskušenja i na žestoko neprijateljstvo (mušrika), sve zbog ove mes'ele a prije nije nego što je namaz postao farz – nadam se da si spoznao (naučio) ovu mes'elu (tewhida i širka).
Šejh Muhammed ibn Abdulvehhab “Šest detalja iz Poslanikovog života”

Akida – Islamsko Vjerovanje –

● Širk se uzdigao na Zemlji, s kraja do na kraj, prije da’we šejha Muhammed ibn AbdulVehhaba, rahimehullah.


● Od najvećih uzroka povratka širka je to što su ljudi koristili samo puke riječi, ne zaustavljajući se kod njihovih značenja, na kojima se grade propisi i koje je postavio Mudri Zakonodavac.

● Islam je predanost Allahu sa tewhidom, poslušnost Njemu kroz pokornost i odricanje od širka i njegovih pristalica.

● Pukim izgovaranjem riječi šehadeta, bez znanja o njegovom značenju niti djelovanja po onome što nalaže, mukelef (obveznik) time ne biva muslimanom, po konsenzusu.

● Potvrđivanje tewhidu rububijeta ne čini čovjeka muslimanom sve dok se ne bude pridržavao tewhidul uluhijeta, kojim se musliman razlikuje od mušrika.

● Neće biti vjera Islam ispravna osim odricanjem od taguta koji se obožavaju mimo Allaha, kao i njihovog proglašavanja nevjernicima.

● El-Illah (Bog) je obožavani, što je poznato značenje konsenzusom među učenjacima.

● Ibadet je skupni naziv za sve ono što Allah voli, od djela i riječi, tajnih i javnih.

● Ibadet je tewhid, jer je neslaganje između poslanika, alejhimusselam i njihovih naroda upravo bilo radi toga.

● Ibadet se neće zvati ibadetom osim sa tewhidom, i on se neće postići osim kufrom u taguta. Ako se sa ibadetom pomiješa širk poništava ga, jer je ostavljanje širka uslov za ispravnost ibadeta.

● Od odlika uluhijeta je opće savršenstvo u svakom pogledu u kojem nema nikakvog nedostatka na bilo koji način, a to nalaže da se ibadet usmjerava samo Allahu bez ikoga drugog.

● Usmjeravanje ibadeta samo Allahu je nešto što je potvrđeno razumom, Šerijatom i prirodom. Širk je nešto čija je odbojnost odbačena u svačijem razumu i prirodi i nemoguće je da sa njim dođe bilo koji od Šerijata.

● Osnove tewhida štite od širka i idolatrije, oko toga su se složile sve objave, na tome su se podudarila vjerovjesništva. Zbog toga niko nema pravo osim puko slijeđenja bez novotarija i idžtihada.

● Onaj ko obožava nekoga mimo Allaha je mušrik makar izgovarao ‘la ilahe illAllah,’ jer on izgovara nešto po čemu ne djeluje niti je ubijeđen u ono na šta ukazuje, niti je izvršio ono što nalaže, tj. tewhid i iskrenost.

● Istinoljubivost i iskrenost su nužno jedno sa drugim, ako ne postoji jednog neće postojati ni drugog. Onaj ko nije iskren on je mušrik, a onaj ko nije istinoljubiv je munafik.

Iz knjige “Vjerovanja imama tewhida”