|
Fetva br. 48
|
|
Propis vješanja slika u kući ili nekom drugom objektu jeste da je takav postupak zabranjen (haram), ako su na slikama bića koja imaju dušu, svejedno bio to čovjek ili nešto drugo, zbog riječi Poslanika, s.a.v.s., koje je uputio Aliji, r.a., “da ne ostavi sliku, a da je ne zamaže, niti uzdignut kabur, a da ga ne poravna”. Hadis bilježi Muslim u svome Sahihu. Također se pouzdano prenosi od Aiše, r.a., da je ona u nepažnji okačila zastor na kome su bile slike, pa kada ga je vidio Poslanik, s.a.v.s., strgnuo ga je i rekao promijenjena lica: “Aiša, oni koji su naslikali ovu sliku biće kažnjavani na Sudnjem danu i biće im rečeno: “Oživite ono što ste stvorili.” Hadis bilježe Muslim i dr. Međutim, ako slika bude na prostirci koja se gazi ili na jastuku na koji se naslanja, onda u tome nema grijeha, jer se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., jedne prilike očekivao Džibrila, pa kada je Džibril došao, odbio je ući u kuću. Poslanik, s.a.v.s., ga je upitao zašto tako postupa na što je on rekao da se u kući nalazi kip, zavjesa na kojoj ima slika i pas, pa je naredio da se kipu otkine glava, da se od zavjese naprave dva jastuka za naslanjanje i da se istjera pas. Poslanik, s.a.v.s., je to i uradio na što je Džibril ušao. Hadis bilježe Nesa'i i drugi sa dobrim senedom. U spomenutom hadisu pas je pobjegao od Hasana ili Husejna pod krevet u kući. Sahih je predaja da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Meleki ne ulaze u kuću u kojoj ima slika ili pas”. Mutefekun alejhi. Ova priča o Džibrilu ukazuje na to da ako se nađe slika na prostirci ili nečemu sličnom da to neće spriječiti meleke da uđu u kuću. Primjer za to je i predaja u Sahihu od Aiše, r.a., da je ona od spomenutog zastora napravila jastuk na koji se naslanjao Poslanik, s.a.v.s.
Šejh Bin Baz
|
Arhive za ‘fetve’ kategoriju
PROPIS VJEŠANJA SLIKA (na zidove ili postavljenja na druga poštovana mjesta)
Posted: 13 Marta, 2013 in fetve0
|
Fetva br. 47
|
|
U jedanaestom broju rijadskog časopisa Er-Rijad koji je izdan 23.12.1402. h. g. sam naišao na poznati članak pod nazivom Nudaun min mevatini fakdi malihi u okviru kojeg sam našao sljedeći tekst “Zaista tražim da se zakuneš Gospodarem svih svjetova i Njegovim povjerljivim Poslanikom”. S obzirom na činjenicu da se nije dozvoljeno zaklinjati bilo čime osim Allahom, Njegovim imenima ili svojstvima, smatram da na to trebam upozoriti. Što se tiče zaklinjanja stvorenjima ono nikako nije dozvoljeno zbog govora Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko želi da se zakune neka se ne kune bilo čime osim Allahom ili neka šuti.” On je također rekao: “Onaj ko se zakune nečim drugim osim Allahom počinio je kufr ili širk.” Hadisi koji upućuju na ovo značenje su mnogobrojni tako da je vadžib u novinarstvu da se pazi na ove izraze, kao i u svim drugim stvarima prije njihovog izdavanja, upravo zbog onoga što sam naveo. Sve ovo je potrebno kako bi naše islamsko novinarstvo bilo čisto od njemu nedostojnih ili loših stvari. Također je obaveza svakog muslimana da se poduči o vjeri i da zna ono oko čega ne bi smio biti neznalica. Molim Allaha da svima omogući sticanje korisnog znanja i dobrih djela, i neka je blagoslov i mir na Njegovog Poslanika, njegovu porodicu i ashabe.
Šejh Bin Baz
|
Šejh Salih Al Munedžid
Pitanje:
Kad musliman uradi neko djelo, šta čini da ono bude primljeno kod Allaha i shodno tome da bude nagrađen. Je li dovoljno samo imati nijet da se slijedi Kuran i Sunet, pa ćeš dobiti nagradu za djelo iako je ono urađeno na pogrešan način. Ili da li se mora imati nijet slijeđenja Kurana i Suneta ali i da djelo mora biti urađeno prema tome?
Odgovor:
Hvala Allahu. Da bi se djela ibadeta primila kod Allaha i da bi se bilo nagrađen za njih, postoje dva uslova koja se moraju ispuniti:
Prvi je da je djelo učinjeno isključivo i samo u ime Allaha. Allah kaže: ..a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni vjeru ispovjedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju, – a to je ispravna vjera.(98;5). Značenje obožavanja jedino Allaha je da osoba treba imati takav nijet u svim svojim riječima i djelima, unutrašnjim i vanjskim, da sa njime traži Allahovo Lice (Njegovo zadovoljstvo). Allah kaže: ..ne očekujući da mu se zahvalnošću vrati..(92;19). I kaže Allah: “Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo.”(76;9). I kaže Allah: Onome ko bude želio nagradu na onome svijetu – umnogostručićemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovome svijetu – dati ćemo mu je, ali mu na onome svijetu nema udjela.(42;20). I kaže Allah: Onima koji žele život na ovome svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onome svijetu samo vatra peći: tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na zemlji radili i biće uzaludno sve što su činili.(11;15-16).
Prenosi se od Omera ibn Hattaba ra da kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika savs da kaže: Nagrada za djela zavisi od nijeta i svak će biti nagrađen prema nijetu. Pa ko god učini hidžru radi dunjalučkih koristi ili da se oženi, njegova hidžra je za ono za što je nanijetio. (Buhari). Muslim prenosi od Abu Hurejre da je Allahov Poslanik savs rekao: Allah kaže: Ja sam neovisan o bilo kome. Onaj ko učini neko djelo radi nekog drugog osim Mene, Ja mu to djelo neću primiti. (Muslim).
