Arhiva za Maj, 2013

 Pitanje br. 149
 
Esselamu alejkum. Želio bih da pitam da li su tablete za smirenje dozvoljene, ako čovjek pati od depresije i postoji li lijek za to u Kur'anu i sunnetu? Da li vi znate nekog psihijatra koji prakticira islam? Ako znate možete li mi poslati njegov mail ili broj telefona da stupim s njim u kontakt? Provjerio sam džinski uticaj i nije to u pitanju. Allah vas nagradio. Molio bih vas da mi što prije odgovorite.
 
 Odgovor br. 149
 
a) Ako tablete za smirenje sadrže određeni procenat alkohola ili droge, nije ih dozvoljeno koristiti protiv depresije, osim da bude ugrožen čovjekov život ili pamet, tada se radi o prinudi i u prinudi je dozvoljeno činiti ono što nije dozvoljeno činiti u normalnom okolnostima. Predpostavimo li da u tim tabletama nema alkohola ili droge, dozvoljeno je njihovo korištenje i to spada u propisano liječenje. A Allah najbolje zna.

b) U Kura'nu i sunnetu postoji lijek protiv depresije i zabrinutosti. Taj lijek možemo podijeliti u dvije vrste:

1. Opći lijek

Pod tim podrazumijevamo: čitanje Kur'ana i ustrajavanje u tome (Kaže Allah, dželle šanuhu: «Dolazi vam savjet od vašeg Gospodara i lijek za ono što je u prsima vašim…»); spominjanje Allaha (Kaže Allah, dželle šanuhu: «Zar ne, spominjanjem Allaha smiruju se srca»)

2. Poseban lijek

Pod tim podrazumijevamo: učenje dove protiv tuge i zabrinutosti koja glasi (Allahumme inni abduke ibnu abdike, ibnu emetike, nasijjeti bi jedike, madin fijje hukmuke, adli fijje kadauke, es'eluke bi kulli ismin huve leke semmejte bihi nefseke ev enzeltehu fi kitabike, ev allemte bihi eheden min halkike ev iste'serte bihi fi ilmil gajbi indeke en tedž'alel kur'ane rebia kalbi, ve zehabe hemmi, ve dželae huzni.» Prijevod: «Gospodaru moj! Ja sam Tvoj rob, sin Tvoga roba i sin Tvoje robinje. Moj perčin je u Tvojoj ruci. Nadamnom se sprovodi Tvoja odredba i Tvoja odredba prema meni je pravedna. Molim te svakim Tvojim imenom, kojim si Sebe nazvao, ili si ga objavio u Svojoj knjizi, ili si njemu podučio nekog od svojih stvorenja, ili si ga skrio kod Sebe, da učiniš Kur'an proljećem moga srca, otjerivačem moje brige i razgaliteljem moje tuge.»; dova koju je učio Junus alejhi selam u utrobi kita: «La ilahe illa ente subhaneke inni kuntu mine-z-zalimin.» Prijevod: «Nema Boga osim Tebe, slavljen neka si Ti, uistinu sam bio od onih koji su nasilje prema sebi učinili.» Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: «Ni jedan čovjek kojeg je pogodila kakva nedaća ili nevolja nije molio Allaha dovom Zu-n-nuna (Junusa), a da mu se On nije odzvao.»

c) Ne znam lično ni jednog psihijatra koji prakticira islam, što ne znači da nema takvih. Raspitajte se u Bosni, sigurno ćete naći.
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.
Pitanje br. 148
 
Da li je muž dužan izdržavati ženu, ako trenutno žive u različitim državama, zbog muževog završetka školovanja? (Supruga njeguje svoju bolesnu majku). Napominjem da su se dogovorili na tu privremenu odvojenost, još prije nego su stupili u brak. Sada suprug tvrdi, da nije dužan izdržavati ženu, jer ne žive skupa.
 
 Odgovor br. 148
 
Da, muž je dužan izdržavati ženu u ovom slučaju. Žena stiče pravo na izdržavanje samim prelaskom u čovjekovu kuću, stavljanjem na uslugu i spremnošću da ispuni sva njegova prava. Ako su se njih dvoje prije braka dogovorili da će on, određeno vrijeme, biti odvojen od nje, držat će se dogovorenog i na čovjeku je da izdržava ženu. Ona nije učinila ništa, zbog čega bi izgubila pravo na izdržavanje: nije odbila spavanje sa čovjekom, nije odbila putovanje sa njim, jer to nije bilo ni dogovoreno, nije se ogriješila o njegovo pravo, nije napustila kuću bez njegovog pitanja (da se desilo da je ona otputovala radi svoje koristi izgubila bi pravo na izdržavanje osim ako on bude putovao sa njom). Žena gubi pravo na izdržavanje: neposlušnošću, odbijanjem odnosa, putovanjem radi svoje lične koristi (odlaskom na hadždž), dobrovoljnim postom bez njegove dozvole, zapošljavanjem (prema dijelu islamskih učenjaka) i sl. (Pogledaj: «Kifajetu-l-ahjar», 2/158; «El-Mulehhasu-l-fikhijju», 2/357, 3
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.
Pitanje br. 118
 