Drugi uslov je da je djelo učinjeno na onaj način na koji je Allah propisao taj ibadet da se čini, a to je slijeđenje Poslanika savs u zakonima sa kojim je došao. Prenosi se od Poslanika savs da kaže: Ko god uradi neko djelo koja nije u skladu sa ovom našom stvari(Islamom), odbiće mu se.(Muslim). Ibn Redžeb kaže: Ovaj hadis gradi jedan od glavnih principa Islama. Ovo je kao vaga kojom se mjere djela prema vanjštini, baš kao i hadis: Djela su prema nijetima.. Baš kao što svako djelo čiji nijet nije bilo Allahovo zadovoljstvo, ne donosi nagradu, tako ni svako djelo koje nije urađeno po odredbi Allaha i Njegova Poslanika, će biti bačeno nazad onome ko ga je učinio. Ko god uvede neku novotariju u Islam, pa Islam nema ništa sa tim. (Jaami’ al-‘Uloom wa'l-Hukam, part 1, p. 176). Kaže Resul savs: Morate slijediti moj sunet i sunet pravednih halifa, čvrsto se držeći svojim očnjacima. I Resul savs je upzoravao na bidate kad kaže: Čuvajte se svake nove stvari, jer svaka nova stvar vodi u zabludu. (Tirmizi). Ibn Kajjim kaže: Allah je učinio da Mu se ibadet čini samo Njemu i to onako kako Sunet nalaže. Ovo dvoje su uslovi da bi se djelo primilo. Ukoliko se ne poklope ova dva uslova, djelo je neprihvatljivo. Allah kaže: Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupiti.(67;2). Fudejl kaže: Najbolje postupati znači najviše predan Allahu i najviše prema Sunetu.
A Allah je Izvor Snage.
Islam Q&A
Šejh Salih Al Munedžid
Kad musliman uradi neko djelo, šta čini da ono bude primljeno kod Allaha i shodno tome da bude nagrađen. Je li dovoljno samo imati nijet da se slijedi Kuran i Sunet, pa ćeš dobiti nagradu za djelo iako je ono urađeno na pogrešan način. Ili da li se mora imati nijet slijeđenja Kurana i Suneta ali i da djelo mora biti urađeno prema tome?
Odgovor:
Hvala Allahu. Da bi se djela ibadeta primila kod Allaha i da bi se bilo nagrađen za njih, postoje dva uslova koja se moraju ispuniti:
Prvi je da je djelo učinjeno isključivo i samo u ime Allaha. Allah kaže: ..a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni vjeru ispovjedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju, – a to je ispravna vjera.(98;5). Značenje obožavanja jedino Allaha je da osoba treba imati takav nijet u svim svojim riječima i djelima, unutrašnjim i vanjskim, da sa njime traži Allahovo Lice (Njegovo zadovoljstvo). Allah kaže: ..ne očekujući da mu se zahvalnošću vrati..(92;19). I kaže Allah: “Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo.”(76;9). I kaže Allah: Onome ko bude želio nagradu na onome svijetu – umnogostručićemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovome svijetu – dati ćemo mu je, ali mu na onome svijetu nema udjela.(42;20). I kaže Allah: Onima koji žele život na ovome svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onome svijetu samo vatra peći: tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na zemlji radili i biće uzaludno sve što su činili.(11;15-16).
Prenosi se od Omera ibn Hattaba ra da kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika savs da kaže: Nagrada za djela zavisi od nijeta i svak će biti nagrađen prema nijetu. Pa ko god učini hidžru radi dunjalučkih koristi ili da se oženi, njegova hidžra je za ono za što je nanijetio. (Buhari). Muslim prenosi od Abu Hurejre da je Allahov Poslanik savs rekao: Allah kaže: Ja sam neovisan o bilo kome. Onaj ko učini neko djelo radi nekog drugog osim Mene, Ja mu to djelo neću primiti. (Muslim).
Drugi uslov je da je djelo učinjeno na onaj način na koji je Allah propisao taj ibadet da se čini, a to je slijeđenje Poslanika savs u zakonima sa kojim je došao. Prenosi se od Poslanika savs da kaže: Ko god uradi neko djelo koja nije u skladu sa ovom našom stvari(Islamom), odbiće mu se.(Muslim). Ibn Redžeb kaže: Ovaj hadis gradi jedan od glavnih principa Islama. Ovo je kao vaga kojom se mjere djela prema vanjštini, baš kao i hadis: Djela su prema nijetima.. Baš kao što svako djelo čiji nijet nije bilo Allahovo zadovoljstvo, ne donosi nagradu, tako ni svako djelo koje nije urađeno po odredbi Allaha i Njegova Poslanika, će biti bačeno nazad onome ko ga je učinio. Ko god uvede neku novotariju u Islam, pa Islam nema ništa sa tim. (Jaami’ al-‘Uloom wa'l-Hukam, part 1, p. 176). Kaže Resul savs: Morate slijediti moj sunet i sunet pravednih halifa, čvrsto se držeći svojim očnjacima. I Resul savs je upzoravao na bidate kad kaže: Čuvajte se svake nove stvari, jer svaka nova stvar vodi u zabludu. (Tirmizi). Ibn Kajjim kaže: Allah je učinio da Mu se ibadet čini samo Njemu i to onako kako Sunet nalaže. Ovo dvoje su uslovi da bi se djelo primilo. Ukoliko se ne poklope ova dva uslova, djelo je neprihvatljivo. Allah kaže: Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupiti.(67;2). Fudejl kaže: Najbolje postupati znači najviše predan Allahu i najviše prema Sunetu.
A Allah je Izvor Snage.
Islam Q&A
Šejh Salih Al Munedžid
Pitanje:
Poznato mi je da normalni ljudi pitaju ulemu o stvarima koje ne znaju iz Islama i da treba slijediti mišljenje priznate uleme. Pitanje je kako da kao obični ljudi selektujemo različita mišljenja dva ili tri alima, ako su sva tri priznata, ako su poznati po taqvi, i koji jedni druge poštuju. I smije li se uzeti lakša fetva ?
Odgovor:
Hvala Allahu. Nije dozvoljeno slijediti lakšu fetvu, nego se treba bojati Allaha i ne slijediti svoje prohtjeve. Istinu moraš slijediti pa makar ti se i ne sviđala. Što se tiče muftija, onih koji su ovlašteni da daju fetve, treba paziti na dvije stvari:
– Njihova taqva (bogobojaznost)
Poznato mi je da normalni ljudi pitaju ulemu o stvarima koje ne znaju iz Islama i da treba slijediti mišljenje priznate uleme. Pitanje je kako da kao obični ljudi selektujemo različita mišljenja dva ili tri alima, ako su sva tri priznata, ako su poznati po taqvi, i koji jedni druge poštuju. I smije li se uzeti lakša fetva ?
Odgovor:
Hvala Allahu. Nije dozvoljeno slijediti lakšu fetvu, nego se treba bojati Allaha i ne slijediti svoje prohtjeve. Istinu moraš slijediti pa makar ti se i ne sviđala. Što se tiče muftija, onih koji su ovlašteni da daju fetve, treba paziti na dvije stvari:
– Njihova taqva (bogobojaznost)
– Ispravnost njihova znanja.
Ove dvije stvari su najvažnije osobine jednog muftije. To su kao krila na ptici: jedno je beskorisno bez drugog. Ako vidiš vidljive tragove pravednosti na muftiji, i ako možeš vidjeti dovoljno da je on svjestan Allaha i njegova bogobojaznost, koji te uvjere da on neće dozvoliti sebi da govori po svome hiru, nego sa dokazima. Znači njegova bogobojaznost i dokazi iz Islama bi trebali da budu dovoljni da bi se njegova fetva mogla uzeti. Ako postoji jedan drugi muftija, sličan ovome prvom, ili koji mu je približan po bogobojaznosti i znanju, a njegova fetva se razlikuje od fetve prvog muftije, onda trebaš potražiti nešto što će te uvjeriti da je istina na strani jednog ili drugog, kao na primjer kad jedan ili drugi donesu dokaze koji su jači.
Muftija je kao doktor. Jasno nam je da ima doktora koji imaju više znanja od drugih. Kod nekih se osjećaš sigurnije za razliku od drugih, jer ih vidiš da su pažljiviji sa dijagnozom od drugih, postavljaju pitanja itd. Dok ima doktora koji se žure sa dijagnozom, pa se ti ljutiš na njih a on ti daju lijek koji nema veze sa tvojom bolesti. Baš kao što tražiš pažljivo doktora, tako moraš isto pažljivo tražiti muftiju, koji će ti pomoći pa makar ti se njegova fetva i ne dopala.
Islam Q&A
Shaykh Sa'd al-Humayd
Ove dvije stvari su najvažnije osobine jednog muftije. To su kao krila na ptici: jedno je beskorisno bez drugog. Ako vidiš vidljive tragove pravednosti na muftiji, i ako možeš vidjeti dovoljno da je on svjestan Allaha i njegova bogobojaznost, koji te uvjere da on neće dozvoliti sebi da govori po svome hiru, nego sa dokazima. Znači njegova bogobojaznost i dokazi iz Islama bi trebali da budu dovoljni da bi se njegova fetva mogla uzeti. Ako postoji jedan drugi muftija, sličan ovome prvom, ili koji mu je približan po bogobojaznosti i znanju, a njegova fetva se razlikuje od fetve prvog muftije, onda trebaš potražiti nešto što će te uvjeriti da je istina na strani jednog ili drugog, kao na primjer kad jedan ili drugi donesu dokaze koji su jači.
Muftija je kao doktor. Jasno nam je da ima doktora koji imaju više znanja od drugih. Kod nekih se osjećaš sigurnije za razliku od drugih, jer ih vidiš da su pažljiviji sa dijagnozom od drugih, postavljaju pitanja itd. Dok ima doktora koji se žure sa dijagnozom, pa se ti ljutiš na njih a on ti daju lijek koji nema veze sa tvojom bolesti. Baš kao što tražiš pažljivo doktora, tako moraš isto pažljivo tražiti muftiju, koji će ti pomoći pa makar ti se njegova fetva i ne dopala.
Islam Q&A
Shaykh Sa'd al-Humayd
Pitanje:
Koje uslove treba da ispunjava šala, da bi bila dozvoljena ?
Odgovor:
Hvala Allahu.
– Ne smije se ni na koji način da ismijavati Islamu. Jer takvo djelo poništava Islam onome ko ga čini. Allah kaže: A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: Mi smo samo razgovarali i zabavljali se. Reci: Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali?(9;65-66). Kaže Ibn Tejmija: Šaliti se o Allahu, Njegovim ajetima, i Njegovom Poslaniku je kufr, i onaj ko to radi je postao kafir nakon što je vjerovao. Isto vrijedi i za ismijavanje suneta, djelo koje je veoma rašireno, kao što je ismijavanje brade i hidžaba, ili potkraćivanje nogavica itd. Šejh ibn Usejmin kaže: Stvari koje se dotiču Allaha, Objave, Poslanstva i vjere su svete, i do njih treba držati. Nikome nije dozvoljeno da pokazuje nepoštovanje prema ovim stvarima, bilo da ih ismijava da bi druge time nasmijao, ili da ih uzima za šalu. Ko god to radi, pa on je kafir, jer on pokazuje nepoštivanje prema Allahu, Poslaniku, Knjizi i Šerijatu. Ko to radi, mora učiniti tewbu Allahu za počinjeno djelo, jer ovo je takođe i dio nifaka. Znači, ova osoba treba da uradi tewbu Allahu, da zatraži Njegov oprost, promjeni svoj put i razvije kod sebe strah od Allaha, poštovanje i ljubav prema Njemu u svome srcu. A Allah je izvor snage.