Trenutno živim u Holandiji, a ovdje je u ljetnom periodu akšam kasno, tj. vrijeme iftara je najkasnije u 22:45, a zora je u 01:50. Da li ćemo mi inša'Allah postiti do tog vremena ili ćemo se ravnati sa Saudijskom Arabijom?
 
 Odgovor br. 118
 
Kažu u Stalnoj komisiji za fetve u Saudijskoj Arabiji: “Allah, dželle šenuhu, se obraća vjernicima i kaže : “O vjernici, propisuje vam se post, kao što je propisan onima koji su bili prije vas, da bi ste Allaha bojali” (El-Bekare, 183). U drugom ajetu pojašnjava početak i završetak posta i kaže: “Jedite i pijte sve dok crnu od bijele niti noći ne budete raspoznavali, a zatim do noći postite.” (El-Bekare, 187). Vidimo da je ajet općeg karaktera i ne odnosi samo na stanovnike ovog ili onog predjela, ovu ili onu vrstu i rasu. Stanovnici predjela u kojima je dan dug ulaze u opće značenje ovog ajeta (tj. obavezni su postiti od pojave zore do zalaska sunca, pa makar zalazak bio u 22:45). Onaj ko za vrijeme ramazana bude kod kuće, obavezan je postiti, bez obzira na dužinu i kratkoću dana. Izuzeti se može samo osoba koja ne može izdržati čitav dan, ili se pribojava smrti i bolesti. Toj osobi je dozvoljeno trenutno prekinuti post i uzeti onoliko hrane i pića koliko je dovoljno da se zadovolji najniža potreba. Nakon toga nastavlja sa postom, a taj dan je obavezna napostiti, u pogodnoj prilici za to.” (“Fetava ramadan”, 1/126).
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.
Pitanje br. 117
 
Kada su tačna vremena za klanjanje svih namaza počevši od sabaha do jacije?
 
 Odgovor br. 117
 
Podne-namaz nastupa kada Sunce pređe polovinu neba, tj. krene prema zapadu. Kaže Allah dželle šenuhu: “Obavljaj namaz kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine…” (El-Isra, 78). Taj vremenski period prepoznaje se po pojavljivanju sjenke u pravcu istoka, nakon njenog gubljenja iz pravca zapada. Podne traje sve dok sjenka ne dostigne čovjekovu prirodnu veličinu.

Ikindija-namaz počinje sa krajem podnevskog vremena i traje dok Sunce ne požuti, prema ispravnijem mišljenju islamskih učenjaka. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Vrijeme ikindije-namaza je sve dok Sunce ne požuti…” (Hadis je zabilježio Muslim).

Akšam-namaz počinje sa zalaskom Sunca, tj. onog trenutka kada se sunčeva ploča potpuno izgubi i ne mogne se vidjeti ni u ravnici ni u brdovitom predjelu. Akšamsko vrijeme se prepoznaje i po nadiranju tmine iz pravca istoka, na osnovu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada dođe noć iz ovog pravca-istoka i nestane dana iz ovog pravca-zapada, nastupilo je vrijeme iftara.” Akšamsko vrijeme završava se nestajanjem večernjeg rumenila – večernje rumenilo je bjelina izmiješana sa crvenom bojom.

Jacija nastupa sa završetkom akšamskog vremena i traje do pola noći. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Jacija-namaz traje do polovine noći…” (Hadis je zabilježio Muslim). Polovina noći određuje se polovljenjem vremenskog perioda između zalaska Sunca i pojave zore. Onaj ko iz opravdanog razloga: sna, bolesti, putovanja, ne bude u stanju klanjati prije ponoći, dozvoljeno mu je klanjati sve do pojave zore ili nastupanja sabah-namaza.

Sabahsko vrijeme počinje pojavom druge (prave) zore, a završava se izlaskom Sunca, kao što se spominje u hadisu Abdullaha ibn Amra, kojeg je zabilježio Muslim. 
 

Sve propisane namaze, osim jacije i podne u slučaju velike vrućine, bolje je klanjati u prvo vrijeme, i na to podstiču opće riječi Allaha, dželle šenuhu: “i požurite sa činjenjem dobrih djela.” (El-Maida, 48).