– Šale moraju biti istinite. Kaže Resul savs: Teško onome koji laže da bi nasmijao druge, teško njemu. (Abu Dawud). Kaže Resul savs, upozoravajući nas na način ponašanja koji neke šaljivdžije imaju: Čovjek može nešto reći da bi nasmijao svoga druga, a to će ga baciti u Džehennem. (Ahmed).
– Ne strašiti ljude. Ovo naročito za one koji su energični ili jaki, ili koji drže oružje ili tome slično u rukama, ili koji se koriste mrakom, i slabošću ljudi, da bi ih time isprepadali. Prenosi se da je Abu Lejla rekao: Ashabi Muhameda savs pričaju da su putovali sa Poslanikom savs, pa je jedan od njih zaspao. Neki od njih su ga svezali užetom, pa se ovaj prepao. Na to je rekao Muhamed savs: Nije dozvoljeno muslimanu da prestraši drugog muslimana. (Abu Dawud).
– Ismijavati nekoga time što se maše iza njegovih leđa, pokazuju znakovi iza njegove glave, namigivanje. Neki slabići, koji vole da ismijavaju druge, koriste se i ovakvim “šalama”. Allah zabranjuje ovakvo ponašanje ajetom: O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu.(49;11). Kaže Ibn Kesir u svome Tefsiru: Ovdje se misli na njihovo potcjenjivanje, umanjivanje njihove vrijednosti i njihovo ismijavanje. Ovo je haram i računa se kao jedno od osobina nifaka.
Ima ih koji se ismijavaju tuđem izgledu, načinu hodanja i slično. Ali treba se bojati da ti Allah ne dadne baš ono čemu se ti izruguješ. Kaže Resul savs: Ne zbijajte zlonamjerne šale na račun nevolje vašeg brata, jer Allah može da mu se smiluje, a da na vas spusti ono oko čega ste zbijali šalu. (Tirmizi). Resul savs nas upozorava da se ne ismijavamo ljudima, da ih ne vrijeđamo, jer je to put koji vodi ka mržnji jednih prema drugima. Kaže Resul savs: Musliman je brat muslimanu, ne čini mu nasilje, ne napušta ga i ne potcjenjuje ga. Bogobojaznost je ovdje (pa je pokazao na svoja prsa tri puta). Dosta je čovjeku zla da potcjeni brata muslimana. Svaki musliman je svet drugom muslimanu: njegova krv, njegov imetak i njegova čast. (Muslim).
– Šale ne treba da budu pretjerane. Neki se šale previše, i to im postaje uobičajeno. Ovo je suprotno ozbiljnosti koja je osobina vjernika. Šala je odmor, pauza u ozbiljnosti, osvježenje duši. Omer ibn AbdulAziz ra kaže: Bojte se šale, jer ona otupljuje. Imam Nevevi ra kaže: Šala koja je zabranjena je ona koja je pretjerana jer ona donosi sa sobom previše smijeha, i otvrđuje srce, odvodi od spominjanja Allaha, najčešće vodi tome da se neko uvrijedi, uzrokuje da ljudi gube poštovanje i čast. A ko god je siguran od takve opasnosti, pa sve ono što je radio Resul savs je dozvoljeno.
– Priznavanje nečijeg statusa –
Ima ljudi koji se šale sa svima, ali ulema i stariji imaju svoja prava, pa imaj u obziru sa kim se šališ. Ne šali se sa neznalicama, budalama i onima koje ne poznaš. U vezi sa tim, kaže Omer bin AbdelAziz ra: Pazi se šale, jer to ugrožava muškost. Sad ibn Abi Wekas kaže: Drži svoje šale u granicama, jer biti prekomjeran u njima, čini da gubiš respekt među ljudima, podiže neznalice protiv tebe.
– Šala treba da bude kao so u tvojoj hrani. Kaže Resul savs: Nemojte se previše smijati, jer prekomjeran smijeh ubija srca. (Sahih al Jamii). Omer ibn Hattab kaže: Ko god se smije previše ili šali previše, gubi respekt, a ko god ustraje na nečemu biće poznat po tome.
Zato pazite kako se šalite, jer ” to uzrokuje da čovjek gubi svoje lice, nakon što se za njega mislilo da je ozbiljan, a na kraju će mu to donijeti poniženje”.
– Nesmije biti elemenata ogovaranja. Ovo je bolest. Ima ljudi koji misle da mogu govoriti o drugima, i smatraju to samo šalom, ali ovo ulazi u hadis Resula savs: Ogovaranje je da spomeneš brata u odsustvu po nečemu što on ne voli. (Muslim).
– Izabrati odgovarajuće vrijeme za šalu. Kao na primjer kada ste na izletu, na nekom veselju, kada sretneš prijatelja, možete ispričati neku šaljivu dogodovštinu, lagane šale, sa nijetom da produbite prijateljstvo, i stavite zadovljstvo u vaša srca, ili ako bude nekih problema u familiji, pa je neko na primjer od supružnika ljut, mala šala može učiniti da se atmosfera spusti i ljudi odobrovolje.
O muslimani, rekao je čovjek Sufjanu ibn Ujejnu: Šala nije dobra, treba je zabraniti. A ovaj mu reče: Naprotiv, to je sunet, ali samo onima koji znaju kako da to čine i u pravo vrijeme.
Danas iako ummet treba da poveća ljubav među sobom, i da se oslobodi dosade, imamo previše ovog opuštanja, smijeha i šala. Ovo je postala navika koja je česta među ummetom, koja čini da traće vrijeme, pa im životi prolaze, uz novine pune šala i gluposti. Kaže Resul savs: Kad bi znali šta ja znam, malo bi se smijali, a puno biste plakali. U Fethul Bari stoji: Ovdje se pod znanjem misli na sve ono što ima veze sa Allahovom moći, Njegovom kaznom za one koji su Mu nepokorni, kaburskim azabima, i Sudnjem danu.
Muslimani treba da biraju dobre i ozbiljne ljude za drugove, koji će im pomoći da iskoriste pametno svoje vrijeme, koji će se boriti na Allahovom putu, sa ozbiljnošću i postojanošću, dobre ljude na koje mogu da se ugledaju.
Ibn Omer je bio upitan: Jesu li se ashabi šalili ? Kaže jesu, a iman u srcima im je bio kao planina.
Zato slijedimo njihov primjer, njih koji su bili vitezovi preko dana, a noći provodili u ibadetu. Molimo Allaha da nas sačuva, kao i naše roditelje na Dan velikog straha, i da nas učini od onih kojima će se reći toga dana: Uđite u džennet, nikakva straha za vas neće biti, i ni za čim vi nećete tugovati!(7;49).
Neka je salavat na Muhameda savs, njegovu porodicu i njegove ashabe.
Islam Q&A
Šejh Salih Al Munedžid
Pitanje:
Da li je dozvoljeno muslimanima slušati islamske nešide (ilahije) uz pratnju muzičkih instrumenata. Molim vas da mi odgovorite Kuranom, sunetom i onome čime su se svi muslimani složili (idžmaom).
Odgovor:
Šejh Salih Al Munedžid
Hvala Allahu. Kuranski ajet i hadisi Poslanika savs upućuju na zabranu muzičkih instrumenata, i upozoravaju na njihovo korištenje. Kuran nas uči da je sviranje ovih instrumenata jedan od uzroka zavođenja ljudi sa pravog puta i uzrokom su ismijavanja sa Allahovim znakovima.
Allah kaže: Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu, da bi neznajuči koliko je to grijeh, sa Allahovog puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.(31;6). Večina uleme tumači riječi “lahv al hadis” kao pjevanje i muzičke instrumente, kao i sve zvukove koji odvode sa Allahovog puta. Taberi ( Jaami’ al-Bayaan, 15/118-119), ibn Abi Dunja( Dham al-Malaahi, 33) i ibn Dževzi (Talbees Iblees, 232) kažu u vezi ajeta: I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju i budi im ortak u imetcima, i u djeci i daji im obečanja, – a šejtan ih samo obmanjuje.(17;64). Mudžahid kaže: Ovo se odnosi na pjevanje i flaute. Taberi prenosi da je Hasan al Basri rekao: Njegov glas je tamburina. Ibn Kajjim kaže u Ighaathat al-Lahfaan (1/252): Gramatička građevina ajeta ovdje( idaafah – je u genitivu) i koristi se da specifikuje nešto( idaafat al takhsis), i u svim riječima ajeta se odnosi na Šejtana (kome se Allah ovdje obraća sa “ti”). Ko god govori o nečemu drugom a ne o pokornosti Allahu, ili svira frulu, flautu, tamburinu ili bubanj, sve su to šejtanski glasovi.
Tirmizi prenosi u svom Sunenu (br. 1005) od ibn Abi Lejle a on od Ata a on od Džabira koji kaže: Otišao je Allahov Poslanik savs do Nakhla sa Abdurahmanom ibn Aufom, kad mu je sin Ibrahim bio na samrti. Uzeo je sina na krilo a oči su mu se ispunile suzama. Abdurahman reče: Zar ti plačeš a nama si zabranio da plačemo? Kaže savs: Nisam zabranio plakanje. Zabranio sam vam dva glupa i zla tipa zvuka: zvukove u vrijeme veselja i sviranja Šejtanske flaute, i zvukove u vrijeme nevolje grebanja lica i deranja odjeće i vrištanja.
Kaže Tirmizi: Hadis je hasen. Prenosi se od Hakima u Mustedraku br. 1683, od Behejkija u Sunenu Kubra (4/69), Tajalisa u Musnedu (br.1683) i od Tahavija u Šarhul Maani (4/29), a Albani ga ocjenjuje hasen.
Nevevi kaže: Ovdje se misli na pjevanje i muzičke instrumente. (Tuhfat al-Ahwadhi, 4/88 ).
Prenosi se u sahih hadisu od Resula savs da kaže: U mom Umetu biće ljudi koji će dozvoljavati zinaluk, svilu, vino i muzičke instrumente.(ma'aazif). Neki ljudi će ostati na obroncima planina sa stadama ovaca. Kada siromah dođe u podne da ih upita za nešto što mu treba, reći će mu: Dođi nam sutra. Pa će ih Allah uništiti u toku noći tako što će oboriti planinu na njih, a ostale će pretvoriti u majmune i svinje. Ostaće u tom obliku do Dana Proživljenja. (Hadis prenosi Buhari u Sahih al muallakan, 51/10. Prenesen mavsolan od Behejkija u Sunen al Kubra, 3/272, Taberani u Mudžam al Kabir 3/319, i ibn Hibban u Sahihu 8/265 – 266). Ibn Salaah ga ocjenjuje sahihom u Ulumu al hadis (32), ibn Kajjim u Ighaathat al-Lahfaan (255) i Tahdheeb al-Sunan (5/270-272), Hafiz u Fethu (10/51), i Albani u Sahihima (1/140).
Hafiz kaže u Fethu: Mazaaif su muzički instrumenti. Kurtubi prenosi od Dževharija da se pod mazaaif podrazumjeva pjevanje, a u svojoj knjizi Sihaah se odnosi na muzičke instrumente. Isto tako se kaže da je to zvuk muzičkih instrumenata. U fusnoti od Dimijatija stoji: mazaaif su tamburine i bubnjevi. Riječ *azif se koristi za pjevanje i sve ostale vrste instrumenata na kojima se može svirati.