Dokaz da je jaciju bolje odgoditi nalazimo u riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je jedne noći klanjao kasno: “Tako mi onoga, u čijoj je ruci moja duša, ovo je pravo jacijsko vrijeme. Da se ne bojim otežavanja ummetu, klanjao bih u tom vremenu.”

Dokaz za odgađanje podne u vrućim danima, dok ne splasne vrućina, su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “U danima velike vrućine odgodite podne. Uistinu je velika vrućina zapah džehennemske vatre.” (Buharija i Muslim)
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.
Pitanje br. 147
 
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! Saznao sam da je ženi haram ostaviti svoje prezime prilikom udaje, pa ako možete da mi objasnite taj propis u islamu, ali opširnije sa dokazima (Kur'an i hadis), inšaAllah. Da vas Allah nagradi.
 
 Odgovor br. 147
 
Jedna od stvari u kojoj se muslimani slijepo povode za nevjernicima je davanje prava ženi na odabir prezimena – samo svog, svog i čovjekovog zajedno, samo čovjekovog – pri sklapanju bračnog ugovora. Prezime, kao što je poznato, označava porijeklo i pripadnost nekoj skupini, ocu ili plemenu, zato je neprihvatljivo i nelogično da neko prisvaja nečije prezime ili se zove tuđim prezimenom. Allah, dželle šenuhu, je objavljivanjem ajeta: “Zovite ih po očevima njihovim” – sura El-Ahzab, 4 – dokinuo i zabranio bilo kakav vid pripisivanja djece osobama koje nisu njihovi pravi roditelji, npr. Zejda ibn el-Hariseta, kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posvojio prije poslanstva, su zvali Zejd sin Muhammedov. Zabrana je potvrđena i vjerodostojnim hadisima. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko bude prizivao porijeklo plemenu koje nije njegovo, neka sebi pripremi mjesto u vatri.” (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim). U drugoj predaji istog hadisa se kaže: “Allah prokleo onoga ko se zove po čovjeku koji mu nije otac.”
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.
Pitanje br. 116
 
Želio bih da mi odgovorite zašto se prilikom citiranja prijevoda Kur'ana, Allah izjašnjava u množini, kao npr.: “Nama ćete se vratiti”, “Mi smo vas stvorili.” itd.
 
 Odgovor br. 116
 
Kažu u Stalnoj komisiji za fetve u Saudijskoj Arabiji: “U arapskom jeziku postoje tri načina spominjanja vlastite ličnosti: prvo, upotreba lične zamjenice prvog lica množine “nahnu/mi” – ovim se želi ukazati na veličinu i moć; drugo, upotreba lične zamjenice prvog lica jednine “ene/ja” i treće, upotreba trećeg lica jednine “huve/on”. Sva tri načina se nalaze u Kur'anu, koji je objavljen na arapskom jeziku. Allah, dželle šenuhu, se u Kur'anu obraća Arapima, na jeziku kojeg oni razumiju i poimaju.” (“Fetava-l-ledžneti-d-daimeti”, 4/176).
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.
Pitanje br. 146
 
Selam alejkum. Čitala sam, da pokrivena žena ne smije praviti pundže i dizati kosu, da se ne bi moglo naslutiti, kolika i kakva joj je kosa. Kako je to onda, kada neko npr, kao ja ima kosu dužu od 1m i 20 cm, ne znam kako bih je savila i “spetljala” da se ne primijeti, koliko, toliko. Unaprijed hvala.
 
 Odgovor br. 146
 
Ako imaš problema sa održavanjem duge kose, dozvoljeno ti je da je potkratiš, i ne možeš to uzeti kao opravdanje za kršenje Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, zabrane. Zatim, ako je ne potkratiš, obavezna si da se bojiš Allaha koliko si u mogućnosti, što znači da je saviješ ili podviješ pozadi, onako kako ti mogućnosti dozvoljavaju. Ni u kom slučaju ne smiješ upasti u zabranjenu stvar, tj. da je vežeš iznad glave. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Dvije vrste stanovnika Džehennema neću vidjeti: ljudi koji u rukama nose štapove poput kravljih repova i udaraju njima ljude i žene koje su obučene, a gole, uvijaju i navode druge na to. Glave su im kao grbe mršavih horasanskih deva. Neće ući u Džennet niti će osjetiti njegov miris, koji se osjeća na tolikoj i tolikoj daljini.” (Hadis je zabilježio Muslim). Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “… glave su im kao grbe mršavih horasanskih deva”, ukazuju na zabranu vezivanja kose iznad glave.
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.