Ibn Kajjim kaže u Ighaathat al-Lahfaan (1/256): Dokaz za to je da se mazaaif odnose na sve vrste stvari koje se koriste za zabavu. Nema razlike po tom pitanju među ulemom arapskog jezika. U slučaju da su ove stvari halal, on savs ne bi osudio one koji bi ih ohalalili, niti bi ih uporedio sa dozvoljavanjem vina i zinaluka.
Iz ovog hadisa možeo razumjeti da su sve vrste muzičkih instrumenata zabranjene. Ovo se jasno vidi iz hadisa iz više razloga:
– Kaže Resul savs:… biće ljudi koji će dozvoljavati…Jasno je da stvari nabrojane ovdje, uključujući muzičke instrumente, su u Šerijatu zabranjene ali će ih ovi dozvoljavati.
– Muzički instrumenti se u hadisu Resula savs porede sa stvarima za koje se potpuno zna da su haram: zinaluk i alkohol. Da instrumenti nisu haram, ne bi se poredili ovdje sa tim stvarima. Ovaj hadis je dokaz da je pjevanje potpuno zabranjeno. Sve i da nema ni jednog drugog hadisa niti ajeta koji govori o muzičkim instrumentima, ovaj hadis bi bio dovoljan kao dokaz da su takvi haram, a naročito pjevanje koje je rašireno danas, u kojem se govore razvratne riječi, uz sve moguće instrumente, uz glasove muškaraca koji liče na žene i prostitutki.
Pogledati isto tako Hukm al-Ma'aazif od Albanija, Tas-heeh al-Ahkta’ wa'l-Awhaam al-Waaqi'ah fi Ahaadeeth al-Nabi ‘alayhi'l-salaam od Raaid Sabri 1/176 .
Šejh ibn Baaz u Majmoo’ al-Fataawa , 3/423-424:
Mazaaif se odnosi na pjevanje i muzičke instrumente. Resul savs nam kaže da će pred kraj ovog vremena, doći ljudi koji će dozvoliti sve te stvari baš kao i alkohol i zinaluk i svilu. Ovo je jedan od znakova poslanstva, jer sve ovo se već desilo. Hadis upučuje na zabranu muzičkih instrumenata, osuđuje one koji kažu da su isti halal, baš kao i one koji kažu da je zinaluk, alkohol i svila halal. Zaista je mnogo ajeta i hadisa koji govore o njihovoj zabrani. Onaj koji tvrdi da je Allah dozvolio pjevanje i muzičke instrumente, laže i čini veliko zlo. Molimo Allaha da nas sačuva od obožavanja naših požuda i Šejtana. Još gori su i čine veći grijeh oni koji kažu da je to mustehab. Bez sumnje da je ovo džehl o Allahovoj vjeri i laž na Allahove zakone. Ono što je mustehab je udaranje u def na svadbama. Ovo je mustehab jedino ženama, sa ciljem da se označi svadba. Nema ničeg lošeg ako žene među sobom pjevaju, uz def, dok god u tim pjesmama nema riječi koje pozivaju na neko zlo i smetaju ljudima na njihovim dužnostima. Uslov tome je da se ovo radi samo među ženama i da nesmije biti mješanja sa muškarcima. Ovo nesmije biti uzrokom smetanja susjedima. Ono što neki čine pogrešno je korištenje zvučnika i smetaju ostalim. Nije dozvoljeno ženama, na svadbama ili bilo gdje da koriste druge instrumente osim defa. Što se tiče muškaraca, njima nije dozvoljeno da sviraju išta bilo na svadbi ili ne. Ono što je Allah propisao muškarcima je treniranje korištenja instrumenata za rat kao što je gađanje, jahanje, korištenje strijela, kopalja, tenkova, aviona, automata, bombi i sličnog što može koristiti džihadu na Allahovom putu.
Šejhul Islam u al-Fataawa (11/569):
Ja znam da u “zlatno doba” u prva i najbolja tri stolječa, u hidžazu, Siriji, Jemenu, Misru, Magrebu, Iraku i Khurasanu, niko od pobožnih niti iskrenih ljudi, asketa i onih koji su obožavali Allaha mnogo, niko od takvih nije nikad učestvovao na skupljanjima gdje se pljeskalo i vrištalo i udaralo u bubnjeve. To je bidat uveden na kraju drugog stoljeća, a imami gdje god su to vidjeli ukazivali bi na to.
Što se tiče nešida (ilahija i kasida) koji se opisuju kao “islamski”, a uz pratnju muzičkih instrumenata, pokušava im se dati legitimitet a u stvari to su pjesma i muzika, pa su kao takve neprihvatljive. Ne mogu se uzeti kao zamjena za pjesme, jer jedna loša stvar ne može se koristiti kao zamjena za drugu. Mi treba da zamjenimo loše dobrim. Slušanje ovakvih i vjerovanje da je to čin ibadeta je bidat, koji Allah ne dozvoljava. Molimo Allaha da nas sačuva sigurne i bistre.
Za više informacija vidi: Talbees Iblees (237) and al-Madkhil by Ibn al-Haaj (3/109); al-Amr bi'l-Ittibaa’ wa'l-Nahy ‘an al-Ibtidaa’ by al-Suyooti (99 ff); Dham al-Malaahi by Ibn Abi'l-Dunya; al-I'laam bi-anna al-‘Azif haraam by Abu Bakr al-Jazaa'iri; Tanzeeh al-Sharee'ah ‘an al-Aghaani al-Khalee'ah wa Tahreem Aalaat al-Tarab by al-Albaani.
Šejh Salih Al Munedžid
Pitanje:
Danas postoji veliki broj chat-soba, i mnogo ljudi učestvuje u njima. Šta je vaš savjet onima koji ih posjećuju, bilo da samo čitaju šta se tamo dešava ili da i aktivno učestvuju u razgovoru?
Odgovor:
Hvala Allahu. Da, zaista danas postoji velik broj ovakvih soba na internetu, a mnogo je i onih koji ih posjećuju. Navešćemo neke savjete onima koji ih posjećuju, bilo da čitaju ili pišu u njima.
– Iskrenost prema Allahu. Svako će umrijeti i sve ono što je napisao za svog života će ostati zapisano. Zato pokušaj da ne pišeš ništa drugo osim onoga sa čim ćeš biti zadovoljan na Danu proživljenja. Nema dobra u činjenju nečega što nema nijet da zadovolji Allaha.
-Obični čovjek koji nije specijalista, treba da izabere zdrave stranice i sobe, a izbjegne stranice i sobe novotara i drugih loših stvari.
– Bojkotuj stranice onih koji uvode bidate, i stranice koje većinom sadržavaju novotarije, jer učestvovanje u diskusijama, je od životnog značaja za ove stranice. Nije dozvoljeno reklamirati novotare ni njihove stranice, mi moramo težiti da njihova imena izumru, i boriti se da ne postanu poznata. Reakcije nekih sljedbenika ahlu suneta, mogu imati suprotan efekt. Nije dozvoljeno običnom muslimanu da posjećuje ovakve stranice, da bi samo gledao ili diskutovao bez znanja. On to treba da ostavi onima koji su kvalifikovani za to. Nema ništa loše u tome da on kaže ulemi šta novotari govore, a zatim prenese govor alima.
-Podsjećanje onih čije stranice sadrže i sunet i bidat, na Allaha, i na činjenicu da im nije dozvoljeno da stavljaju govore novotara ili autora neispravnih mišljenja da šire preko svojih stranica.
-Oni koji traže znanje (studenti Šerijata), trebaju pomoći svoju braću, u cilju uklanjanja novotara, koji zavise od svog velikog broja, na primjer, ako jedan od njih napiše nešto, deset drugih aplaudira i podržava ga.
-Važno je da ulema, pisci i druge poznate ličnosti učestvuju u ovim grupama(na suzbijanju bidata).
-Ulema ne mora da učestvuje uživo, jer to uzima puno njihovog vremena, ali je dovoljno da jedan od njegovih studenata prenese šejhov stav u određenim pitanjima.
-Čuvajte se traćenja vremena. Mnogi studenti su dozvolili da im ove sobe uzmu previše njihova vremena. Nema potrebe odgovarati na baš svaku laž i na svaku glupost. Dovoljno je spomenuti savjet Poslanika savs, koji kaže: Jedan od djelova dobrog Islama je ostavljanje onoga što te se ne tiče.
-Budi svjestan da je važno trošiti vrijeme na učenje muslimana i njihovo pozivanje ka Allahu, i da je to preće od prepucavanja sa jednim i drugim. Ostavimo to za onda kad je to važno, kao na primjer kada neki od novotara lansira neku novu ideju u nekoj od ovakvih soba, pa nema niko da mu se suprotstavi, onda u takvom slučaju neko mora da mu ukaže na sunet.
-Onaj ko uđe u neku od chat-soba, treba da zna da on razgovara sa velikim brojem nepoznatih ljudi, i nek zna da je povjernje vrlo malo među ljudima koji ne koriste svoja prava imena.
-Naš savjet zagrijanoj omladini je da se ne upuštaju u diskusije o stvarima o kojima nemaju puno znanja. A što se tiče davanja fetvi bez znanja, dovoljne su nam Allahove riječi: Na Sudnjem danu, vidjećeš pocrnjela lica onih koji su o Allahu laži govorili. A zar u džehennemu neće biti boravište oholih?(39;60)
-Držite se islamskog ahlaka i čuvajte svoje jezike, (u ovo spada i ono čim se piše). Allah kaže: Reci robovima Mojim da govore samo najljepše riječi- jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je doista čovjekov otvoreni neprijatelj.(17;53).
A Allah je izvor snage.
Šejh Ibn Usejmin ra
Pitanje: Allah kaže u Kuranu: Gospodar vaš je rekao: Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati.(40;60). Pa zbog čega se onda dova nekad ne prima ?
Odgovor: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka je salavat i selam na našeg Poslanika Muhammeda savs, na njegovu porodicu i ashabe. Molim Allaha da mi omoguči ispravnost u vjerovanju, govoru i djelima, za mene i moju braću.
Istina je da je Allah rekao gore navedeni ajet. Onaj koji je postavio ovo pitanje, tvrdi da je učinio dovu Allahu, a nije mu se odazvao. Pa je on sada u nedoumici vezno za ovaj ajet, a zaista je Allah taj koji ispunjava svoja obečanja.
Pojašnjenje je sljedeće: Postoje uslovi koji treba da se ispune da bi dova bila primljena. Ti uslovi su sljedeći:
1) Iskrenost prema Allahu. Onaj koji čini dovu mora biti iskren u dovi, sa nijetom i znati da mu Allah može odgovoriti na dovu i da se nada da mu dova bude primljena.
2) U toku dove, treba osječati da je on u potrebi za Allahom i da samo Allah može pomoći onome kome je potrebno i da samo Allah otklanja zlo.
3) Onaj koji čini dovu, treba da odustane od činjenja harama, jer je ovo prepreka između njega i da mu dova bude bude primljena, kao što se navodi u vjerodostojnim hadisima, da je Poslanik savs rekao: Zaista je Allah Dobar i prima samo dobro. Allah je naredio vjernicima isto što i poslanicima. Allah je rekao: O Poslanici! Jedite od dobrih stvari i činite dobra djela! (23;51). I kaže Allah: O vi koji vjerujete! Jedite od dobrih stvari kojim smo vas darovali.(2;172). A zatim je Resul savs spomenuo slučaj čovjeka koji je na dalekom putu, prašnjav, i koji je podigao ruke ka nebu i kaže: O Moj Gospodaru! a njegova hrana je haram, njegovo piće i odjelo su haram. Pa kako da mu bude odgovoreno!? Ovako nam Poslanik savs objašnjava zašto se dova ne prima iako su ispunjeni uslovi koji pomažu primanju dove:
– Podizanje ruku ka nebu, prema Allahu, jer je Allah iznad nebesa, iznad Svoga Prijestolja, Arša. Podizanje ruku ka Allahu je od uzroka primanja dove, kao što se prenosi u hadisu Poslanika savs: Zaista je vaš Gospodar Živ i Darežljiv. On se stidi da kad ga Njegov rob pozove uzdignutih ruku, da mu ih On vrati prazne, bez ičega.
– Ovaj čovjek je pozvao Allaha imenom Rabb (Gospodar). Traženje približavanja Allahu(tewesul) ovim imenom je takođe jedan od uzroka primanja dova, jer ovo ime sadrži značenja: Gospodar, Onaj koji posjeduje, priznanje da sve leži u Njegovim rukama. Zbog toga, načićete da na mnogim mjestima u Kuranu, dove počinju tim imenom: Gospodaru Naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: Vjerujte u Gospodara Vašeg! i mi smo mu se odazvali. Gospodaru Naš, oprosti nam grijehe naše, i pređi preko loših postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo sa onim dobrima. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obečao po poslanicima Svojim, i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš doista Svoje obečanje ispuniti! I Gospodar Njihov im se odaziva: Ni jednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi, vi ste jedni od drugih.(3;193-195). Pa tako vidimo da tewesul ovim imenom je uzrok primanja dove.
– Ovaj čovjek je bio putnik, a putovanje je takođe jedan od uzroka primanja dove, jer se tada čovjek osjeća još više u potrebi za Allahom, nego da je kod svoje kuće sa svojom porodicom. Osim toga on je bio prašnjav, razbarušene kose, i njegova najveće želja je bila da učini dovu Allahu, bez obzira u kakvom stanju bio. Prašnjav i neuredan su takođe stvari koje pomažu da dova bude primljena kao što kaže Resul savs: Zaista kaže Allah stanovnicima neba o hadžijama na Arefatu: Pogledajte Moje robove koji su Mi došli prašnjavi i neuredni.
Kako bilo, sve ove stvari ne pomažu ovome čovjeku jer njegova hrana i piće su haram. I zato kaže Resul savs: Pa kako da mu dova bude primljena!?
Zbog toga, ako se ne ispune ovi uvjeti, ispunjenje njegove dove će biti odgođeno. Međutim, ukoliko su svi uslovi ispunjeni a dova se još ne prima, onda je to iz Allahove mudrosti, a niko ne zna šta je najbolje za njega – možda traži nešto a to je loše po njega.
Pa tako kad se ispune uslovi a dova se ne prima, onda je on ili zaštičen od nekog zla, koje je veče od onoga što je on tražio u svojoj dovi, ili mu je Allah sačuvao dovu za Sudnji dan, i zbog toga će dobiti veću nagradu. Ovo je zato što onaj koji čini dovu, ispunjava sve uslove a ona mu se ne prima, pa će tako dobiti dvije nagrade: jednu zbog dove a drugu zbog ne ispunjavanja. Ono što je bolje za njega, je kod Allaha. Važna stvar je da se nesmije biti nezadovoljan ako mu se dova ne ispuni odmah, jer ovo može biti uzrokom njenog ne ispunjavanja, kao što kaže Resul savs: Dova roba se prima, dok god on ne traži nešto što je haram, ili prekidanje veza, i sve dok ne postane nestrpljiv. Pa je neko pitao: Kako neko bude nestrpljiv o Allahov Poslaniče? Kad kaže: Ja sam dovio i dovio, i nije mi odgovoreno. Tako onaj koji dovi, nesmije postati nestrpljiv i žalostan, i na kraju prestati doviti. Nego treba nastaviti jer svaka dova je čin ibadeta, koji te približava Allahu i povečava ti stepen.
Tako dragi brate, trebaš učiti dovu u svim slučajevima, opštu ili posebnu, u teškoći i u selamu. A da i samo učiš dovu radi ibadeta i to ti je dovoljno. Tvoje je da ustraješ na dovi a kod Allaha je moć i uspjeh.
2002 Kulturni Centar Skandinavija
___________________________________________
Selamun alejkum !
Na džamijama, na knjigama, zastavam itd. stavlja se mjesec i zvijezda kao nas simbol tj. simbol Islama. To meni nekako liči na širk estagfirullah !? Uzvišeni Allah s.v.t. kaže u časnome Kur'anu da su sunce i mjesec Njegova s.v.t. znamenja i da im se ne klanjamo već da se klanjamo Onome Koji ih je stvorio !
Klanjati znači obožavati i voljeti a to se radi sa mjesecom i zvijezdom!?
Da li je tako bilo za vrijeme Božijeg Poslanika Muhammeda s.a.v.s. !?
Neka te Allah s.v.t. nagradi, uzdigne te za stepene i uvede u Njegov Džennet! Amin!
Ve alejkumus-Selam!
Sto se tice mjeseca i zvijezde taj simbol nema nikakve veze sa islamom. Zato nije pohvalno koristiti takva obiljezja posebno na dzamijama. Simbol mjeseca i zvijezde se moze smatrati samo nacionalnim obiljezjem a islam ne pridaje nikakvu tezinu nacionalizmu. Medutim, pored toga, ovaj postupak se ne smatra sirkom, jer se niko od muslimana ne klanja mjesecu i zvijezdi vec se klanjaju Allahu, a Uzviseni najbolje zna.
Es-Selamu alejkum!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (18.05.2004)
Es-Selamu alejkum!
Da li je haram ići na more ?
Ve alejkumus-Selam!
Odlazak na more koji je danas poznat među ljudima je zabranjen po konsenzusu islamskih učenjaka, jer dolazi do otkrivanja stidnih mjesta koja je zabranjeno otkriti, do mješanje sa onima koji otkrivaju svoja stidna mjesta, gledanja u golotinju, potpomaganja razvrata koga je Uzvišeni strogo zabranio itd.
Es-Selamu alejkum!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (22.09.2004)
___________________________________________
Islamski Edukativni BLOG 